ponedjeljak, 19.12.2005.
SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM U VRTIĆU
Danas sam listajući stare udžbenike naišla na ovu priču :
SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM U VRTIĆU
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ovdje naučio:
Sve podijeli s dugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga.
Ne zaboravi da čudo postoji.
Iz knjige ''SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU'' Robert Fulghum
petak, 16.12.2005.
Petak!!!!!! Riješila sam se 3 testa i konačno dočekala vikend. Čak sam i obavila božićni shopping. E to je bila noćna mora. Morala sam naći poklone za starce, frendove... Ne samo da sam bankrotirala nego sam i totalno iscrpljena. Nevjerojatno je teško naći prikladan dar. Osobito za roditelje. I baš kad sam pomislila da sam gotova za ovu godinu, frendica mi pošalje poruku u kojoj me preklinje da sutra idem s njom u shopping. Prva reakcija mi je bila: ne!!!!!! Ali sam ipak pristala. Znam da bi ona išla da je ja molim. Dakle, sutra... pohod na trgovine, nastavak II.
By the way, danas sam od tajnog prijatelja (nepoznate osobe iz mog razreda koja me izvukla za božićno darivanje) dobila poruku na kojoj piše: To see a world in a Grain of Sand,
And a Heaven in a Wild Flower,
Hold Infinity in the palm of your hand,
And eternity in an hour.
Prekrasno je.
utorak, 13.12.2005.
I'm back. Gužva je u školi, ja rasturam. Sad sam počela skupljati petice. Tko treba koju, prodam mu. Još ću ja dogurat do 4,9 prosjeka. Ali boli me briga. Glavno da je 5. Već me ionako smatraju genijem obitelji (iako nisam). Za vrijeme svakog milijunaša, u 8 sati navečer, kad se ja zatvorim u sobu, pojačam cd-player do maksimuma, moj mi stari redovito lupa na vrata i ispituje me jel znam odgovor. Mislim, znam one nepotrebne podatke (ja sam izvor gluposti) kao npr. ime konja Aleksandra Makedonskog ili s kim je bio oženjen Sergej Jesenjin, ali pitajte me kad je započeo II. svjetski rat ili sl. i kratko ću vam odbrusiti "ne znam". Ne pamtim brojeve. Trebalo mi je 2 mjeseca da zapamtim broj svog moba:-)
Idem u krevet, kava je prestala djelovati. Sutra još dva testa, a za kraj Gibo...
U libar svojih dugova
Upisi mene
Jer odavno te kupujem
S onim sto si htjela cut?
Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pcela u zlici caja dok drzi dah
Ja nemam razloga za strah
Dajem ti verse i note
Sve moje sarene perle na dar
Jos te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorjecivo
Jos uvijek mogu ti podvaliti ljubav
I sve cu ti obecati
Bas sve sto hoces
Moju kozu, moju kost
I lice koje pozelis
Od straha da ne potone
Tvoja ljubav za mene
Kao pcela u zlici caja dok drzi dah
Ja nemam razloga za strah
Dajem ti verse i note
Sve moje sarene perle na dar
Jos te mogu pjesmom kupiti
Lukavo i slatkorjecivo
Jos uvijek mogu ti podvaliti ljubav
Ljubav...
nedjelja, 11.12.2005.
Molitva Sioux Indijanaca
Dopusti da se moje ruke pune poštovanja
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si Ti
tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću
nego da bih nadvladao svog najvećeg
neprijatelja-samoga sebe!
Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari koje
ne mogu promjeniti.
Daj mi hrabrosti da promjenim stvari koje
mogu promjeniti.
Daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.
Neka ne molim za smirenje moga bola
već za jako srce da ga svladam.
Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi
već da se oslonim na vlastite snage.
Neka ne preklinjem za spas od straha
već za nadu da osvojim svoju ljepotu.
subota, 10.12.2005.
Ljudi moji od ovog tjedna sam single. Prekinula sam s dečkom, a bili smo skupa nekih 7 mjeseci. Nije to bio neki dramatični prekid ili tako nešto. Jednostavno smo se složili da više ne ide. Kad sam to rekal frendici odmah je počela s onim "Znala sam da je prestar za tebe....", ali to uopće nije bio problem. Zapravo je bio još djetinjastiji od mene. Na kraju sam ga počela doživljavati kao frenda i shvatili smo da nema smisla nastaviti. Još će mi on pokušati naći novog dečka. :-))
Anway, još imam dva tjedna škole i 6 ispita i onda se prebacujem na zimski san. Već sam odlučila nadoknaditi spavanje tijekom praznika i naravno, zabaviti se. S frendovima se već danima pokušavamo dogovoriti gdje ćemo slaviti, ali za sad ne znamo ni vrijeme ni mjesto. Dobro, vrijeme znamo. 31.12 (hehehe).
