|
preostale utakmice...
XVIII KOLO – 14/15.03.2009.
RETFALA II - ĐAKOVO
XIX KOLO – 21/22.03.2009.
ĐAKOVO - IVANKOVO
XX KOLO – 28/29.03.2009.
PIVOVARA OSIJEK - ĐAKOVO
XXI KOLO – 04/05.04.2009.
BELIŠĆE - ĐAKOVO
XXII KOLO – 18/19.04.2009.
ĐAKOVO - NAŠICE
I IMAMO JEDNU UTAKMICU KOJU NISMO ODIGRALI:
XVKOLO – ? ? ? ?
ĐAKOVO - CESTORAD
ZA KOJU MORAMO DOGOVORITI TERMIN...
|
OK DJAKOVO II
15.03.2009., nedjelja
ULOGA KOREKTORA U ODBOJCI
Po definiciji, U (korektor) igrač je igrač koji u sustavu tima 5:1 igra dijagonalno s dizačem. Kao što samo ime kaže, U (korektor) igrač mora biti atleta u pravom smislu te riječi i pouzdan u svim segmentima igre.
Karakteristike korektora
Antropomotoričke sposobnosti koje posjeduje korektor su: snaga, brzina, izdržljivost, pokretljivost (fleksibilnost), ravnoteža, precinost i dr. Odbojkaška antropomotorika se razlikuje od antropomotorike u drugim sportovima i ostalim životnim aktivnostima (kao što je rad, vladavina, ljubav, umjetnost itd,). Zbog svoje specijanosti ona ima i odgovarajuću odbojkašku metodiku. Korektor pa i svaki drugi športaš mora rukovoditi osnovnim moralnim vrijednostima: povjerenje, respektiranje, odgovornost, časnost, briga za čovjeka i briga za društvenost (zajedništvo).
Kad god dizač nije u stanju dići loptu, U (korektor) igrač preuzima zaduženja dizača. To se obično događa kada je dizač obranio loptu u obrani, ili kada se obranjena lopta kreće prema mreži takvom brzinom da dizač nije u stanju izvesti dizanje.
U sustavu tima 5:1, U (korektor) igrač, kao i dizač, igra desno naprijed i desno nazad. Pošto on obično napada iza dizača, poželjno je da je U (korektor) igrač ljevoruk. To pomaže ubrzanju napada, jer nije potrebno da dizana lopta prelazi preko tijela napadača prije nego se ona udari. S druge strane, ima dosta U (korektor) igrača koji su desnoruki.
Desnoruki U igrači treba visoko skakati i biti brzi eksplozivan u napadu. U (korektor) igrač bi trebao podjednako dobro udarati i brze i spore lopte. Ključne su njegove sposobnosti pri serviranju i napadu iz druge linije. Kada je dizač u prvoj liniji, U (korektor) igrač mora servirati vrlo opasno i napadati iz druge linije sa velikom efikasnošću kako bi olakšao posao napadačima iz prve linije kojih je tada u prvoj liniji samo dvojica.
Akcije korektora bez lopte
Akcija korektora bez lopte,a pri izboru mjesta za smečiranje, određuju se položajima:
1. Početni položaj,
2. Startna pozicija,
3. Pripremna kretanja ili premještanje smečera,
4. Položaj (ulaz) za udarac
Prilikom zauzimanja početnog položaja, pripremnog kretanja, korektor se treba pridržavati ovih pravila:
• Neprestalno stvarati realnu prijetnju za napad;
• Odvlačiti blokirajuće protivnike igrače, početnim i startnim položajem, a naročito raznim kretanjima i promjenama smjera kretanja;
• Biti uvijek spreman da u svakom trenutku izvede udarac i tako iznenadi protivnika;
• Nastojati da niti u jednom trenutku ne naruši realizaciju taktike napada, budući da su njegovi suigrači podređeni određenom tempu i ritmu u kombinaciji napada .
Korektor po izboru zauzima položaj najbolji za njega odakle će krenuti na smeč. Npr. Kada napada iz zone 2; postavlja se iza linije tri metra i uz bočnu liniju igrališta, što zavisi od taktičke kombinacije.
Da bi bio što uspješnijiu kasnoj fazi, on obično izvede pripremno kretanje nešto natrag.
U obrani u akciji bez lopte, korektor kada je u zoni 2 treba se kretati u polu visokom položaju kako bi stigao na blok ili prijelaz iz polu visokog u niski ako je napad na drugoj strani mreže, i on se postavlja na strogu dijagonalu ili ulazi ispod bloka. Njegova obrana zavisi od taktike ekipe.
Akcije korektora s loptom
Korektor kao glavni napadač u ekipi mora znati izvoditi udarce različito (po visini i brzini) dignutih lopti. Isto tako pri učenju individualne taktike potrebno postupno postavljati kompleksnije zadatke, kako bi se spriječio tzv. limit u taktici smečera (jednostrani način smečiranja protiv grupnog bloka).
