Ove subote, 27.10.07. bili smo domaćini još jednih igara poletaraca na kojima je sudjelovalo 60-ak sudionika (nešto manji broj od najavljenog zbog lošeg vremena) iz Primorsko-goranske i Istarske županije. Igre su se održavale u Kostreni, na relaciji odredska prostorija - Trim staza. Na stazi je bilo razmješteno 5 kontrolki, na kojima su sudionici morali izvršiti zadani zadatak, najčešće igru s tematikom Noći vještica, odnosno Halloweena, ali su morali imati i neka osnovna izviđačka znanja potrebna za snalaženje na karti i vezivanje čvorova. Jedan od najzanimljivijih zadataka je bio izraditi vještičji napitak prema tajnoj recepturi, od raznih sastojaka, koji se kasnije spremljen u bočice mogao ponijeti za uspomenu. Nakon staze je uslijedilo zatvaranje igara, gdje je najboljom ekipom proglašeno jato/patrola Oggy i žohari između 6 jata. Svim sudionicima podijeljeni su bedževi za uspomenu, a jatima diplome za sudjelovanje koje su nažalost ostale bez maskote - bundeve (problemi kod štampanja?!). I na kraju, da tradicija i dalje živi, pripremili smo čevape i sok za sudionike. Osim Oggyjevaca, sudjelovali su još Palenta kompirica kojoj smo pridružili Mace face, Mladi dabrovi s pridruženim Geosima iz Primorja, Dupini iz Kantride, Crveni vragovi iz 3. maja te Tarantule iz OI Istra iz Pule.

Vaša S-J


OGGY I ŽOHARI


PALENTA KOMPIRICA feat MACE FACE


UPRAVA I KONTROLORI


ČEVAPČIČKO NINOČKO

U subotu 20.10. je 22 naša člana sudjelovalo na Saveznom izletu na Sjeverni Velebit. Broj sudionika je zadovoljavajući, ali moram primjetiti da je patrola Plava laguna bila slabo zastupljena. Ovog puta su ispričani zbog činjenice da se većina njih tek upisala, ali na patrolni koji slijedi sredinom studenog nema opravdanja.
Uglavnom na izletu smo posjetili Krasno, a umjesto odlaska na Zavižan na koji se nije moglo s busevima zbog snijega, otišli smo u Kuterevo. U Krasnu, malom velebitskom mjestu, smještena je uprava NP u kojoj su nam naši vodiči prikazali multimedijalnu prezentaciju o Sjevernom Velebitu, ljepotama, flori i fauni, tragu čovjeka. U Muzeju šumarstva smo mogli vidjeti o prošlosti i sadašnjosti šumarskog posla, vidjeti alatke koje su koristili za rad, ali i preparirane životinje koje su pronašli uginule ili one kojima nisu mogli pomoći zbog igladnjenosti. Voditelji su obišli siranu gdje su kupili domaće proizvode. Na brdašcu iznad Krasna je smješteno svetište Majke Božje koje smo također obišli te ostali razočarani jer su ga izbetonirali i izgradili veliki ugostiteljski objekt u neposrednoj blizini, tako da od starine i ljepote nije ostalo ništa, osim unutrašnjosti crkvice. Busevima smo nastavili u obližnje Kuterevo, cestom koju na nekim djelovima se ne može tako zvati. Utočište medvjeda koje je smješteno u tom mjestu, trenutno skrbi o 3 medvjeda. Domaćini su nam ispričali zanimljivosti o životu i navikama medvjeda, ali i kako se ponašati ako ih sretnemo u šumi. Inače, medvjedi koji bovave u utočištu su ovdje došli kao mali medjedići koji su ostali bez majki, na žalost utočište neće nikada napustiti jer ih ljudi ne mogu naučiti sve što im je neophodno za samostalni život u šumi. Za odrasle medvjede se gradi veći zaštićeni prostor u koji će biti prebačeni, na površini od 5 hektara.

Vaša S-J


ZAJEDNIČKA, S VELEBITOM U POZADINI


U KRASNU


MEDVJEDI LJUBO I ZDRAVI

Jesenske igre poletaraca regije zapad održavaju se u subotu 27.10.2007. godine u Kostreni u organizaciji našeg odreda.