Gdje ćete vi slaviti?
četvrtak, 08.12.2005.
Jučer sam bila vani. Ne znam kad sam poslijednji puta bila vani u srijedu. Naime, moj frend je konačno položio vozački. I to nakon što je par puta pao. Jadnik je skoro dobio infarkt od sreće kad je čuo da je prošao. Već je mislio da će biti vječni pješak, a da će mu jedini prijevoz biti bicikl. Naravno, to smo morali proslaviti i odmah poslije škole me odvukao na kavu, a još smo se kasnije našli s društvom. Nisam učila ništa i začudo, danas je u školi bio prilično dobar dan. Nitko me nije izrešetao.
Inače, raska je danas cijelo vrijeme pjevušila onu pjesmu od Binga Crosbyja i totalno me zarazila njome.
Just like the ones I used to know.
Where the treetops glisten,
And children listen
To hear sleigh bells in the snow.
I'm dreaming of a white Christmas
With every Christmas card I write.
May your days be merry and bright.
And may all your Christmases be white.
....
utorak, 06.12.2005.
Još je jedan test prošao i sveti Nikola došao (joooj, pa ovo se čak rimuje. Nek onda netko veli da nisam pjesnik). Od svog anđela čuvara (neki tajanstveni kolega iz razreda) dobila sam prekrasne naušnice tako da me, iako punoljetnu, sv. Nikola ipak nije zaobišao.
Dobila sam i upalu uha. Jupii. Tako da sam i na ljekovima i na kavi i na slatkišima. I feel high!!! Sad to idem iskoristiti i pokušati nekaj naučiti do sutrašnjeg testa. A i ako se ništa ne stignem naučiti, morat ću se osloniti na solidarnost kolega iz razreda, Već je red da i meni netko šapće na testovima. Do sad sam uvijek ja šaptala drugima.
Ljudi, ja odoh u nove pobjede. byeeeee
nedjelja, 04.12.2005.
Ljudi moji, učinila sam ono nemoguće. Pročitala sam 550 stranica u jednom danu, a da nisam oslijepila i da nemam nikakve trajne posljedice osim znanja:-)) Baš sam biser.
Čak stignem i u šetnju s best frendom. Nismo se vidjeli nekoliko dana i moramo se pošteno napričati. Naravno, opet će mi zanovijetati što mu pokušavam naći curu (tj. predlažem mu cure), ali već sam se izvježbala u nevinom smijanju dok me on uvjerava da si je može i sam naći.
Ups, moram ići. Kad se vratim idem direktno u krevet.
Pozdrav svima.
subota, 03.12.2005.
Jučer sam bila na velikom obiteljskom okupljanju. Proslava 50-e godišnjice braka moje bake i djeda. Nisam ni znala koliko obitelji imam. Većinu njih nisam nikad ni upoznala ili ih se ne sjećam jer sam bila u pelenama poslijednji put kad su me vidjeli. Mrzim takva okupljanja, a ovaj put me mama čak prisilila da odjenem haljinu. Ja u haljini??? Ja koja se ne odvajam od traperica i skechersica? Nisam imala izbora i prihvatila sam sudbinu. I tako ja ležerno uđem u veliku prostoriju gdje se slavlje održavalo kad odjednom... muk. Svi počinju ispitivati moju baku jesam li joj ja unuka. I odjednom... stampedo prema meni. "Joooj, kako si narasla, proljepšala se", "Nikad te ne bih prepoznao/la"... itd, itd. Morala sam svima reći da imam dečka jer bi mi u protivnom već ugovorili brak s nekim "slatkim" dečkom.
Jedva sam izdržala tih nekoliko sati, a neka teta od moje mame mi je čak gurnula u ruke papirić sa telefonskim brojem sina neke njezine susjede. Joooj... teško je biti jedna unuka u obitelji. Sad trebam 3 dana samoće da se oporavim od tolike "društvenosti".
četvrtak, 01.12.2005.
Snijeg svud pada, zvona zvone, srca mlada vesele se....
Prvi dan prosinca nam je donio nove pahulje. Jupiii. Danas su mi frendovi rekli da sam prava ovisnica o snijegu. A i jesam. Mogla bih bez problema živjet negdje na Aljasci. I da me upitate bih li išla radije na more ili planine, ko iz topa bih ispalila na planine.
Još samo 3 tjedna škole. Ispiti se smanjuju. Stalno ih križam s papirića. Danas sam dobila čak tri petice iz eseja. Istina, nisam neki znanstvenik, ali dajte mi jednu riječ i uspjet ću napisati esej od 20 stranica o njoj. Nisam sklona filozofiranju, ali sam je... dobra u tome kad treba:-))
Sad si idem skuhati fini kakao i onda se baciti u krevet. Ciaooo....