Djevojko. Danas si procitala nesto sto te je jako dotaklo. "Razgovaraj sa sobom kao sto bi razgovarala s nekim koga volis".
...zbilja je u tih par rijeci sadrzano ono nesto sto je bas meni blisko. Bas meni potrebno. Bas ono sto nastojim ciniti u svom zivljenju koje imam.
To je nesto sto sam zapazila danas, a sinoc sam se jako siroko i meko osmjehnula jednoj sovi koja je proletila u sumraku.
Stala je na granu jedne velike kruske; i ona i krosnja tog stabla su bili samo jos uvijek ostre sjenke na vedrom nebu istoka koje se mraci.
Sama ljupkost i tisina u tom prizoru.
Volim sove... volim njihovu tisinu i ozbiljnost. Volim mir prirode koji je prisutan ma koliko zvukova zivotinja ili vode ili gromova da se cuje.
Roselino... i ti si tiha.