Tema igara je Halloween (ili Noć vještica) koji pada par dana kasnije, a uz temu je vezan i predzadatak - izdubljena i izrađena bundeva, ili drugi ukras vlastite izrade.
Otvaranje igara je u 10,00h, a zatvaranje iza 14,00h, što će ovisiti o vremenu.
Sudionicimi će dobiti nešto za pojesti i popiti, svaki sudionik će dobiti bedž igara, sve ekipe diplome, a najbolja pehar.
Prijave odreda s točnim brojem sudionika su do 23.10.2007. god.

Vaša S-J

Međunarodna akcija JOTI, odnosno Jamboree on the Internet održava se već tradicionalno treći vikend u listopadu. Svi zainteresirani istraživači mogu na radionici sudjelovati u subotu, iza izleta u prostorima OI 3. maj, od 20 - 23,30h. Također za naš odred, odnosno za istraživače i izviđače je predviđen i termin u nedjelju od 14 - 16h, pa ako ima zainteresiranih za nedjeljni termin neka mi se jave kako bi ga potvrdili, odnosno otkazali.

Vaša S-J

Ovaj produženi vikend smo iskoristili za patrolni izlet Škafiškafnjaka na kojem su sudjelovali Dodo, Žic, Dragan, Nino, Žarko i Sandra (curama je izostanak opravdan).
Krenuli smo u subotu ujutro iz prostorije uz sitnije probleme, s kombijem, tu je već slutilo na loše. Prognoza slaba za subotu ujutro, ali popodne i ostatak vikenda naprosto predivan. Vozimo se prema Begovom Razdolju, vrijeme sve lošije, kiša sve jača. Iskrcavamo se iz kombija te se stišćući ispod vrata od bunkera oblačimo u odjeću za kišu. Krećemo, pokisli smo već za 5 minuta, blato nam otežava korake i vuče nas nizbrdo, a mi se borimo da idemo još koji korak uzbrdo jer zbog prijašnjeg iskustva znamo da blato prestaje kada se maknemo s putova koje koriste šumari za izvlačenje drva. Blata smo se riješili, ali do skloništa ima još dosta tako da se nismo riješili svih prepreka koje nam je priroda postavila. Čak tri puta smo morali preći debla srušenih stabala jer bi obilazak bio još nezgodniji, ali ni ovo nije bilo prezgodno, sada nismo blatni samo do koljena, blata do .... Sklonište je pred nama, kiša nas je smočila, ali ne i slomila duh, tako da smo ubrzo uz toplinu vatre uživali u izletu, skuhali paštu i fažol s kobasicama (kasnije se pokazalo da je to bio loš izbor obroka ) i udomaćili se. Neki od nas su iskoristili "ne padanje kiše" za odlazak na vrh, naravno bez jakni ili nedaj bože kabanica, jer tko zna možda sutra više ne bude tamo i vratili se naravno mokri . Dragan je bio zadužen za jutarnje izviđanje vremena, odnosno da nas probudi prije svitanja pa da svi odemo na vrh uživati u tom trenutku. Nedjelja, 6.30h ujutro, s mobitela pjevuši melodija alarma, čekam u vreći što će Dragan reći kada pogleda van, izraz lica je bio dovoljan , kiša pada i dalje, od magle se ne vidi dalje od 2 m od doma. Ostajemo ležati još neko vrijeme, Nino se diže i pali vatru, za njim i ja da stavim vodu za čaj/kavu, psujemo prognozu i peremo zube na -4, lice mi se zateže od još hladnije vode pa trčim natrag u sklonište. Doručkujemo, neki odlaze na vrh i čekamo prestanak padalina, vrijeme prolazi i ništa od toga tako da je odluka "monarha" ostajemo ovdje, ne idemo na Bijele stijene jer nas tamo čeka loše sklonište s jako lošom peći pa će sušenje i zagrijavanje promrzlih kostiju biti sporo i bolno. Da bi udobrovoljili Dragana, pada obećanje da ćemo na Bijele i Samarske stijene na jednom od idućih patrolnih izleta. Za ručak ložimo vani vatru i pečemo kobase na štapu. Kasno poslijepodne kiša prestaje i na trenutak nam magla pokazuje ono što bi inače trebao biti vidik iz skloništa, puni entuzijazma Dragan i ja trčimo na vrh, vide se Samarske i Bijele stijene, a