Riley je ležao na krevetu. Pokušavao je zaspati otkad se navečer vratio iz duge šutnje, ali razmišljanje o onome što mu je Ingrid rekla mu nije dopustilo da zaspe. Osjećao se i dalje nervozno zbog toga. Zapravo, bio je jako ljut na nju što je uopće mogla pomisliti da bi se on želio vratiti skakanju u vis. Nekada je uživao u njemu, ali stvari su se promijenile otkako je Alan umro.

Okrenuo se prema krevetu na kojemu je njegov cimer čvrsto spavao. Uzdahnuo je, dignuo se sa kreveta i otišao do ormara obući majicu i hlače za vani. Znao je da neće moći spavati cijelu noć, pa je odlučio prošetati se kako bi razbistrio misli. Muka ga je hvatala što je razmišljao o Ingrid, Alanu i skakanju u vis.

Pogledao je ponovno u Rya jer mu se učinilo da je čuo neki zvuk, pa je primijetio da se njegov cimer okrenuo prema zidu. Riley je podignuo iPod sa stolića, te izašao iz sobe stavivši slušalice u uši.

Nakon što je iz automata uzeo Coca – Colu, izašao je iz doma i uputio se prema stadionu gdje je često znao odlaziti preko noći. Vani je bilo ugodno jer je nepodnošljivo ljeto nedavno prošlo. Grane stabala su lagano njihale na ugodnom, osvježavajućem vjetru dok je koračao prema ogradi stadiona.

Prislonio je ruke na ogradu i pogledao u osvijetljeni stadion na kojemu je on nekada trčao, skakao i vježbao. Unatoč tome što bi ga uspomene boljele, osjećao se malo bolje. Prošlost ga nije boljela i zbog tog razloga se često volio prignječivati najboljih provedenih trenutaka.

„Ne možeš spavati?“ –čuo je Leonelov glas.

Riley se okrenuo prema njemu iznenadivši se što ga je vidio vani usred noći. Inače su svi ostajali u sobama i natjerali se spavati dok se on u to vrijeme volio šetati jer se osjećao slobodnije.

„Pratio si me?“ –uzvratio je Riley.
„Ne.“ –odgovorio je njegov prijatelj. „Nisam mogao spavati, pa sam te vidio kroz prozor.“

Klimnuo je glavom i zapalio cigaretu.

„Došao si razmišljati o povratku?“ –upitao je Leonel.
„Kakvom povratku?“ –zbunjeno će Riley.
„Na trening.“
„Ne.“
„Zašto si onda ovdje?“
„Zar je zabranjeno biti ovdje?!“
„Ne, ali.... Zašto ne razmisliš o povratku?! Svima bi nam bilo drago.“
„Zašto me ne možete pustiti na miru?! Ako sam rekao da ne želim onda ne želim. Prekinite me tjerati na nešto što ne želim, jasno?!“
„Dobro, dobro, prijatelju... Smiri se!“ –Leonel je podignuo ruke u znaku obrane.

Riley je odmahnuo glavom, povukao dim i bacio cigaru na pod zgazivši ju.

„Idem spavati. Laku noć!“ –rekao je i udaljio se od prijatelja.

Leonel je gledao u njega kako se užurbano kreće natrag u muškom domu, a zatim je razvukao osmijeh od uha do uha.

„Vratit ćeš se prije nego možeš zamisliti!“ –pomislio je, te pogledao u stadion.

Imao je osjećaj da se Riley bori sam sa sobom. Vjerojatno se jedan dio njega želio vratiti, želio je ponovno nastaviti sa skakanjem u vis, s onime što je obožavao raditi; dok je njegova druga strana pokušavala natjerati samog sebe da ne popusti. Nadao se da će se vratiti jer bi ga volio ponovno vidjeti nasmiješenog i vedrog kao što je nekada bio.

***

„O čemu si jučer trebala pričati s Rileyem?“ –upitala je Yoshiro silazeći niz stepenice.
„O nečemu što mi je Alan rekao.“ –odgovorila je Ingrid provjeravajući da li je uzela sve potrebne stvari za školu.

