Quis custodiet ipsos custodes?

“Kada bi glasanje moglo bilo što promijeniti, zabranili bi ga."
Ken Livingstone

Izborni je dan. U sjeni velikih poplava i tragedije koja je zadesila Slavoniju, te BiH i Srbiju, barem smo bili pošteđeni licemjerja i potcjenjivanja kakvim nas izlažu pred svake izbore svojim lažima i ispraznim obećanjima.
Pri tome računaju da narod ima sposobnost pamćena ravno onom zlatne ribice, i da ne pamti sve pretvorbene pljačke, sve FIMI medije, sve tunele, teniske dvorane, parkove, INE i ine svinjarije koje su nam priređivali sve ove godine..
Zahvaljujući manjini koja će izaći na izbore, i većini koja će ostati kod kuće, oni koji su nas upropastili će opet dobiti izbore, ma kako ti izbori nevažni bili.

Jesu li ovi izbori bitni?

Kada govorimo o EU izborima, oni su realno bitni samo za 11 sretnika koje ćemo odabrati da uz nezamislive privilegije i bez ikakve odgovornosti ali i bez ikakve stvarne moći uživaju u našoj gluposti i na naš račun se bogate i provode. Ništa oni korisno i realno neće tamo moći napraviti za nas, samo za sebe.
Ili će se blamirati neznanjem engleskog, ili će se javljati za riječ u praznoj dvorani kako bi natukli statistiku (da, nisu EU parlamentarci ništa različiti od naših, i tamo ih većina ne dolazi na sjednice), ili će glasati protiv toga da žene za isti posao budu plaćene kao muškarci (kao vrla revolveraška eurozastupnica koja je protiv EU, ali nije protiv toga da kao i njeni muške kolege dobija 8 000 EUR mjesečno plaće, a o njenim ksenofobnim ispadima, da ih ne nazovem još ružnije,da i ne govorim).
Jako dobru analizu dotične i još nekih kreatura dao je naš vrsni Bloger Uske staze:USKE STAZE.

Dobro, nije baš da oni neće tamo raditi ništa, sramotit će Hrvatsku, ali i mi i ostatak EU smo na to već navikli i od takvih ni ne očekujemo ništa drugo.


Kada govorimo o lokalnim izborima, njihova realna važnost je još manja.

I jedni i drugi su bitni samo sa jedne točke gledišta, a to je da su lakmus papir i ocjena stanja države i ocjena koju će narod i oni koji izađu na izbore, a i oni koji ostanu kod kuće, dati vladajućim.
Nemojmo se zavaravati projekcijama, ne dobija HDZ tako puno zato što su ljudi zaboravili što je sve napravio, niti zato što ne razmišljaju (iznimka su njihovi glasači, ali oni su u cijeloj priči nebitni), već zato što je SDP svima ostalima toliko zgadio politiku, vlast i izbore, da eto, uprkos svim svinjarijama, krađama, nepotizmu, pljački i izdaji, oni su po svoj prilici pobjednici EU izbora, i gotovo sigurno pobjednici lokalnih izbora.

E sad, koliko vas zna tko je predsjednik vašeg mjesnog odbora, i tko je od vas aktivno participirao u bilo kojoj aktivnosti istog?
Prema tome, to pokazuje koliko nam je svima to bitno, i koliko u tome učestvujemo, pa zašto se onda čudimo rezultatima i izabranima?

Ono što je loše za državu i društvo u cjelini, to je apatija koja je zahvatila veliku većinu, i opet će sa sve manje izašlih birača HDZ i njegovi priljepci i sateliti dobiti sve više mandata.

Pričao sam jednom prilikom o tome sa našim ponajboljim blogerom i fantastičnim kroničarom bez dlake na jeziku naše surove stvarnosti, našim sugrađaninom, Kruletom.
Krule je po tom pitanju bio puno decidiraniji i determiniraniji od mene. Dok se ja rukovodim principom da neka je netko i kurvin sin, ako je naš kurvin sin onda je to u redu, on je puno realniji i racionalniji kada kaže da mu je toga dosta, i da ne želi čuti ni za jedne ni za druge.
U pravu je, kad malo bolje razmislim, dosta je toga da jedina kvaliteta vladajućih bude to da kažu da nisu kao HDZ.
Pa ako je tome tako, zar zaista to može biti opravdanje da im opet dajemo povjerenje, i da ga oni opet iznevjere, kao što su napravili i ovaj put?

Nije li vrijeme da se svi mi trgnemo iz tog svojevrsnog bunila (pod time svi isključujem zna se koga, jer oni imaju svoj stav i vrijednosni sud koji nas je i doveo u situaciju iz koje nas na žalost ovi sada ne uspijevaju izvući). Dosta je toga da jedini kriterij da je netko dobar političar taj da ne krade i da nije kao oni prije njega.

