Eddy je koračao stepenicama pitajući se što se događalo. Prišao je vratima krova, duboko uzdahnuo i progurao ih, a jači vjetar mu je onemogućilo da na trenutak vidi što se zbivalo jer se prašina dizala. Ljutito je gledao u Daliu koja je stajala pored ograde i gledala, jedva, u njega jer joj je kosa, zbog vjetra, prekrivala oči.

„Što želiš?!“ –upitao ju je namrgođeno.

Iznenadio se kad je djevojka pokucala na vratima njegove sobe, a to je još više iznenadilo njegove prijatelje koje su one večeri igrali Play Station 2 kod njega. Morao im se ispričati i otići za njom jer je nešto hitno trebala od njega, a kako ga je njegovo društvo zezalo, govoreći mu da se spetljao s Vragom, postao je živčaniji.

„Zašto nešto me poduzmeš što se Ingrid tiče?“ –upitala ga je, ljutito prekriživši ruke na prsima.
„Zato što sam već pokušao, a ona me sada mrzi!“ –odgovorio joj je bahato.
„Ne zanima me to što te ona mrzi! Moraš ju maknuti od Rileya. Pokušaj napraviti sve što možeš!“
„Ne – mogu! Ne želi me vidjeti! Ne želi pričati sa mnom... Odustati već jednom!“
„NIKADA!!! Riley pripada meni, a ne onoj glupači, a ti se bolje pobrini da ne ostanu dugo u vezi jer ćeš inače dobro platiti!“

Odmahnuo je glavom, a ona je ljutito prošla pored njega gledajući ga bijesnim i prijetečim izrazom lica. Na kratko je pogledao u nju, a zatim usmjerio svoj pogled ispred sebe nadajući se da neće poludjeti prije vremena. Djevojka je otišla sa krova zalupivši vratima, a on je stajao na mjestu, držajući ruke u džepovima i razmišljajući što mu je bilo kad se odlučio ujediniti s onakvom luđakinjom.

Prišao je polako ogradi, prislonio ruke na nju i duboko uzdahnuo gledajući u osvijetljeni grad u daljini. Pomislio je na Ingrid. Doista je bila ljuta na njega i shvaćao ju je. Rekao je ono što nije smio u naletu ljutnje, ljubomore i znao je da više nije željela znati za njega. Kako mu je pričanje s njom nedostajalo, odlučio je da će se potruditi vratiti njeno povrijerenje jer ju nije mogao niti želio izgubiti. Morao ju je imati makar kao prijateljicu.

***

„I još niste spavali skupa?!“ –iznenađeno će Leonel.

Riley je na njegovo isto pitanje, po treći put, odmahnuo glavom i nastavio s čitanjem dnevne novine koje je pronašao u hodniku. Leonel je iznenađeno pogledao u drugog prijatelja, Rya, koji na to nije ni obračao pozornost.

„Ali skupa ste već oko dva tjedna!“ –nadodao je.
„Kakve to sada ima veze?“ –zbunjeno će Riley.
„Pa... Što ja znam! Ariana i ja smo već u prvih tjedan dana veze spavali skupa nekoliko puta!“
„Ingrid i ja nismo vas dvoje. Uostalom, nisam toliko ovisan o seksu!“
„Ma daj, molim te, Riley! Svi mi znamo koji si ti jebač bio! Pa ne možeš mi sada govoriti da te seks ne zanima! Ona je djevica i boji se, je l ' da?“
„Zapravo... Nikada i nismo pričali o tome!“

Njegov je prijatelj šokirano pogledao u njega, a Riley je slegnuo ramenima i ponovno se opustio čitajući novine. Zbunjeno se počešao po kosi jer nije shvaćao kako još nije vodio seks sa curom, a kad je pogledao u drogog prijatelja, primijetio je da on doista o tome nije ni razmišljao.

„Ryo, što ti kažeš?“ –upitao ga je.
„Ja kažem da se to tebe ne tiče!“ –Ryo je pogledao nasmiješeno u njega. „Njihova je stvar što će raditi unutar četiri zida, a ne tvoja!“

Njegov se cimer na to nasmijao, podignuo ruku i dao mu 'pet' odmahivajući glavom. Leonel je na to zbunjeno pogledao u oboje, prekrižio ruke i nagnuo se na leđa.

„Ja te i dalje ne kužim!“ –odmahnuo je glavom.
„Nitko nije rekao da moraš!“ –nadodao je i dignuo sa kreveta. „Idem se istuširati, pa ćemo nastaviti s plajkom!“

Njegovu su prijatelji klimnuli glavom, a nakon što je uzeo potrebne stvari izašao je iz sobe. Pjevušeći se uputio prema muškoj kupaonici kad je krajičkom oka uočio Eddya kako silazi niz stepenice. Njihovi su se pogledi susreli, a oboje nisu nastavili hodati svojim putem. Riley se prisjedio onoga što je njegov protivnik rekao Ingrid i, unatoč tome što joj je obećao da neće napraviti nikakve gluposti, odlučio je vidjeti zbog kojeg razloga je išao izmišljati stvari koje nisu bile točne.