Prilikom razvoja individualne taktike koretora neobično je važno da se u akcijama s loptom uvijek pronađe tzv. taktičko opravdanje za primjenu ovog ili onog raznovrsnog načina smečiranja. Tendencija razvoja odbojke u svijetu zahtjeva od igrača:
• Da u svakoj poziciji bude spreman za napad;
• Da igrači u situaciji preciznog prijema servisa izvede kombinatornu igru radi oslabljivanja obranbenih akcija protivnika (u analizi igre svjetskih ekipa čak 50%, pa i više, na jednoj utakmici, napadači završavaju akcije napadom);
• Da smečer također mora sve više poznavati izvođenje brzih i iznenadnih udaraca radi narušavanja pravodobne obrane protivnika na mreži i u zadnjoj liniji;
• Neobično je važno za uspješnu individualnu taktiku smečera znati kada pojedini način smečiranja može biti najefikasniji.
NAPAD KOREKTORA
Napad korektora je karakterističan po smečiranju iz druge linije. Njegova taktika se zasniva na snažnim i plasiranim udarcima koji moraju pogoditi protivnički teren.
Pored specijalne individualne taktike smečera prvog tempa, drugog tempa i korektora, mogu se izdvojiti neke zajedničke karakteristike individualne taktike smečera:
• Problemi u vezi s nadigravanjem blokera i obrane iza bloka. Ovi problemi su naročito aktualni ukoliko lopta nije odgovarajuća.
• Problemi u vezi snažnih udaraca po lopti: dignuta lopta bez bloka, nizak ili fintirani blok, ruke blokera su daleko od mreže, pa postoji mogućnost da se blok "razbije" itd.
• Problem u kombiniranju snažnog smečiranja i plasiranja, promjene ritma: snažan - plasirani smeč ili plasiranje -snažni smeč.
• Problem smečiranja blok-auta: dignuta lopta je blizu ruku blokera, blokeri su neadekvatno postavili šake i ruke u odnosu prema mreži (upravno), blok je u silaznoj putanji, smečer je zakasnio sa skokom ili mu je skok bio "preran".
• Problemi grupnog blokiranja i njegovog formiranja: zakasnilo spajanje blokera, visina bloka je različita, nesigurnost blokera, neujednačenost u skoku itd.
• Umjetnost u postavljanju šake na loptu i efikasnost udarca: udarci dlanom, udarci prstima, udarci u centar ili tangencijalno (s rotacijom), naročito je značajna čvrstina i pokreti u zglobu šake i podlaktice.
|
09.03.2009., ponedjeljak
ANALIZA STRUKTURE ODBOJKAŠKE IGRE
U odbojci postoje dvije osnovne faze igre koje prolazi svaki igrač: faza igre na mreži s velikim brojem skokova u smeču i bloku, i faza igre u polju ( kretanje igrača i pokrivanju odbojkaškog polja, kratki sprintevi, prizemljenja ).
Odbojka danas postaje sve atraktivnija i dinamičnija igra, s puno raznih preokreta, te kao takva od igrača puno zahtijeva, kako u fizičkim tako i u psihičkim sposobnostima.
Upravo tako kompleksna polistrukturalna gibanja karakteriziraju odbojku kao igru srednjeg u submaksimalnog intenziteta. Zbog tih faza igre, te zbog ukupnih akcija u igri koje se dijele na aktivnu fazu (traje prosječno 7-12 s) i pasivnu fazu, i prekidi (traje prosječno 10-16 s; prema C.H. Cardinaht), funkcionalni mehanizam koji prevladava tijekom odbojkaške igre je miješani, tj. aerobno-anaerobni.
Aktivnost ekipe koja ima u posjedu loptu naziva se fazom napada, a aktivnost ekipe koja nastoji obraniti protivnički napad aktivnošću na mreži i u odbojkaškom polju naziva se fazom obrane.
U fazi napada sudjeluju igrači ekipe koja ima prijem lopte i to uglavnom tri igrača iz zone napada (zona IV, III, II), ali sve češće , i to vrlo efikasno, i igrači zone obrane.
Kod izvođenja faze napada brojčani odnos igrača može biti 1:1 (1 smečer - 1 dizač, 2:2, 3:3, 4:1, 5:1). U fazi napada zastupljeni su različiti elementi igre i to upravo ovim redom: prijem lopte protivničkog servisa, dodavanje lopte (uz mrežu i iz dubine polja na mrežu) i smečiranje (iz zone napada i iz zone obrane). Ukoliko se protivnik uspješno obrani i izvede kontranapad, ekipa koja je izvela napad nakon prijema servisa izvodi ponovno tj. produženi napad.
Uspješna organizacija i realizacija napada počinje prijemom servisa. Struktura gibanja igrača kod primanja lopte može biti na principu amortizacije lopte ili na principu odbijajuće lopte, tj. aktivno kretanje ruku i nogu prema naprijed i gore.
Da bi se napad efikasno izveo, sljedeći je korak dodavanje lopte za smeč. Realizira se, u prvom redu, dizanjem u skoku (veća mogućnost oslobađanja od protivničkog bloka), zatim dizanjem bez skoka, s ispadima (prizemljenja) u alternativnim situacijama, tj. kada prijem lopte nije bio idealan.