Yoshiro je klimnula glavom i pogledala zamišljeno ispred sebe. Unatoč tome što je prošlo više od dva tjedna otkad je Ingrid upisala onu privatnu školu, njena je cimerica imala osjećaj da joj nije vjerovala dovoljno da bi joj rekla neke stvari. Jako ju je zanimalo što su to njih dvoje trebali raspraviti, što joj je Alan rekao, ali pretpostavljala je da nikada neće doznati razlog.

„Ingrid!“ –začule su ženski glas.

Obje su se okrenule, a Ingrid je ugledala Daliju, djevojku koja se ljubila sa Rileyem na krovu, kako im prilazi. Iznenađeno je, krajičkom oka, pogledala u svoju prijateljicu koja je slegnula ramenima. Obje su se pitale što je to Dalia Nelson trebala od nje, a nikada se nisu ni službeno upoznale.

„Da?“ –uzvratila je Ingrid.
„Prekini raditi budalu.“ –rekla joj je ljutito Dalia.
„Molim?“
„Ne pravi se kao da ne znaš o čemu pričam!“
„Ok. Doista ne znam o čemu pričaš!“
„O Rileyu, glupačo! Kako ne shvaćaš da je on moj?“

Ingrid je zbunjeno pogledala u Yoshiro koja je treptala očima ne shvaćajući što se događalo. Djevojka je rukom prošla kroz kosu, namjestivši jedan pramen iza uha, te pogledala ozbiljno u Rileyevu bivšu djevojku.

„Ispričavam se, ali, draga, ja nemam nikakve veze s njime kao što nemaš ni ti!“ –nadodala je. „Kako ja znam, prekinuli ste odavno, ali ti si toliko glupa da ne želiš odustati!“

Dalia je uhvatila Ingrid za majicu i gurnula ju u zid. Učenice, koje su prolazile onuda, su se šokirano okretale i zaustavljale, ne vjerovajući svojim očima.

„Dalia!“ –ljutito će Yoshiro. „Pusti ju!“
„Ne mješaj se, krivooka!“ –viknula je na nju.

Ingrid ju je ošamarila zbog čega ju je Dalia pogledala iznenađeno.

„Kako se usuđuješ biti takva gadura?!“ –proderala se. „Što si ti misliš, tko si, ha?! Drži si svog Rileya! Ne treba mi, ali on očito tebe ne želi!“

Dalia je podignula ruke pripremajući se udariti ju, ali nečija ju je ruka zaustavila. Ingrid je pogledala u stranu i vidjela Rileya koji je ljutito gledao u svoju bivšu djevojku. Kad je čuo od nekih učenika da je Dalia napala Ingrid i spomenula njega, odmah je pretpostavio što se događalo i morao je vidjeti kakve je gluposti izvodila njegova bivša. Nije ni sam znao zbog čega ga je toliko zanimao cijeli onaj događaj, pošto ga u devet mjeseci ništa nije zanimalo, ali osjećao je da je trebao biti ondje.

„Što radiš ovdje?!“ –zbunjeno će Ingrid.
„Oprosti na njenim ispadima.“ –rekao joj je i povukao Daliju za sobom.

Djevojka se okrenula za njime, ali mogla je vidjeti otrovan pogled kojeg joj je, još jednom, uputila Dalia.

„Ta – cura – nije – normalna!“ –čula je Ariana. „Malo mi je falilo da skočim sa drugog kata na nju!“

Ingrid i Yoshiro su se na to nasmijale.