Kad vidite tko nam je državu vodio prije Milanovića, pa realno govoreći, zaista nije teško biti bolji od takvih ljudi.
Teško je ne biti puno bolji i uspješniji, a na žalost u tome da ne budu puno bolji prilično dobro uspijevaju.

Složit ću se sa Kruletom, dosta je bilo straha, dosta je bilo popuštanja nekome samo zato što nije najgori, vrijeme je da se svima njima pokaže da postoji alternativa i da se mogu izabrati neki drugi, a ne oni. Ovako, atmosfera straha od toga da se vrati opcija koja je upropastila našu domovinu na vlast, na žalost ne pobuđuje u onima koje tim principom rukovođeni izaberemo ono najbolje u njima, već obratno. Pa je samo pitanje do kada ćemo svi skupa to trpjeti i biti robovi takvog razmišljanja.

Nisam nikad bio pobornik glasanja za male stranke ma kako bi dobar njihov program, ali pokazuje se da ni glasanje za dvije najveće stranke ne polučuje dobre rezultate za većinu, već uglavnom samo za one koji u vlasti koju im predamo u ruke aktivno sudjeluju.

Možda sam defetist, ali mnogi postupci, ne samo na državnoj razini već i u našem gradu, su me nagnali da preispitam svoje stavove i zapitam se je li ta opcija u koju vjerujem zaista kadri napraviti to što od nje očekujem.

Ili je možda došlo vrijeme za korjenite promjene, da se i jednima i drugima kaže dosta je bilo, niste vi naša jedina opcija, možemo mi svi skupa i puno bolje. Naravno, i među malim strančicama ima jako puno licemjerja, ispraznih obećanja i populizma, ali vjerujem da zaista ima i onih koji su kadri stati iza svojih riječi i neto i napraviti. Naravno, na vama je da prosudite koliko u njihovim riječima ima istine, i koliko iza njihovih riječi stoje djela i ljudi, a koliko je to opet druga vrsta igre, "mi nismo kao oni". Pa onda pogledate te ljude, pogledate njihove biografije, vidite koliko su u životu radili i što su napravili, pa onda procijenite koliko o radu može govoriti netko tko nikada nije radio u privredi niti sam zarađivao svoju plaću. Opet, izbor je šarolik, i vjerujem da zaista ima i onih koji mogu nešto napraviti, a ne samo tvrditi da oni nisu poput SDP-a ili HDZ-a. Jer većina koja tvrdi da nisu kao oni, govori istinu, nisu, ali samo zato što im nije dana prilika. Jer onog časa kada ju zgrabe, obrazac ponašanja postane identičan. Primjera ima koliko hoćete i s desna (HSS) i s lijeva (HNS), i sa svih strana. Ipak, zaista vjerujem da ima i onih koji jesu drugačiji, a u ovom slučaju to znači i bolji.

Kao što rekoh, ovi izbori su realno gledano potpuno nebitni, ali kao priprema terena za parlamentarne izbore su jako, jako bitni, da pošalju poruku i jednima i drugima, i svima nama, da nas glas nešto vrijedi ne samo u tu nedjelju, na nekadašnji Dan mladosti, nego da će vrijediti i uvažavati se i nakon toga.

Neću sugerirati za koga da glasate, jer to nema smisla.
Vas nekolicina koji posjete ovaj blog i onako imate izgrađen svoj sud i stav, ili ako ga posjećujete po službenoj dužnosti svoj stav i nemate, ali zna se kome ćete onda pokloniti svoje povjerenje.


Samo za kraj, složit ću se sa satiričnom ekipom sa News Bara, glas za Branka Đapića je glas za Hrvatsku kakvu vi zaslužujete. Pa pogledajte video, malo se nasmijte, makar je u stvari video žalostan jer možemo prepoznati mnoge u njemu.




Na današnji dan 1978. počelo prikazivanje "Ratova zvijezda", 1983. počelo prikazivanje "Povratka Jedija", 1989. Mihail Gorbačov postao predsjednik SSSR-a,

"Mjera čovjeka je ono što čini kad ima moć."
Platon

Zastrašujuće poplave su pogodile Slavoniju, ali i susjedne Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Ono što nisu uspjeli političari, uspjela je prirodna katastrofa, ljudi su na trenutak zaboravili na sve podjele i sve mržnje i opet postali samo ljudi, bez obzira na naciju i vjeru, ljudi ujedinjeni tragedijom.

Kako smo i sami trpili posljedice katastrofalne poplave 1999. godine, onda smo možda i senzibiliziraniji prema cijelom događaju.

Ne bih puno o tome, samo bih se osvrnuo na neke zastrašujuće činjenice, vezane uz skupljanje pomoći za postradale.