vjetar se "igra" oblacima i od njih radi predivne figure, ostajemo bez riječi tužni jer u brzini nismo ponijeli aparat. Dok smo došli na vrh, vidik se vratio na onih 2 m od nas. Vraćamo se u dom, a tamo nismo sami, došla su 3 planinara iz Siska koji će također prenoćiti, osjećaji su raznorazni, ali nakon razgovora s njima ispada da su vrlo simpatični te da su prošli dosta pa smo imali o čemu razgovarati od Velebita do Mt. Blanca. I već kada smo mislili da je premračno da bi još netko stigao dolazi četveročlana grupica iz Zagreba, malo čudni svatovi, dosta rezervirani tako da ni sada ne znam iz kojeg su smijera došli niti kamo su idući dan otišli. Naguralo se tako već nas 13-oro u sklonište, složili se na ležajevima, poslagali stvari tako da si ne smetamo, svako zauzeo dio stola, kada vidimo kroz prozor svijetla. Došla je još jedna grupa njih 7-oro, koliko sam uspjela vidjeti sve muškarci u najboljim godinama, skinuli se vani na -4 u kratke rukave, a i ne djeluju loše. Ulazi jedan od njih unutra da izvidi situaciju, nezadovoljan nađenim pita ako u blizini ima još koji dom, govorimo mu za Jančaricu koja ima prilično loše sklonište, bez peći, on odlazi vijećati sa svojima te se vraća da nas pozdravi, oni odlaze. Mi nastavljamo s večernjim aktivnostima, u subotu je to bila igra Šoveše, ne seri koju smo igrali s kockicama zarobljenim u Žicov mobitel, a danas je to No puh land (tipa - zmije nas spuštaju, ljestve dižu) za koju je Dragan izrezbario kockicu (čak je bila dobra nije zanosila). Obje igre je napravio Dodo. Pola nas ide spavati jer ostale grupe su to već napravile, dok neki ostaju još igrati većinom tihi, ali uz nekontrolirane promjene tona pa ih ja tjeram na spavanje, tolerancija je bitna u planinarskim domovima. Ponedjeljak, 6.30h ujutro, s Draganovog mobitela ovaj puta iritantna melodija, jer danas nije trebala zvoniti, Dodo koji mu je najbliži prijeti u ime svih nas da će osjetiti što znači linč na izviđački način, kolčićem u rebra (dosta maštovito moram priznat). Doručkujemo, spremamo se, ispratili smo najprije zagrebčane pa onda i sisčane koji odlaze koji trenutak prije nas jer mi ostajemo samo još da pometemo sklonište. Još jednom smo pokazali "izviđačku kulturu življenja", odnosno tijekom boravka u skloništu počistili smo sve što se moglo, popravili škuru koja je visjela, počistili nešto smeća i sve to naravno odnjeli sa sobom do prve baje, na kraju Begovog Razdolja. Vraćali smo se putem preko vrha koji je zarastao i loše markiran, ali zato prolazi kroz predivnu šumu i livade. Magla je nestala čim smo se spustili malo niže, sunce je zasjalo, tako da smo mogli uživati u pješačenju, jedino je Žic iskrenuo nogu još pod vrhom. Putem smo sreli dva goranina koji su bili u lovu na puhove, što nas je vrlo interesiralo pa su nam ispričali kako ih love i pripremaju za jelo. Odlučili smo organizirati jedan patrolni na kojem će nam moji prijatelji iz Gorskog uloviti i pripremiti puhove za jelo. To nas podsjeća na puhove iz skloništa koji su vrlo udomaćeni, tako da je skoro Dragan jednog mladog ponijeo Maji, jer će nju to veseliti, ali onda mu je Žarko ispričao da oni ugibaju u gajbama jer nisu navikli pa je odustao od ideje. Puhova je bilo dosta, a neki su bili i poprilično veliki, taman za gulaš. Nastavljamo dalje, stajemo jedino za obrok te za 4 sata dolazimo u Begovo. Dok čekamo Alena s kombijem, jedemo jako dobre palačinke u Planinskom raju, a meni pokušavaju zgaditi pričom o mlijeku koje pijem i to se nastavilo i tijekom vožnje kući... Eto i već sam zaboravila na kišu i blato!