„Vidi, vidi, vidi koga sam napokon susreo.“ –prekrižio je ruke na prsima.

Eddy je zakolutao očima, silazeći niz stepenice.

„Bježiš?“ –uzvratio je.
„Nemam namjeru pričati s tobom.“ –rekao mu je.
„Zašto?! Bojiš se onoga što bih ti mogao reći?“
„Ja se nikoga ne bojim.“
„Zašto si joj slagao? Zašto si joj rekao da sam s njom jer ju žalim?“
„Zar nije istina?“

U Rileyu se tada pojavio osjećaj nervoze i bijesa istovremeno. Krenuo je ljutito prema njemu stiskajući šaku, ali pokušao se, u međuvremenu, pribrati kako ne bi napravio ono što nije želio. Nije se želio sputiti na njegovu razinu kako bi se Ingrid odmakla od njega.

„Ne znaš o čemu pričaš, zato bi trebao začepiti i pustiti nas na miru!“ –uhvatio ga je za majicu i prislonio na zid.
„Neću odustati od nje!“ –osmjehnuo se Eddy.
„Trebao bi! Nije zaljubljena u tebe. U mene jest!“
„Borit ću se i dalje za nju.“
„Dobro, ali samo ćeš ti najebati. Da joj se nisi približio s namjerom da pričaš sranja jer slijedeći put... neću biti toliko drag!“

Eddy se ponovno nasmijao, a on mu je pustio majicu. Gledao ga je neko vrijeme ravno u oči razmišljajući kako bi mu najrađe uništio lice istog trenutka, ali morao je ostati smiren i ne živcirati se previše. Znao je da ga je on samo želio izbaciti iz takta, ali u sebi je ponavljao kako je Ingrid stalo do njega, a ne Eddya i da se ne bi trebao opuštati u svađu s njime.

„Tako si patetičan!“ –odmahnuo je glavom i udaljio se laganim korakom od njega, držajući jednu ruku u džepu.

Gledajući u njega Eddy nije mogao podnijeti činjenicu da ju je Riley i dalje imao.

„Ne namjeravam izgubiti!“ –uzviknuo je.

Ovaj drugi je podignuo ruku i mahnuo mu, a zatim nestao iz njegovog vidika nakon što je ušao u kupaonicu. Eddy je bijesno rukom udario od zid dok se Riley smijuljio ulazeći u tuš kabinu.

„Već jesi izgubio.“ –pomislio je.

***

Kako su se Ryo i Yoshiro za vikend otišli u posjed roditeljima u rodni grad, a blizanac je morao također obaviti stvari koje je samo Riley znao, u subotu navečer je društvo izašlo bez njih u disko. Riley i Ingrid su večinom stajali za šankom i pili, a svako toliko, kad bi Ariani dosadilo što bi Leonel na neko vrijeme nestajao, povlačila bi svoju prijateljicu na plesni podij, pa bi Riley morao biti sam, ali to mu nije smetalo. Nije volio biti poput nekih dečkiju koji bi zabranjivali vlastitim curama da se zabavljaju, a sve što je želio, bilo je vidjeti osmijeh na njenom licu.

„Mogu ti reći da postajem umorna.“ –uzvratila je Ingrid.
„Ako želiš, možemo potražiti Arianu i Leonela, pa da se vratimo doma. Ovako i onako je već dosta kasno! Bilo bi vrijeme da se vratimo!“ –uzvratio je.

Klimnula je glavom, a on je pustio bocu piva na šank i uhvatio ju za ruku. Probijali su se kroz mnoštvo pijanih ljudi koji su skakali, plesali, derali se po plesnom podiju, jedva čekajući da izađu odande jer su mrzili gužvu.

Kad su napokon izašli vani, pogledali su oko sebe pokušavajući pronaći svoje prijatelje, a jako su se iznenadili kad su ih vidjeli na parkiralištu. Ariana je udarala u njega, derala se dok ju je on pokušavao smiriti, govoreći joj nešto što nitko od njih dvoje nije mogao razunijeti. Shvatili su da se nešto loše dogodilo kad je djevojka podignula ruku i ošamarila ga pred svim napornim i glupim ljudima koje je sve zanimalo, pa su Riley i Ingrid odlučili vidjeti što se dogodilo među njima.

„Hej, hej, što je bilo?“ –Riley je zaustavio prijateljicu u još jednom naletu šamara.
„Prevario me!“ –viknula je Ariana uplakano. „Pred mojim očima!“

Ingrid je šokirano pogledala u Leonela koji je gledao u drugu stranu. Nije mogla vjerovati u ono što je čula. Činilo se da su se njih dvoje jako voljeli, ali svejedno ju je on prevario. Usmjerila je svoj pogled na uplakanu prijateljicu koja se čvrsto držala za Rileya koji je nju gledao ozbiljnim izrazom lica. Skrenula je pogled i nije mogla ne pomisliti kako bi njoj bilo da ju on prevari. Bili su kratko u vezi, ali navikla se na njegovu blizinu, na njihove zagrljaje, poljupce...“

