So is all this only...A dream?
NAPISANO: 03.07.2008., četvrtak
A Mistery...Yet to be discovered.
|
SIR 008 JAVLJA SE NA DUŽNOST! OPREZ!! HIPERAKTIVNOST NA DJELU! xD No, Nastavak. xD Napokon, a? Or something among those lines. xD Neg da ne duljim. xD Okrenula sam se brzinom munje. Iza mene nije bilo ničega. Sve isto. Vrisak. Začula sam vrisak. Iza. Daleko. Okrenula sam se. Potrčala sam u smjeru vriska. Sve oko mene počelo je poprimati oblike, polako...Kao da polako otvaram oči kad se budim. Stala sam na sekundu i vidjela mnoštvo drveća...U šumi sam dakle. Još jedan vrisak. Trgnula sam se i opet potrčala. Neumorno sam trčala, neznam koliko dugo...No, dovoljno dugo da to iscrpi energiju iz mene. Skljokala sam se na pod kao pijana i počela gutati zrak kao da su mi to posljednji udisaji...Ili, možda bolje, kao da nisam disala godinu dana. Zatvorila sam oči i dalje gutajući zrak. Osjećala sam se...nemoćnom. Osoba koja je vrištala...Nisam mogla pomoći. Ali...To je samo san, ne? Zašto se onda sve čini tako stvarnim? Više nisam mogla razmišljati. Glava mi je pucala, zbog nedostatka kisika, a i zbog silnog razmišljanja. Otvorila sam oči i primjetila nekog kako stoji iznad mene. Osoba me grubo povukla na noge i zašamarala kao da šamara nekog pijanog u pokušaju otrijeznjivanja. -Hej hej stani!- vikala sam, mašući rukama u pokušaju da spriječim šamaranje. -A dobro si.- rekao je poznat glas i pustio me. -L...Luna?- sumnjičavo sam upitala. Potom sam otvorila oči, koje su dotad bile zatvorene kako ne bi postale žrtvom šamaranja. -LUNA!!- dreknula sam i umalo zadavila Lunu koliko sam ju počela grliti. -Daj daj dobro ne moraš mi se osvećivat na ono šamaranje!- rekla je nekako. -Pardon.- ispričala sam se. -I ti si u mom snu?- -Očito smo povezane.- kimnula je. -A budući da je i Andrea sanjala isti san, i ona mora biti tu negdje.- rekla je Luna ogledavajući se. Vrisak. Ponovo. Pogledala sam Lunu i ona mene, te smo se šutke dogovorile...TRČI! Potrčale smo u smjeru vrištanja. Što smo ga jače čule, to se činilo neljudskijim. -Misliš da je ovo pametna ideja?- Luna me zadihano pitala dok smo trčale, izbjegavajući drveće. Gledala sam u daljinu oštrim pogledom. Namrštila sam se. -Andrea je tu. To može biti ona. Ne želim riskirati.- rekla sam pomalo grubo i počela ubrzavati, pošto se začuo još jedan vrisak. -DAJ USPORI!!- vikala je Luna za mnom, te požurila i stigla me. -Trčiš kao da ti ovisi o životu! Skljokat ću se! Dotrčale smo na mali proplanak, čistinu. Stala sam. Luna je dotrčala do mene te se zadihano naslonila na koljena. Vriskovi su postajali glasniji, iako nismo trčale prema njima. Zagledala sam se u nebo nad drvećem. Kao kakve točkice da su prelijetale ondje, daleko. Možda ptice. Ali na tisuće njih. Desetke tisuća. Ali ne, nemogu biti ptice, ptice ne vrište. Ili...? Škiljila sam u nebo. -Luna? To se meni čini ili one ptice zaozbiljno vrište?- upitala sam Lunu. -Hm?- podigla je pogled prema nebu. -Anatra...To nisu ptice.- rekla je užasnuto. -To su...To su pterodaktili.- zvučala je kao da ni sama sebi ne vjeruje. ~*~ -Bježi što stojiš! Imaš li ti ideju koliki su pterodaktili?!