„Ali ozbiljno!“ –Ariana je podignula šaku. „Što si ona misli, tko je?! Napala te samo jer je ljubomorna na tebe!“
„Nema zbog čega biti ljubomorna na mene!“ –promrmljala je zbunjeno Ingrid.
„Oh, ima jer vidi da je Riley zagrijan za tebe!“
„Ma o čemu pričaš?!“
„Dobro, 'ajde, on još to ne znam, ali kad – tad će shvatiti!“
„Hoćeš li prestati pričati gluposti!?“
„Ne, ozbiljno. Vidim ja kako te gleda. Zapravo, Ryo mi je rekao kako te gleda za vrijeme sata!“
„I zar to treba značiti da se ja njemu sviđam?!“

Ariana je pogledala u Yoshiro, a zatim ponovno u nju, te klimnula glavom. Ingrid je iznenađeno gledala u svoje dvije prijateljice kako izlaze iz doma. Krajičkom oka je vidjela kako učenice njene škole gledaju zbunjeno u nju, a zatim im je uputila ljutit pogled, pa su nastavile gledati svoja posla. Tiho je uzdahnula i odmahnula glavom.

„Prekini razmišljati o tome.“ –pomislila je. „Rileyu se ne sviđaš, kao niti on tebi, a Dalia je samo glupača koju je ljubomora oslijepila!“

Razvukla je osmijeh od uha do uha, te klimnula glavom i veselo požurila za prijateljicama. Učenice su je zbunjeno gledale jer se čas ljutila, a čas smijala, ali njoj to nije smetalo i boljelo ju je briga što su drugi mislili o njoj.

***

Riley je prislonio Daliju na zid, te stavio obje ruke na njega, pored njene glave, dok ga je ona preplašeno promatrala. Srce joj je ubrzano kucalo jer se osjećala nesigurno pred njim. Izgledao je ljuto, a nije se mogla sjetiti kad je posljednji put vidjela ljutog. Zar je doista bilo moguće da mu je Alanova sestra nešto značila?!

„Što si to izvodila?!“ –upitao ju je ljutito. „Zašto si ju napala?!“
„Zašto?!“ –ljutito ga je odgurnula. „Stalno ti je do nje?!“
„Ne, nije, ali nemaš se pravo glupirati i napadati svaku curu koja priča sa mnom. To nisi smjela raditi kad smo bili skupa, a kamoli da radiš sada, kada nismo!“
„Riley, zašto moraš biti tako bezobrazan?! Zašto me samo mučiš?!“
„Čuješ li što govoriš?! Zar ne misliš da si postala previše opsesivna?! Ti i ja nismo – više – zajedno! Shvati to već jednom ili...“

Djevojka je čekala da nastavi, ali šutio je i ljutito gledao u nju.

„Ili što?! Udarit ćeš me!?“ –uzvratila je bijesno.
„Naravno da neću, ali pobrinut ću se da me maknu iz ove škole.“ –odmaknuo se od nje. „Ne želim te pored sebe. Ne želim da napadaš druge cure samo jer i dalje misliš da ti ja pripadam. Nikada ti i nisam pripadao! Ostavi me na miru, Dalia, ozbiljan sam! Nemam više volje za prepirke s tobom!“
„Ali, Riley, kad bi barem...“

Nije mogao vjerovati da nije odustajala. Počinjala ga je dovoditi do ludila jer nije znao kako da je se riješi i doista je počinjao razmišljati o tome da se prebaci u drugu školu, gdje bi se mogao maknuti od nje, skakanja u vis i... Ingrid. Je li se doista želio maknuti od nje?“

„Riley...“ –Dalia ga je uhvatila oko vrata. „Molim te, pruži mi još jednu šansu!“

Odgurnuo ju je od sebe i gledao s gađenjem, te odmahnuo glavom.

„Tako si... jadna...“ –prošaptao je, podignuo torbu sa poda i udaljio se od nje pustivši ju samu.

Djevojka je pala na koljena i prekrila lice rukama, te zajecala. Nije mogla vjerovati da ju njen Riley više nije želio, da je mislio ružne stvari o njoj. Osjećala se žalosno i slomljeno, a nije znala kako to izliječiti. Osoba koja ju je mogla izliječiti ju nije željela pored sebe.

***

Riley je sjedio za stolom gledajući kroz prozor dok je profesorica matematike predavala novo gradivo. Matematika ga u onom trenutku nije zanimala, ali ga je stadion ponovno privukao. Nije znao zbog čega, ali u posljednje vrijeme, kad god bi se zamislio, razmišljao je o treninzima unatoč tome što se nije željeo vratiti skakanju u vis.

