smells like freedom....

Ima li ista ljepse nego prosetati se prirodom na svjeze novogodisnje jutro, naravno da nema, druga opcija je zagrlit skoljku i sisti mamuran na hladne plocice wc-a...e pa meni je ful drago da san prvi put nakon dugo novogodisnjih slavlja imala dovoljno volje dignut se rano ujutro (cca podne i 20) i udahnut malo svjezeg zraka...

Roba je prbudio Matz (3 god star cucak koji je prije tri dana doletio cak iz Finske) kojeg je priroda zvala, a bio je dovoljno odgojen da to ne obavi o tepihu, Rob je probudio Sanni, jer se nije tija izvuc iz kreveta, i Sanni je probudila mene jer joj se nije dalo bauljat samoj kroz sumu... I eto, ona, Matz i ja uputili smo se kroz blatnjave puteljke Ashfordskog Beverley Hillsa (yep tako se zove dio grada) pronaci mjesto di bi se cucak mogao olaksati XD

I ne bii ja bila ja da ne ponesem fotic sa sobom




Evo gdje se zapravo nalazi Smashing willow iz harry Pottera XD



Koliko god mi izgledala lijepo ova slikica (uzivo mislim) sa svim tim stablima, jezerom, odrazima u vodi, nisam mogla izbjeci slike iz kojekakvih horor uradaka sa velikih ekrana koji su lovu pokusali zaradit na racun kojekakvih izmisljenih bica koja bi te mogla odvuc u hladnu i ubitacnu jezgru raznoraznih misticnih jezera slicnih bas ovome nad kojim sam sad stajala...yep protrnula san u jednom trenu i odluclila ne priblizavat se previse rubu

Tom Hanks, on najbolje moze docarat situaciju u kojoj sam se nasla sad poslije bozica u Liverpoolu...
Zaglavit u zracnoj luci nije bila naravno jedna od mojih zelja ali ocito neizbjezno u tom trenu, s obzirom na vremenske neprilike i ostala sranja, pa san provela noc na John Lennon airportu zajedno sa stotinjak poljaka koji su cekali rani let za Poznan.
1 sat po ponoci, izborila mjesto na klupici, kofer pod noge, slusalice u usi i cekaj...cekaj 7 uri da poletis nazad u Dublin..
One of those stupid mistakes that i always make ovaj put bilo je to sto nisan prominila eure u funte tako da oko 2 ure ujutro kad san onako podosta prigladnila, i pokusala u sparu (jedinom otvorenom ducanu) na aerodromu kupit nesto kruva ,piletine i tako tih neophodnih sandwich sitnica naisla sam na odbijanje od strane covjeka s druge strane pulta...
ok, fuck that pomislih, i ostavih stvari na pultu s naumom da otrcim do prve mjenjacnice...kad sto, mjenjacnica ne radi, aj na drugu, dickhead, ne radi ni ta, aj na bankomat, kurac, mos dignit samo iznose vece od 100 funti...no way pomislih, dignem li toliko kesha znam da ce nestat u magli ko i sve pare koje se zateknu u mojim rukama...

jedino preostalo je otic do spara, treptat, ispucit usnicu i izgledat ko pokislo siroce...Ok, rece barba s druge strane pulta, But only if you have notes...! Of, course da imam notes, samo pitaj, os od 5, 10, 20, 50, 100 apoena..
I aj, za 6 funti kupih si ja tako veceru...odsetah nazad do klupice koju je neki poljak vec prisvojio, nista za to, nadjoh drugu i slozim si sendvic..
ostatak veceri nisan vise znala sto bi radila, pa san posla u wc, presvukla se cisto onako da se osjetim malo svjezije, izasla van, zapalila duvan, napravila djir po terminalu, vratila se nazad, gledala ocajne poljake kako krme u svojim vrica,ma za spavanje...i pocela osjecat uzasan umor, nista cudno s obzirom na to da san protekle dvi noci provela veoma burno okruzena velikim kolicinama alkohola. Ipak, nisam tila posustati i zakrmit tamo na domet poljskim djeparosima, pa opet kofer pod noge slusalice u usi..i drndaj tako do jutra...

Zabave radi promatrala san ostale putnike, dva frenda latvijca i latvijka u leopard kaputicu sjedili su nasuprot mene i zucno razgovarali o ko zna cemu na svom bivsem sssr jeziku kojeg san manjim dijelom cak uspila i razumit, dva gaya su veselo setala gore dole terminalom jedva se suzdrzavajuci da se ne prime za rucice, gledali su se njezno i potajno, nek indijska obitelj cini se bila je najaktivnija tamo, cerili su se ko na prvi aprila, glupirali se i derali ko da su sami...da san od onih ljudi koji se lako daju iziritirati vjerojatno bih ih mrzila tada..neki slatki lik prosetavao se vamo tamo u crnom kaputicu i s podocnjacima koji su otkrivali znacajan umor... i da poljaci, okupirali cilo jedno krilo aerodroma i odvukli sve stolice, di su onako grupirani stvorili little polish town u sred liverpoola...al eto to su poljaci oni se drze zajedno, uvik, ko cigani

Jedna od duzih noci u mom zivotu moram priznat, al eto gotovo je, sad opet doma, u arklowu, koji je ovih dana bio jebeno maglovit i jeziviji no ikada, da ne spominjem snig do kolina sto je pada cili prosli tjedan...anyway, me happy, me safe, me na toplom XD



prognoza u arklowu - 8 XD