petak, 14.09.2018.
Krletka
Misli dolaze spontano. Na neku najnevažniju riječ, nebitan događaj ili nepoznato lice.
Ni ne snađem se i stvorila sam cijelu priču o tome tko, što, kako i zašto. Na kraju se ne sjećam odakle je sve započelo ni kako mi je prošao dan. Nekako sve ostaje u magli...
U tim trenucima nisam sigurna je li mi zbog toga drago ili mi je žao.
Te dvije osobe se redovno u meni posvađaju. Jedna se raduje što sam se napokon odmaknula od fizičkog života koji stalno bdije s onom 'moraš ovo', 'moraš ono', 'rad, red i disciplina', druga je pak razočarana što nisam odradila sve točke to do liste.
Dok pokušavam pomiriti te dvije osobe u sebi, ja ispaštam. Ta konstantna borba između 'živi po planu' i 'život je neka druga dimenzija' ponekad me zbilja umori. Krivim vrijeme, bilo da je kiša ili sunce; krivim nedostatak sna, ili pak previše sna; krivim siromašnu prehranu, hormonalne promjene, svoju mladost, pesimizam u državi, a kad mi ponestane krivaca, onda okrivim sebe...
Lažem...zapravo bude obrnuto. Prvo okrivim sebe, a kad to postane previše za moju malenkost, onda krenem na sve ostalo. Čini mi se da je to neka vrsta obrambenog mehanizma koji sam razvila.
U potrazi za odgovorima i 'sporazumom o miru' između te dvije posvađane osobe u meni, razvijala sam razne teorije.
Teorija 'Krletka' najbolje mi je odgovorila na unutarnje nemire.
'Krletka' nije ono što biste pomislili na prvu. Nije to žicom ograđen, malen prostor koji se negdje visoko njiše i ima najljepši pogled na vanjski svijet. 'Krletka' o kojoj govorim je vaš i moj dom. 'Krletka' je prostor koje ljudsko oko ne može obujmiti, niti razumom shvatiti. Ona sadrži ljepote koje ljudski um ne može pojmiti, već njima može biti samo opijen i zavođen. Ali zašto se onda zove 'Krletka'?
Ptičja krletka ograničava pticu da leti, da protegne krila, da napravi neke lude vratolomije u zraku, da se vlastitom snagom hrani, da zavodi, da živi slobodno, da umire slobodno...
Svoj život usporedila sam s ptičjim životom u krletci.
Ne....život većine ljudi usporedila sam s ptičjim životom u krletci.
Razlika u životima svakog od nas je samo veličina krletke u kojoj smo smješteni.
I ne treba vam dugo da shvatite o čemu govorim. Uz poneku iznimku naši životi teku ovako:
jaslice, vrtić, osnovna škola, srednja škola, fakultet, posao, brak, djeca, još posla, unučad, mirovina i starački dom...
Slobodu vam dajem da promijenite raspored na ovom popisu, eventualno nešto izbacite. Ali u suštini to je to ako vas zdravlje dobro posluži.
Da se razumijemo, to je za mnoge lijep život.
Za mnoge, one koji uvijek postanu nevidljivi u našim životima, to nije život.
Govorim o djetetu koje nije pronašlo zajednički jezik s teškim knjigama u školi, govorim o tinejdžeru koji zbog očekivanja zajednice oko njega razmišlja o bijegu, govorim o mladoj osobi koja je već zaglavila u nekom od gradskih ureda zatrpana papirima, govorim o ljudima koji su ušli u brak jer je bio red, govorim o čovjeku koji je odustao od svojih snova jer oni nisu stali u 'Krletku'....
Reći ćete da mislim crno... da sam pesimist i da ste sretni životom koji imate.
Ja vam neću proturječiti. Vjerujem da ste sretni.
Isto tako vjerujem da ste se prilagodili 'Krletci' i da ste u njenim okvirima sretni.
Isto tako ću vam reći da to niste vi. To je samo verzija vas koja je uspješno odradila plan.
Vi ste netko drugi. Netko tko je od malih nogu trebao trčati poljima i zaštiti šume, potoke i mora.
Možda ste rođeni vođa kojem su usadili da je biti sljedbenik lakše, a možda ste otac/majka i iako sada jeste puni ljubavi za svoju djecu, nekoć ste sanjali neke druge - veće - snove.
I tako.... Zamislite sad da vam ovako prođe dan.
Sjedite i razmišljate tko ste trebali biti. Razmišljate kako ovo što živite nije loš život, ali nekako osjećate da je zrak rijedak i da vam je teško udahnuti.
Nemojte mi reći da prije spavanja ne prolazite kroz plan za sutra. Onaj isti plan koji omogućava da 'Krletka' opstane, da odradite sve što 'treba' jer netko je napisao, izrekao, negdje zapečatio i obvezao vas...
Ali drago mi je čuti da ste sretni...jer i ja sam - barem dok sanjam.
Kad se noć okrene u dan, opet razmišljam, o sebi, o vama, o nekim budućim generacijama i pitam se je li moglo drugačije i može li drugačije....
Ne vidim odgovore. Vidim samo da ću morati preurediti 'Krletku'. Ubaciti malo više boje, promijeniti raspored... Nekako si ju prilagoditi. Čisto da se naviknem...
- 22:06 -
