oko za oko

Cijelu noć su zavijali psi. Mjesečeve sjene su se tromo vukle po pločnicima. On je stajao pod mlazom tuša.

Ćuk je sablasno pojao. Pod punim mjesecom livade su se činile nestvarnima. Ona je plakala.


-„već sam ti rekla“
-„razmisli“
-„sve je gotovo“


Kurac mu se ukrutio pod toplim mlazom. Počeo je drkati.

Bradavice su joj očvrsnule pod slanim kapima suza. Stavila je ruku na pičku.


Psi iz susjednog stana neprekidno zavijaju već danima. Zavijali su i kad su hranili djecu.


Zavijaju i sad pas im mater jebo- pomislio je. Kao da nikad to jebeno zavijanje neće prestati. Što li im samo rade ovi gore?

Od kad je došla na selo poj ćuka ju neprekidno prati. Ne razlikuje se mnogo od zavijanja onih džukela- pomislila je. Postoji li igdje tišina?



Najstarije dijete je imalo svega deset mjeseci. Rijetka plava kosa, pod podnevnim svjetlom koje se razlamalo kroz prozorska stakla stana, pretvarala je dijete u anđela. Često su ga zamišljali s krilima.

Jednom su imali isti san. Plavokoso dijete koje leti k suncu. Dijete su nazvali Krilata sunčeva ptica.


Sve jače je navlačio kurac dok si je mlaz vode usmjerio na jaja.

Prsti su joj kružili oko klitorisa natopljenog pičkinom tekućinom pomješanom sa suzama.



Kad su donijeloi prvo dijete pomislili su da će biti i posljednje. Međutim, kad su donjeli drugo znali su da će donijeti i treće.


Psi zavijaju.

Ćuk poja.


Ušla je u rodilište u uniformi medicinske sestre. On je imao bijelu doktorsku kutu. Rekli su da idu u vizitu. Uzeli su dijete i odnijeli ga na pregled. U liftu su skinuli uniforme. Na izlasku iz rodilišta veselo su mahnuli portiru.
-„Sretno!“- dobacio im je smješkom.


Kad bi bar mogao mlazom sperme probiti strop i njome pobiti jebene pse.

Zamišljala je kako se jebeni ćuk guši dok ga gura u pičku.


Ni njihov istovremeni povremeni plač nije smetao da stan sja srećom okupan. Imali su devetnaest djece. Kako li su ih samo voljeli. Kako li su samo lijepa bila nošena lijepotom Krilate sunčeve ptice.


Jebeni psi.

Jebeni ćuk.


Kako su mogli znati da će ispasti tako glupi. Pet dana urnebesnog drogiranja na moru, daleko od stana, pasa i dijece, bilo je dovoljno da sva djeca pomru. Kakvu li su im to drogu uvalili. A išli su samo na jednu noć. O.


Kurac.

Pička.


Svršio je jako kao nikad do sad. Mislio je da će se onesvijestiti. Preiscrpljen je bio i žedan kreveta. Ali, nije mu se išlo u sobu gdje ga je čekalo devetnaes nepomičnih malih trupla okupanih svjetlom sobne lampe.


Dok je svršavala ispustila je nečujni krik. Krik sličan pojanju ćuka i zavijanju pasa. Bilo ju je strah zatvoriti oči jer je znala da ju iza kapaka čeka devetnaest malih trupla.



Psi su i dalje zavijali u noć.


Ćuk je pojao.

Baka je prestala komunicirati s najboljom prijateljicom kad je ona počela po selu raznositi glas da sam drogeraš. Baka je ostala sama. Po cjele dane bi sjedila ispred kuće i zamišljeno gledala u daljinu. Često sam znao tako provoditi dane s njom. Sjeli bi ispred kuće zavijeni u misli i gledali u nekom neodređenom pravcu. Satima. Danima.

Samo čas prije no što bi me beton potpuno sažvakao i ispljunuo pobjegao sam u selo. Tamo sam proveo pola godine družeći se u samoći s pet staraca. Stranac među strancima. Ubrzo su me prihvatili. Svo vrijeme koje nebi bio sa sobom provodio sam sa starcima. Govorom bez riječi ti su mi ljudi mnogo toga kazivali. Njihove zamišljene oči, pogledi, bore, hrapave ruke i povremeni teški uzdasi svjedočili su život sam.

Snimio sam kratki film koji je njihov film. Danas njih više nema. Svi su pomrli. I baka. Ja sam živ. Ali, imam osjećaj da me nema. Imam osjećaj da nema ničega. Imao sam osjećaj da su, pred smrt, ti starci imali isti takav osjećaj. Osjećaj praznine. Ništavila. Apsurda.

Ništa im nije značilo vječito vraćanje jednakoga. Kao što ni meni ne znači. Ništa im nije značilo svo spekuliranje. Isto kao što ni meni ne znači. Ništa im nije značio bog. Isto kao što ni meni ne znači. Ništa im nije značio život. Isto kao što ni meni ne znači. Ništa im nisu značila sjećanja. Isto kao što ni meni ne znače.Samo bi sjedili i gledali zamišljeno ka nekamo. Isto kao što i sam sjedim i gledam.

Sjedim, gledam i ništa ne vidim. Uhvatiti se za nešto. Za boga? Za znanost? Za ženu? Za umjetnost? Za sebe? Ali, uvijek, kao po nekom pravilu, ja se držim za kurac.

Sad me još i Riper drži za kurac. Veli da mu to daje inspiraciju kao ništa do sad. Nakon što mi popuši kaže da se osjeća kao da participira na onom nečem božanskom. Pa da od tud i tad dobija inpiraciju za kreativno djelovanje.
Priznao mi je da je bio oženjen. Nedavno sam upoznao Jaju. Jaja je odlučila za uskrs pokloniti Riperu jaja. Jaja će farbati jaja. Jaja i jaja imaju plan preotet mi Ripera. Pridobit ga natrag jajima. Ali, imam i ja jaja. Bolja jaja nego što su Jaja i jaja. Iako ja neću farbat jaja uvjeren sam da će Riper više htjeti moja jaja nego Jajina jaja. Moje jedno jaje vrijedi više no sto Jajinih jaja. A Jaja ni s milijunima jaja se ne može mjeriti s moja dva jaja. Oh, dragi moj tebi ću poklonit svoja jaja. Nek Jaja jede svoja jaja.

Spremam iznenađenje Riperu u dogovoru s Bozanićem. Naime, plan je da se napravi odljev mojih jaja koji će dijeti u iduću nedjelju građanima na ulasku u katedralu. Poslije mise na trgu će besplatno dijelti, odljev mojih jaja, građanima Jadranka Kosor. A navečer, na Dinamovom stadinu, održat će se umjernička akcija, performance, u kojoj će sudjelovat Vlatka Pokos, Vesna Pisarović i Luka Nižetić koji će jezicima žonglirati odljeve mojih jaja. Akcija je humanitarnog karaktera i sav novac prikupljen od prodaje ulaznica donirat će se za borbu protiv ptičje gripe.

Stoga, draga braćo dođite u nedjelju i uzmite moja jaja. Ponosno ih podignite visoko u zrak i pjevajte pjesmu pobjede.