„Ariana...“ –uzvratio je Riley odmaknuvši ju od sebe. „Znam da si sada povrijeđena, ali... Leonel ti je oprostio prijevaru nedavno.“
„To je bilo na početku veze!“ –viknula je. „Više od godinu dana smo skupa, Riley! Kvragu!“
„Znam, Ariana, ali razmisli malo što misliš učiniti. Trebala bi pričati s njime na samo!“
„Ne želim! Prevario me! Kako si to mogao učiniti, ha?!“

Riley ju je povukao sa strane, kako bi na miru razgovarali i kako ona ne bi skočila na dečka. Ingrid je u tišini gledala u Leonela koji je gledao i dalje u pod. Vidjela je koliko mu je bilo žao zbog onoga što se dogodilo, ali kad je razmišljala o tome kako bi ona reagirala, vjerojatno bi poludjela poput prijateljice.

„Što je najgore...“ –pogledao je u nju. „Nisam ja curu poljubio nego ona mene!“
„Jesi li to rekao Ariani?“ –upitala ga je.
„Jesam, ali ne vjeruje mi. Misli da joj se želim osvetiti zbog onoga što mi je napravila na početku veze!“
„Prevarila te?“
„Da. Mislila je da želim prekinuti s njom i onda me prevarila, ali to nije bitno! Bitno je da mi sada ne vjeruje!“
„Uhm... Mislim da će Riley to srediti!“

Slegnuo je ramenima i sjeo na kamenu klupicu, a djevojka mu se odlučila pridružiti. Nije znala što bi mu mogla reći da ga utješi, ali nadala se da će njen dečko razgovarati s njihovom prijateljicom i nagovoriti ju da popriča s Leonelom. Vidjela je po njemu da je tužan, a i nakon što je otkrila da ga je Ariana također prevarila, namjeravala joj je reći da bi mu trebala oprostiti. Svatko ima svoje mane i vrline. Svatko zaslužuje dobiti drugu priliku.

***

„Misliš da će mu oprostiti?“ –upitala je Ingrid.
„Vjerojatno.“ –odgovorio je Riley. „Ne bi onda bez veze išla razgovarati s njime.“

Klimnula je glavom i pogledala ispred sebe. Riley je krajičkom oka pogledao u nju primijetivši da je izgledala uzrujano.

„Što se dogodilo?“ –zaustavio se.
„Ništa.“ –osmjehnuala se i nastavila hodati dalje kao da se ništa nije dogodilo.
„Ingrid!“ –povukao ju je k sebi. „Što je bilo?“

Djevojka je prislonila svoje ruke na njegovim prsima, namještavajući mu kariranu, raskopćanu košulju. Pogledala ga je u oči razmišljajući bi li mu rekla o onome što ju je tištilo ili ne, ali po njegovom je izrazu lica mogla vidjeti da je zabrinut, a to nije željela. Nije ga željela zamarati svojim glupim razmišljanjima.

„Onda?“ –uzvratio je.
„S nama se neće dogoditi isto, je l' da?“ –promrmljala je.
„Kako to misliš?“
„Nećemo se... ovaj... početi varati. Je l' da?“
„Zašto bih bio s tobom ako bih te ikada prevario?“

Pogledala ga je tužnim izrazom lica, a on joj se osmjehnuo i pomilovao joj rumene, nježne obraze.

„Ne bih te nikada želio povrijediti. Zapamti to!“ –rekao joj je i nježno utisnuo poljubac na njene usne koje su ga uvijek primamile.

Miris labella od višnje mu je jasno bio, danima, zapečačen u nosnicama. Bio je melem za njegov nos kao što je njen glas bio ptičji pjev za njegove uši. Ingrid je polako rastvorila svoja usta ostativši njegov jezik na svojemu, obgrlila ga je čvršće oko vrata, a on ju je prislonio na zid ljubeči ju strastvenije. Djevojka je osjećala toplinu u cijelome tijelu, osjećala je još veču želju za njime i zbog toga ga nije prestajala ljubiti, čak niti kad joj je polako nestajalo zraka, a otkucaji srca su postali nemoguće brži.

„Dosta...“ –Riley se pomaknuo od nje pokušavajući dohvatiti malo sviježeg zraka dok je ona u šoku gledala u njega, pitajući se što se dogodilo da je iznenada, odjednom, izgubila razum. „Oprosti.“

Odmahnula je glavom.

„Ovaj...“ –promrmljala je. „Idemo dalje!“

Riley je duboko uzdahnuo gledajući u svoju djevojku kako se laganim korakom udaljuje od njega. Odmahnuo je glavom i požurio za njom razmišljajući o tome kako mu je malo nedostajalo da izgubi razum zbog prevelike želje za njenim tijelom.

Primio je njenu ruku isprepletajući svoje s njenim prstima, a ona je pogledala u njega, svojim predivnim svjetlucavim očima. Osmjehnuo joj se, poljubio ju u tjeme i nastavio razgovarati s njom o raznim drugim stvarima, pokušavajući zaboraviti koliko je želio njeno tijelo.