Ono što znam...
Slusam muziku koju volim. To je ipak nesto sto sama stvaram, svjesno. Jedna sitnica koju volim i koju si priustim.
Slusam…i misli me odvode do vizualizacije jedne fizicki drukcije Roseline, u raznim zivotnim situacijama. Znam kakva bih bila da sam fizicki osposobljena i samostalna. Znam kakva bih bila zena… i znam da bih trazila muskarce slicne sebi, one pred kojima bih se moja koza topila jednako kao i moje srce. Znam kakva bih bila. A znam kakva sam i sada…sa svim svojim unutarnjim slabostima koje zelim prihvatiti bez da osjecam opcu odbojnost prema sebi…
…znam kakva bih bila da sam fizicki drukcija. Tada bi moje tijelo u punom smislu suradjivalo s mojom dusom. Ali jos nesto znam… znam da i sada, ovog trenutka mogu biti zena kakva jesam i kakva zelim biti, i da moja nutrina moze preuzeti uloge koje tijelo ne moze raditi.
'Tek jučer rođena ova žena...a navikla na sve...
živi da ne bi gubila trena…'
