wings of a butterfly . . .

Da novi post....pa nisam ga mislila napisati još neko vrijeme...ali čini se da je plan promjenjen...
Ja ne znam...možda mi se samo čini,ali zašto,ZAŠTO TE JEDNA OBIČNA PORUKA KOJA ČINI SE I NIJE OBIČNA TOLIKO POVRIJEDI????Ne razumijem,zašto ljudi do kojih mi je stalo sve krivo shvate...

Pogodilo me,da...i više,nego što sam očekivala...Htjela sam s tobom uživati u životu,provoditi najbolje trenutke svog života,uživati u tvom osmijehu....ali....nikada nije tako bajno kako mi zamislimo...

"Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da
ga nikad nećeš moći imati!!!"

možda nije ispalo onako kako sam ja to htjela,ali novo prijateljstvo je uvijek nešto što čovjeku dobro dođe...

"Tražimo ono što mislimo da će nam uljepšati život. Novac,
Popularnost,slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno.
Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav.
Ono što smo vjerojatno već imali."

U zadnje vrijeme sve česće čujem kako se prijateljstva raspadaju...Čitala sam Dinin post i stvarno,predivan je...stvarno si lijepo napisala to za Petru...S druge strane čitam Rafin post i žap mi je kad čujem da se njih četiri tako raspadaju...Ja vam sad kažem...Nemojte se sad svađat nakon toliko toga što ste zajedno prošle,toliko ste vremena zajedno provodili i imale ste i uspona i padova,ali sve je to za ljude.
Ja sam presretna što imam svoje drage frendice. Hvala dragoj Dini i Antoneli i Sandri što me trpite i što ste uvijek tu za mene...HVALA na svemu i VOLIM VAS JAKO....

Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo....I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe...I onda shvatiš kako si bio u krivu;
shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš....