Osmijeh jeseni
Preokrenulo se godisnje doba, sada je prisutna jesen, koja je promjenjiva poput proljeca. Slicni su, sadrze svjezinu i toplinu, samo sto u jednom od ta dva doba priroda buja i raste a u drugom se susi i nestaje.
Jesen ima svoju jedinstvenu ljepotu, svoje mirise, boje... a pri tome moj mozak ne misli samo na boje magle i mokre zemlje.
...mislim na suncanu svjetlost nad ravnicom, na suho lisce u krosnjama koje susti, na bobice grozdja i vatre koje se pale da bi izgorjelo lisce obranog kukuruza.
Naucila sam voljeti jesen...spontano i meko, kroz nekoliko godina koje su mi se nedavno nanizale.
Mogu se samo najtoplije nasmijesiti ovom trenutnom stanju prirode, koje napusta ono sto je prozivjelo svoj vijek.
