Čitaj svoju dušu
Praznina papira, ili virtualnog prostora za pisanje me uvijek privlaci.
Ta carobna praznina, cista, siroka, meka, koja kao da govori svojom tisinom...kao da sapuce bezglasnim glasom... 'Daj mi svoju misao, ispuni me svojom individualnoscu, razlij svoje emocije po meni. Izrazi se kroz slovo, pomisli, osjeti, zapisi... i pogledaj se. Ja sam zrcalo tvoje duse. Pokazat cu ti tvoju nutrinu, samo onu koju imas ovog trenutka, svu njenu ljepotu i laz, svu njenu iskrenost i konfuziju...
Zrcalo ce ti pokazati tvoje oci. Mozes vidjeti svoj dah na njegovoj glatkoj i hladnoj povrsini. A ja, mjesto na kojem pises... ja cu ti pokazati nepregledni labirint tvojih osjecaja i misli.. ja cu ti pruziti ruku i povesti te do njegovog sredista, samo ako to pozelis, Voljena moja'.