Realizacija finalne faze napada pripada raznim vrstama smeča. To su skretanje smjera smečirane lopte, preko bloka, blok-aut, plasiranje. Posebno značenje u realizaciji napada ima atipična akcija, tj. smeč druge dignute lopte (a ne treće), kao i kombinacije "križanjem" dva ili tri igrača, kada se smečira prva tempo lopta (ne druga), kao i sve veća efikasnost "kuhanih" visoko dignutih lopti, a naročito brzih, niskih, dignutih lopti za smeč. U realizaciji svih vrsta napada neophodno dolazi i do različitih oblika kretanja u cilju pravovremenog starta, brzih promjena smjera kretanja, promjena tempa kretanja i skokova za smeč.
Faza napada, s obzirom na razmještaj igrača na terenu, može se realizirati na tri načina:
• U odnosu na mrežu po dužini, s tendencijom maksimalnog iskorištavanja tri napadača po čitavoj dužini mreže, tako da aktivna igra bude u sredini, te da napad pokrivaju igrači druge linije
• Po dubini igrališta, tj. dignutim loptama za smeč metar, dva, pa i tri metra od mreže, čime se protivnički igrači na mreži koji blokiraju udaljeniji od lopte i igrača koji napada;
• Brzim premještajem i "križanjem" igrača u zoni napada
Promjene načina napada tokom igre zbog taktičkih razloga, a ne samo zbog diktirajuće situacije, imaju karakter atipičnosti i time predstavljaju iznenađenje za obranu protivnika.
U fazi obrane igrači najprije nastoje onemogućiti brzi i iznenadni napad protivnika vlastitim serviranjem. Nakon toga nastoje pravovremenim i raznovrsnim blokiranjem, u kojem može sudjelovati jedan, dva ili tri igrača na mreži, parirati svim vrstama prebacivanja lopte preko mreže, zatim pravilnim postavljanjem igrača u polju, tako da se pokriju sve zone slobodnog prostora, i brzim prijelazom postoje dva osnovna načina obrane; "centarhalf nazad" kod kojeg je zaštita bloka zadatak krajnjih igrača obrane i onog igrača koji ne blokira. Postaji i kombinirana (mješovita) obrana koja se sastoji u povezivanju prva dva sistema, ovisno od situacije u igri i taktičnih zadataka.
Obrana se obično odvija u tri faze :
• prva faza, zapravo priprema obrane, počinje već serviranjem kojemu je cilj onemogućiti brzi i iznenadni napad protivnika. Od posebnog su značaja razne vrste servisa, a naročito daleki lelujavi servis, servis sa osnovne linije i skok servis;
• druga faza obrane sastoji se u maksimalnom stremljenju, grupnom blokiranju i zatvaranju što većeg prostora na mreži, kako bi se osigurala mogućnost zaustavljanja pravolinijskog smeča. U slučaju brzog napada protivnika, neophodno je individualno blokiranje;
• u trećoj fazi obrane najvažnije je zauzimanje pravilnog položaja igrača u zadnjoj zoni igrališta koji ovisi o tome da li je napad protivnika "progresirajući" ili "regresirajući", a također i o izboru načina igre ekipe u obrani.
Znači, u fazi obrane od posebnog su značaja slijedeći elementi igre: raznovrsni servis, raznovrsno blokiranje, a posebno individualno blokiranje kao osnovno sredstvo obrane na mreži, u uvjetima brzog napada protivnika, kao i prostorno pokrivanje čitavog terena.
Međutim, u odbojci ne postoji tzv. defanzivna taktika. Jednom osvojena prednost u poenima ne može se obraniti npr. igrom na vrijeme. Pošto se lopta ne može zadržati na jednoj strani terena, a pravila predviđaju osvajanje poena u prva četiri seta samo za ekipu koja servira, svaka je ekipa prisiljena tražiti uspjeh u osvajanju poena, jer jedino tako može spriječiti protivnika da to isto učini. Dakle, ekipa koja se odrekne napada i uz to velikog rizika, jasno je da mora izgubiti. Znači da ekipa koja se brani mora izvoditi obrambene elemente na taj način osvojiti poen.
U odbojkaškoj praksi treneri ne dijele igru striktno na fazu napada i fazu obrane, već pojedine faze igre dijele na tzv. kompleks 1 i kompleks 2 (posebno kod učenja i usavršavanja grupne ili ekipne taktike).
Kompleks 1 - podrazumijeva sve postupke u igri jedne ekipe nakon protivničkog servisa, dakle sve što je vezano uz prijem servisa, dizanje za napad i napad.
Kompleks 2 - podrazumijeva sve postupke u igri jedne ekipe koja izvodi serviranje, znači sve što je vezano uz servis, blok, obranu polja, dizanje za kontranapad i kontranapad.
|
|
|
| |
ožujak, 2009 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
ŽOK ĐAKOVO
Adresa: Ivana Kukuljevića 7
Telefon/fax: 031/813-418
Predsjednik:
Dubravko Knežević
091/18-12-381
Tajnik:
Pavo Lucić
091/89-55-174
Trener:
Darko Perković
092/12-93-713
e-mail:
darko.p4@vip.hr
|
|