- začula sam Lunine uzvike. No nisam se pomaknula. Stajala sam kao ukipljena. Kao da mi nešto nije dalo da se pomaknem. -ČUJEŠ LI TI MENE?!- zavrištala je Luna i povukla me tako da sam se skljokala na pod. U tom trenu začule smo onakvo vrištanje za koje smo pretpostavljale da je Andrea vrištala. Zaprepastila sam se. Prodoran vrisak parao je uši. Tako neljudski, prožet bijesom, kao da to što je vrištalo vapi za krvi i ubijanjem. Prvi pterodaktil. Nešto mi je govorilo da ustanem da me primjeti. Da me opazi, spazi, i sve priloženo. Počela sam ustajati. -Što to radiš?!- šapnula je Luna. Kao da me nešto udrilo u glavu, shvatila sam što bi se dogodilo. Morale smo se zakloniti. Ustala sam i povukla Lunu, nadajući se da nas neće opaziti, spaziti i sve priloženo. Luna nije očekivala takvo ustajanje, tako da se skoro srušila na pod, ali povukla sam ju još jače pa se uspjela osoviti na noge. Maknule smo se sa proplanka. Sakrile smo se iza drveća, malo dalje od proplanka i gledale pterodaktile. Vjetar nas je zapuhnuo. Nosio je miris krvi. Pterodaktili su se hranili, nedavno. Polako smo čule zamahe njihovih ogromnih krila. Nisu vrištali, samo onaj na početku je. Ali i to je bilo dovoljno da prouzroči bol u ušima. Taj na čelu bio je predvodnik. Najveći od svih. Vjerojatno i najjači. Počeli su letati nad nama. Unatrag smo se šuljale, bojeći se da nas ne vide. Polako smo se odmicale, gledajući u nebo. Zabila sam se u nešto. -Tko je...Postavio...- ...počela sam se okretati da vidim u što sam se zabila... -...Ovo...Drvo...- ...stajala sam pred onime u što sam se zabila... -...Ovdje...?-...nije bilo drvo. -Luna? -Hm? -Jesam li ja to jednostavno luda...Ili preda mnom stoji nekakav ogroman zeleni gmaz sa ogromnim očima i pijetlovom krijestom koja je slučajno umjesto crvene obojana plavo?- upitala sam Lunu, gledajući u stvorenje. Luna se okrenula prema meni. -Luna...To je dinosaur.- rekla sam joj polako. -B...b...b...BJEŽI!- zavrištala je što je zbunilo ono stvorenje sa pijetlovom krijestom. Iskoristile smo taj djelić sekunde i počele bježati kao muhe bez glave, ruku ili nogu. Stvor je odmahnuo glavom, pogledao za nama i potrčao. Bio je brz. Brži od nas. Počeo nas je sustizati. -ANATRA!! TO IDE ZA NAMA!!- vrištala je Luna. -ZNAM!! BJEŽI MAHUNA MU!!!- odgovorila sam joj, također vriščući kao manijak. -NIJE VRIJEME ZA RAZMIŠLJANJE O MAHUNAMA!!!- zadrečala je. -ŠUTI I TRČI!!!- pogledala sam iza nas. Ono biće je bilo blizu. Učinilo mi se kao da je zakolutalo očima, kao da misli: "Ove dvije su potpuno poludjele" Posrnula sam. Luna me povukla, ali to je bilo dovoljno da stvorenje iskoristi priliku i skoči za napad. Srušilo me na pod. Vikala sam Luni da trči, ali nije. Bila je užasnuta. -Trči Luna! Pokreni se!- zaderala sam se iz svog glasa, na što se Luna trgnula i potrčala. Pogledala sam u stvorenje. Gledalo me pravo u oči. Imao je ogromne oči. Kao da su plamtjele nekom snažnom vatrom. Stvor je bio mnogo snažniji no što je izgledao. Samo oči su to odavale. Mal je kratak al što ću mu ja xD Sljedeći nakon puno kommova...Al mislim puno xD |