H.
Vjerujem da ste svi vidjeli inicijative da se na svu skupljenu pomoć markerom napiše veliko slovo H, kako ista ne bi opet mogla biti distribuirana po raznoraznim trgovačkim lancima zna se kakvih i kojih ljudi, ako se ljudima mogu zvati.
Ne znam što je gore i jadnije, to što mislimo da takvih ljudi ima koji bi na tome zarađivali, ili što ih zaista ima.

6,25.
Nekada davno to je bila linija za tri poena u košarci. Sjećanje na to bi me odvelo u daleku prošlost, košarkaško, Ljetnu ligu i mnoge one lijepe stvari koje su neumitno prošle. A i linija više nije na 6,25, pomaknuta je na 6,75m.

Međutim, 6,25kn je i iznos koji donirate telefonskim pozivom.
U stvari i nije, jer donirate samo 5kn, a 1,25kn je porez na donirani iznos.
Bez obzira na vlasti bili lopovi, ili na vlasti bili nesposobni, uvijek se na iznos koji donirate naplaćuje PDV.
Zar ni u ovim katastrofalnim vremenima birokratski aparat ne može izaći iz svog oklopa bešćutnosti, u susret ljudima od čijeg poreza i nameta koje mu plaćaju tako lijepo i ugodno živi?

Na žalost, ali i očekivano, katastrofu su mnogi iskoristili i za jeftino politikanstvo. Tako je gradonačelnik Zagreba, koji je deset puta više novca utrošio na izgradnju fontana od onoga što je donirao, rekao da bi on spavao u Slavoniji da je gradonačelnik Hrvatske.
Sama donacija je hvalevrijedna, iako nije njegov novac (makar njime tako raspolaže i tako mediji prikazuju, kao da daje iz svog džepa), ali nije uspio zatomiti svoj samoreklamerski i populistički nagon.

Na stranu njegovo omalovažavanje institucije Predsjednika Republike, ili premijera, ne vidim smisao da premijer ili predsjednik spavaju u Slavoniji.
Njihovo je da koordiniraju i određuju nadležne koji moraju pružiti pomoć ljudima i sigurno da puno bolje i kvalitetnije se to može napraviti iz Zagreba, gdje imaju mogućnost kontakta sa međunarodnim institucijama, nego spavajući pod šatorom, jeftino skupljajući poene na tuđoj nesreći.

Tragedija je dovoljna sama po sebi, ne treba nam tragikomedija.

Neću ulaziti u to jesu li poplave jednim dijelom posljedica krađa pijeska i loše izvedenih nasipa, ali je činjenica da se silne milijarde slivaju u Hrvatske vode, a ne zna se kamo odlaze i u što se troše, a poplave nam stalno rade ogromne štete.
Ili ipak zna se?

Činjenica je da opet nismo spremni za obranu od poplava, da nemamo ni viziju ni strategiju, da jedinice lokalne uprave i samouprave nisu ništa napravile po tom pitanju, čekajući da država, kao deux ex machina to riješi za njih.

Ako prođete kroz grad, ako prošećete virtualnim svijetom, vidjet ćete brojne pozive za skupljanje pomoći, pa vjerujem da ste mnogi u njima već i sudjelovali.
Opet je izostala, osim deklarativne, pomoć onih koji su se na tom narodu najviše obogatili, uvoznici, veletrgovci, ratni profiteri, crkva. Ovo je prilika da bar dio otetog i prigrabljenog vrate potrebitima, ali oni to nisu napravili.

Jedinice lokalne uprave i samouprave nemoćno upiru prst u državu, dok ispada da su neki od njih aktivno učestvovali u radnjama koje su do rušenja nasipa i dovele, pa im je lakše napadati državu nego pomagati ljudima ili odgovarati na pitanja zašto je popustio nasip koji je nedavno renoviran i to baš na mjestima renoviranja.
Ovo je pravo vrijeme da se još jednom razmotri cjelokupni ustroj jedinica lokalne uprave i samouprave, jer su se pokazale poprilično neefikasnima.

Država pomoć obećava, ali ako se sjetimo dolaska ministarke helikopterom u naš grad 1999. (makar je to bilo drugo vrijeme i drugi svjetonazor iste), ne trebaju previše očekivati. Najviše su još jednom napravili ljudi sami.

Opet se pokazala žalosna istina da kod nas država, a pogotovo jedinice lokalne uprave i samouprave, uvijek mogu računati na narod, ali narod na njih baš i ne.


Da nadašnji dan 427.p.n.e. rođen Platon, 1921. rođen ruski fizičar i disident Andrej Saharov, 1927. Charles Lindberg sletio u Pariz i postao prvi čovjek koj je preletio Atlantik, 1932. Amelia Mary Earhart postala prva žena koja je preletila Atlantik , 1945. uhapšen Heinrich Himller.