Uzdahnuo je i pogledao ispred sebe, a zatim primijetio kako su svi učenici zbunjeno gledali u njega. Profesorica je držala flomaster u jednoj ruci, s kojom je pisala zadatke na ploči, a u drugoj knjigu. Osjećao je kako mu obrazi dolaze sve topliji i topliji.

„G. Davis, imate li nam nešto za reći?“ –upitala ga je profesorica.

Odmahnuo je glavom.

„Samo vi nastavite.“ –promrmljao je.
„Hvala.“ –rekla je i ponovno posvetila zadatcima iz matematike.

Primijetio je da su ga učenici gledali osmijehom na licu, pa je posramljeno pogledao ponovno u prozor nadajući se da će sljedeći put kad se okrene svi gledati u ploču. Pričekao je nekoliko minuta, a zatim se okrenuo. Jedina osoba koja je gledala u njega je bila Ingrid. Djevojka mu se osmjehnula, te se također, poput ostalih, posvetila matematici, dok je on iznenađeno gledao u nju.

„Zašto...?“ –pitao se.

***

„Idem se istuširati!“ –rekla je Ingrid, na što je Yoshiro klimnula glavom.

Ingrid je sumnjala u to da ju je cimerica čula jer se dopisivala s roditeljima ili prijateljima iz rodnog grada, pa je bila usredotočena na to. Izašla je iz sobe i požurila prema ženskim kupaonicama. Bila je sretna što su muški i ženski domovi bili u različitim zgradama jer bi se tada bojala da će joj neki muškarac ući u kabinu.

Upalila je svijetlo i otišla do prve kabine koju je vidjela. Naravno, nitko se u ono doba nije tuširao, što je njoj prilično pasalo jer joj je bilo neugodno kupati se pored cura unatoč tome što je i sama bila jedna od njih. Skinula je odjeću tek kad je ušla u kabinu, objesila onu čistu na vješalicu i stala pred topli mlaz vode.

Nije se obazirala na korake u kabini pretpostavivši da je netko od učenika došlo prati zube ili se također istuširati. Počela je pjevušiti pjesmu koju je onog popodneva čula u kafiću sve dok se vrata nisu otvorila. Naglo se okrenula i ugledala jednog od svojih školskih prijatelja kako gleda u nju.

„Kevin!“ –viknula je, te povukla ručnik kako bi se odgurnula.
„Znao sam da ću te ovdje pronaći!“ –osmjehnuo se, te zakoračio prema njoj.
„Hej, što radiš?!“
„Želim te. Sada!“

Djevojka je šokirano raširila lice, te ga odgurnula od sebe, ali bio je previše jak za nju. Uhvatio joj je ruke, pri čemu je ručnik pao na pod, a on je mogao vidjeti njene bujne grudi i ženstveno, zavodničko tijelo.

„Pusti me!“ –proderala se.
„Ne opiri se!“ –počeo ju je ljubiti po vratu, a ona je mogla osjetiti smrad alkohola iz njegovih usta.

Udarila ga je nogom od trbuh zbog čega ju je on ošamario, pa je udarila glavom od hladne pločice.

„Hej, što radiš?!“ –začula je Yoshirin glas. „Pusti ju!!!“

Kevin se odmaknuo od Ingrid koja je sklupčano sjedila u kutku kabine, a Yoshiro ga je udarila šakom u glavu. Ljutito je pogledao u nju, te podignuo ruku kako bi ju udario, ali čuo je glasove u hodniku, pa je istrčao odande.

„Ingrid!“ –Yoshiro je kleknula pored nje. „Jesi dobro?! Što ti je napravio?!“

Djevojka ju je jecajući zagrlila dok su druge djevojke zaprepašteno gledale u njih dvije. Odmah su pretpostavile što se dogodilo, kad su vidjele dečka kako izlazi iz ženskih svlačionica.