Vaša S-J


NA VRHU BJELOLASICE


OVO JE NAŠ VIDIK


A OVO KADA SMO SE SPUSTILI NIŽE

Od 28. do 30.09., održavao se I-spot ili u prijevodu «točka na i» u Gornjoj Stubici za izviđače istraživače (16-20 godina). Tema I-spota bila je Izviđač-vitez modernog doba. Svaki sudionik trebao je osmisliti masku s tematikom vezanu za srednji vijek (plemić, djeva, strijelac…)

Iz našeg odreda sudjelovali su Dragan (ili još poznatiji kao Tarzan boy), Boljatka, Dodo, Rina i moja malenkost, Maja.

4 i 40, zaspala sam….Brzo se dižem iz toplog kreveta i pogled se odmah lijepi za prozor po kojem se spuštaju kapi kiše. Od stepenica iza moje kuće stvorio se slap. Trpam posljednje stvari u ruksak: četkica za zube, mesina, sok i križam ih s popisa stvari. Marama oko vrata, ruksak na leđa i krećem!
Vozimo se vlakom prema Zagrebu, za sad sve je u najboljem redu. U Zagrebu presjedamo za Zabok, a u Zaboku za Gornju Stubicu!?! Pitate se zašto upitnik? E pa zato jer su Dragan i Maja uspjeli fulat vlak! O daaa…Naime kako je nasuprot našeg vlaka iz Zagreba stajao vlak za Gornju Stubicu i za Krapinu, nas dvoje smo zabunom ušli u prednji vlak koji je bio za Krapinu. Nakon kojih 5 do 10 minuta mo shvatili da se vozimo krivim vlakom. Dakako da smo najprije pomislili da su svi osim nas fulaliJ Ja sam u bijesu izdijelila Draganu sve ukrasne epitete i pridjeve jer je krivnja, naravno, bila njegova (na moju sreću, dobro da brzo prašta). Sorry. Iskrcali smo se na prvoj sljedećoj stanici, te nastavili, što nogama, što stopom, prema željezničkoj stanici u Gornjoj Stubici gdje su nas dočekali ostali istraživači iz Rijeke.
Gornja Stubica ukratko: blato, jabuke, tikve. Svaka kuća ima voćnjak s jabukama, polja su prekrivena velikim žutim tikvama, a blato dakako zbog kiše koja je cijeli petak padala i pomutila planove organizatorima.
U subotu se oformilo dvanaest viteških redova (Frankopani, Modrić, Gusić,…) Svaki red dobio je zadatak da izradi mač, koplje, šit, zastavu, te osmisli poklik, a svaki sudionik svoje srednjovjekovno ime. Tijekom dana učili smo srednovjekovni ples, izrađivali kaleže, pucali iz luka i strijele, hodali po špagi,…Navečer su djeve pokazale umijeće plesanja, dečki sposobnost mačevanja, a Maja i Dragan umijeće pečenja mesa za 80 ljudi!
Nedjelja je dan povratka u stvarnost, spremili smo svoje oblekice i zakopali mačeve. Odmah nakon doručka krenuli smo prema vlaku. Opet ista relacija Gornja Stubica-Zabok-Zagreb?! Hm, upitnici? Eh, da…preporučamo vam palačinke na špici, al' o tome nekom drugom prilikom. Zatim, Zagreb-Rijeka (presjedali smo 4x zbog obnavljanja pruge, što je svima prisjelo). U 22h došli smo u Rijeku, mrtvi umorni, iscrpljeni, pospani….

Maja