Dosla sam u taj Svijet...dosla sam u taj Nepoznati, Tudji Svijet.
Sasvim nespremna na iskustvo, samo sa zanosom u rukama, kao jedinim orudjem.
Dosla sam u Taj Svijet... u kojem nista nije slicno onome sto poznajem, i sve mi je cudno.
Moje su oci pocele svjedociti raspadanju mog zanosa. On se rasplinuo u mojim rukama, nestao je kao magla.
Dosla sam i ostala sama, sama sa sobom iako okruzena milijunima jedinstvenih samotnika toliko slicnima meni. I njihove su ruke ostale prazne, i njihove oci odrazavaju zbunjenost, i njihova su srca rastrgana izmedju svega kontradiktornog sto ih okruzuje.
Ja sam sama, oni su sami, sestre i braca smo po zbunjenosti.
Nasli smo se optereceni samima sobom...
...nasli smo se u ovom cudnom i tudjem Svijetu Dualnosti; Svijetu u kojem postoji i Crno i Bijelo, Dobro i Lose, Gore i Dolje.
A navikli smo samo na Ono Nesto sto nas grli svojom neizrecivo lijepom i rastopljenom Bezbojnoscu.
Vapimo krhkim glasovima necemu oko sebe i necemu u sebi... vapimo pitanje "cemu sve ovo...?!", gdje da nadjemo Ljubav, gdje u ovom Svijetu u kojem smo se nasli, gdje u nama kakvi smo postali, tako slabima i s toliko nepravilnosti...

A zaboravili smo nesto od krucijalne vaznosti. Istog trenutka kad se nas zanos rasplinuo, kad smo se nasli praznih ruku suoceni sa slabostima koja nas je ispunila, istog trenutka se u nasim rukama stvorila Ljubav odlucna da ostane s nama dokle god smo u ovom Svijetu.

Ljubav nam se ponudila odmah kad smo posrnuli i zaboravili, jer mi smo i dosli u ovaj Svijet samo zato da bi osjetili ono sto je Crno, ono sto je Lose, ono sto je Nepravilno, i dodali mu Ljubav.

Ljubav se nudi. Na mojim je dlanovima. Na dlanovima mojih sestara i brace je. I zeli da ju primimo upravo ovdje gdje se nalazimo.