|
Ne znam zašto se ljudi vesele novim godinama kad im one donose neke stvari kojima se ne veselimo. Stariji smo dolaskom svake nove, roditelji i drugi ljudi imaju sve više prohtjeva za nas u stilu sada kad si stariji trebaš biti ozbiljan, oženit se i imati djecu, kad si nešto mlađi moraš pomagati u kućanskim poslovima, raditi krevet i ručak, nositi smeće, pa zar onda nije bolje ne dočekati tu Novu godinu i ostati mlađi?! Svom srećom da ova nova 2007. godina donosi i neke lijepe stvari, 100 godišnjicu skautizma u svijetu, stoti rođendan svih nas i našeg pokreta. Ali o tome ćemo više nešto kasnije jer cijela je godina pred nama, a najveće slavlje 01.08. na dan koji se smatra točnom stogodišnjicom.
Kako je ovo Izviđačka godina odlučila sam ju provesti u društvu izviđača. Tako da se nas 35-oro uputilo u Sloveniju na Bohinj i proslavilo Novu u izviđačkom domu Gozdne šole (Šumska škola). Počeli smo se okupljati tijekom subote, 30.12. i do večeri smo svi bili smješteni pa je slavlje moglo početi. Gozdna šola je mjesto gdje slovenci održavaju svoje tečajeve Šumske škole, ali za razliku od naših tečajeva samo za predvodnike i vođe, oni nude tečajeve preživljavanja, topografije i razne druge. Dom, koji je uređen kao jedan bolji hostel, ima 8 soba s 51 ležajem, veliku blagavaonu koja može poslužiti u razne svrhe, manji dnevni prostor, sanitarni čvor koji oduševljava (ima tuševe, WC i umivaonike, sve čisto i besprijekorno), pravu hotelsku kuhinju s perilicama i fritezama, sobu s kompjuterom i druge pomoćne prostorije. Ispred doma je logorski prostor za 80-ak ljudi i igralište, a s druge strane ceste Bohinjsko jezero, malo dalje od doma se nalazi uspinjača na Vogel. I ni to nije sve, imaju kanue, bicikle, opremu za streličarstvo... Istraživači vodim vas na proljeće!!!
A sada da se vratim proslavi. Većinu su činili riječani, pretežno trećemajci, primorjašice i mi, uz nekoliko splićana, zagrebčana i puležana starijeg kova. Bilo je i nekoliko gostiju, najbrojniji su alpinisti, Riječkog alpinističkog kluba čiji članovi su i neki izviđači. Nakon upoznavanja gostiju, imali smo pripremno slavlje sa subote na nedjelju pa nam je to donijelo kasnije buđenje i nekima glavobolju na predivno nedjeljno jutro. Da se ne bi previše umorili skratili smo aktivnosti, tako da je grupica s kojom sam bila ja, Žarko, Igor i alpinisti, odlučila posjetiti slapove Savice i Vogel. Jedini snijeg kojeg smo vidjeli je bio onaj na Vogelu, gdje smo sreli većinu grupe. Malo smo se sanjkali na guzi, u nedostatku saonica i to je dobro, grudali se i pili kavu pa smo se morali požuriti u dom na ručak i popodnevne aktivnosti. Šest junaka je igralo nogomet uz nas dvije cure, sakupljačice lopti, dok su ostali kao popodnevnu aktivnost radije izabrali spavanje. Novogodišnja večer je došla brzo, a tako i ponoć, feštalo se, iako ne aktivno kao prethodne večeri. U ponoć su nam naš zagrepčanin Čop i alpinista Marko priuštili ludi vatromet kojeg ću vam nastojati staviti na blog kao video isječak. Sve što je lijepo kratko traje, tako je došao i 01.01., dan odlaska, a da bi ga iskoristili maksimalno, ona ista grupica s kojom sam bila dan prije na Savici, odlučila je da ćemo odvući jedan veliki kanu do jezera i malo proveslati. Nakon prvog kruga zagrijavanja, odveslali su u nekoliko kilometara udaljeno mjesto, a ja sam ih pratila autom da se mogu vratiti i oni i kanu. Ali kanu je bio duplo širi i duži od auta, tako da je nakon kratkog zasjedanja odlučeno da se iz doma doguraju kolica za kanu i ponovno odguraju natrag u dom s kanuom na njima. Tih po dva kilometra u svakom smijeru prošli su začuđujuće brzo jer su dečki trčali uz kanu. Na sreću da je teta kuharica ostajala u domu do idućeg dana pa nam je poslužila kasni ručak nakon kojeg smo joj pomogli urediti sve teže stvari u domu i otputovali ka Rijeci. Još jedna od fenomenalnih stvari u domu je teta kuharica Ana koja nas je odlično hranila, tako da nas je bilo još deset, imali bi što jesti, čak nam je spekla i tri vrste kolača. Da ne bi mislili da je hvalim samo radi hrane, ona je predivna žena koja je uvijek svima na ruci i daje domu ono što on sam po sebi ne bi mogao imati, toplinu i duh.
Vaša S-J

GOZDNA ŠOLA NA BOHINJU

EKIPA IZ RAK-a

SPORTSKI DUH - VOŽNJA JEZEROM KANUOM
|