Mala nocna prica samoj sebi
Djevojko. Danima sutis... ne zagledas se puno u sebe...ne posvecujes paznju svojoj nutrini. Ono cemu ne posvecujem paznju tada stvara mekane valove osjecaja o kojima zelim pisati.
Sada je tako. Proteklih dana i do ovog trenutka. Sutra ce s novim dahom biti mozda sasvim drukcije... mozda cu vise razgovarati sa sobom i vise osjecati sebe... ili mozda zeljeti pisati o sitnicama koje vidim i zamislim.
Sada idem spavati, i pokusati sanjati svoje ruke. Bilo bi zanimljivo da uspijem u tome... da svoju svijest prosirim na jednu dodatnu razinu.
Laku mi noc. Lijepo spavaj roseLina... iako bi najvise voljela gledati u tihe zvijezde na ljetnom nebu.
