|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Spone.. Spone koje me drže. Osjećam se kao u kavezu. U kavezu koji je u kavezu, u tamnici dvorca sa trostrukim zidom. Vani trče krvoločni psi, sve je puno straže. I lanci... Također sam vezan i lancima... Zidovi su crveni, ko od užarene lave. Kao da sam u paklu... Moja jedina želja? Raširiti krila i odletjeti u slobodu. Pričati s pticama i oblacima, čuti šapat šuma, osjetiti miris snijega... Zašto sam ovdje? Nema smisla... Ispod mog kaveza je voda.. Zašto sam ovdje zatvoren, ovako zatvoren? Zatvoren sam poput nekog moćnog titana, a osjećam se tako slabo i nemoćno... Odavde nema bijega, ali da su me stavili u normalnu čeliju opet nebi bilo bijega... zašto onda sve ove mjere sigurnosti? Netko koga volim je u opasnosti, ali ne sjećam se... Ne sjećam se tko.. Znam da moram pobjeći i spasiti tu osobu, ali kad se ne sjećam ni koga tražim... Jesu li mi oni obrisali pamćenje ili je to bilo od udarca u glavu koji su mi poklonili prije nego su me tu zatočili. Kako da uopće pokušam pobjeći... Ovo je nemoguće... Čak i da pobjegnem ne znam koga spašavam. Lanci me guše i stežu. Svjesno ne želim pobjeći, želim se sklupčati i čekati smrt, a nesvjesno... Želim razbiti kavez, želim naći tog nekog i... Ne znam, pobjeći od onog zlog pogleda u kutu prostorije, od onog koji me zatočio. Moje tijelo prolaze trnci.. Što mi je učinio? Zašto mi se tijelo ovoliko boji? Zašto se ničega ne sjećam? Dignem pogled, njega nema... Sam sam... I sva hladnoća samoće svali se na mene. Čak i zao pogled bolji je od nikakvog pogleda...
Bol... Bol. BOL! BOOOL! Ne sjećam se kako sam uspio... Sjećam se samo da sam se našao izvan kaveza, da se moje tijelo samo kretalo kroz taj pakao, da je bježalo... Kako sam prošao sve zidove, sva zaključana vrata... Kako sam pobjegao... Kamo sam se uputio... Tražio sam nekog. I bio sam blizu. Moje tijelo, moj duh imali su meni nepoznat cilj. I trčali smo zajedno prema tom mjestu. Hladnoća se razlije mojim tijelom. Ukipim se. Bijela silueta prođe iza mene. Osjetio sam ga. Njegov zao pogled. Nešto u meni je paničarilo. Izvana sam izgledao mirno i nastavio polako hodati. Iznenada on se stvori ispred mene. Toliko blizu da sam osjetio njegov hladan dah. Shvatio sam ono neshvatljivo. Zakasnio sam. Osoba koju sam krenuo spasiti nestala je.. ali zašto ja nisam odustao?
Duhovi šume čuli su moju zapovijed. Na me se obruši velik sokol, velik poput jezera na kojem sam živio svoje najsretnije trenutke. Sokol me uhvati i odnese. Pogled mi je bio fiksiran za njegov, za onaj zao pogled bića u bijelom. Nije me više kanio natjeravati, znao sam... Bilo je gotovo, ali... Vjerovao sam! Moj duh je još bio živ znači da je i ta osoba bila živa... Negdje.. daleko... u rasulu... A taj zao pogled jednom će, kad za to dođe vrijeme prestati gledati i ta usta će... Ta usta, s tim tvrdim usnama će me moliti za milost... A do tada...
Bijela svijetlost obavije me i nestanem....
***
Probudio bi se kao i svako jutro: s misijom. Onda bi me uhvatila depresija. Onda bi se sjetio nje. Osmjeh bi se pojavio na mom licu. Onda bi se smrknuo, prekorio sebe što se smijem jer osmjeh nije pristajao na moje lice. Oduvijek sam na licu držao tu neku ozbiljnu čeličnu grimasu, rijetko dozvoljavajući emocijama da prodru van. Počeo sam sam sebe podsjećati na onog lika iz sna koji me zatočio. Ne znam zašto, u snu se nisam sjećao, ali sad sam se prisjetio kako sam pao u onu vodu pod kavezom... Jesam li se to ja skoro utopio? Ja koji vladam grebenom knezovim? Taj zao pogled... On je proždro nešto moje... Ozbiljna izraza lica ustanem i pozdravim svoje biljke. Pupovi su se pojavili na jednoj koju sam našao kao otkinutu grančicu šetajući parkom. Zasadio sam tu grančicu i iz nje je izrastao mali grm. Mali grm s pupovima. Odjednom se ispunim nježnosti i počnem pričati s tom biljčicom. Zaboravio sam na vrijeme i nakon što sam 3 i pol sata pričao s biljkom shvatio sam kako već kasnim u školu na svoju dnevnu dozu mučenja i maltretiranja od drugih đaka.
Uzdahnuo sam i krenuo...
