održi ovo?

16.11.2007., petak

Kamo idemo? Kamo želimo ići? Kamo možemo ići? Dolje?


Ova priča je kompleksna te stoga zahtijeva utemeljenje u interdisciplinarnosti i izučavanju kompleksnih sistema. Nemojte još bježati, nije to baš tako teško za skužit. Dosad je ta priča ispričana bezbroj puta, ali već dulje vrijeme mi se čini da nije u potpunosti ispričana ili, barem, da neki njeni bitni aspekti konstantno izostaju.

U najširem smislu radi se o preživljavanju ljudske vrste. U nešto užem, radi se o poricanju potrebe, štoviše nužnosti, da ako želimo kao vrsta preživjeti još barem 100-200 godina moramo tražiti smjernice koje će naše djelovanje usmjeriti prema cilju preživljavanja, koje će učiniti svjetsko društvo održivim. Također, nalazeći takve smjernice i propitujući ih kroz misaone aktivnosti i djelovanje trebamo takve smjernice mijenjati, prilagođavati ili ponekad odbacivati te prihvaćati nove, pri čemu proces procjene opcija kreće iz početka. Nalazimo se u vremenu koje je teško razumijeti, međutim, većina naših problema proizlaze iz toga što ga ne želimo razumijeti.

Ne znam koliko vam je teksta dovoljno da bih vas u ovo što tvrdim uvjerio. Znate li da su naftne rezerve, ali i rezerve plina ne samo iscrpive nego i da se njihova proizvodnja uvijek odvija tako što dosegne maksimum te nakon toga počne polagano opadati. Drugim riječima, nafte neće, barem ne odjednom, “nestati”.

Krivulja ili distribucija po kojoj se odvija proizvodnja nafte kako na pojedinom naftnom polju, tako i u naftnoj regiji te konačno na planetarnoj razini je normalna odnosno zvonolika, Gaussova krivulja. Problem kod proizvodnje nafte je u tome što prilikom rasta proizvodnje, zbog njenih blagodati, zanemarujemo da će ta proizvodnja jednom doseći svoj vrhunac te nakon toga početi opadati. Takav vrhunac proizvodnje nafte* dogodio se već u mnogim zemljama svijeta – Rusiji, Venezueli, Iranu, SAD-u te na Sjevernom moru – ukratko, u većini od 50-ak najvećih proizvođača nafte. Ovaj argument dovoljan je za pobijanje tvrdnji tehno-optimista što se proizvodnje nafte tiče budući da se recimo u SAD-u opadanje proizvodnje, koje slijedi zvonoliku krivulju, odvija od početka sedamdesetih godina**. Znatna tehnološka poboljšanja u eksploraciji i eksploataciji nafte poput 3D seizmičkih tehnologija ili povećanja iscrpka pomoću ubrizgavanja vode ili CO2 u naftne bušotine nisu uspjela taj pad zaustaviti i preokrenuti. Najčešće su procjene da će se vrhunac proizvodnje nafte na svjetskoj razini dogoditi prije 2015 godine, a najvjerojatnije prije kraja ovog desetljeća. Štoviše, možda se već i dogodio, no zbog manjkavih podataka - radi se ipak o naftnoj industriji i kartelima - to još ne možemo sa sigurnošću znati.

Također, tvrdim, ali to zahtijeva ponešto dulju argumentaciju što odgađam za neki drugi put, da poznate nam i predviđane tehnologije upotrebe energije nisu dovoljne da nadomjeste naftu zbog njene smanjene količine. Stoga je potrebno, dakako, upotrebljavati manje energije. Također nužno je preuređenje društveno-ekonomskog sustava kako bi se prilagodio smanjujućoj dostupnosti energije. No, također tvrdim, to prilagođavanje društva ne mora biti prožeto ratovima i krahom sustava. To može biti tranzicija. No o svemu tome neki drugi put.

Zaključit ću današnje pisanje s nekoliko pitanja: mislite li da je ova informacija u trenutku dok se svjetska cijena ubrzano približava okrugloj, te stoga medijima alarmantnoj, brojci od 100 dolara po barelu korisna onima koji probleme s opskrbom nafte doživljavaju samo kao političke, podložne zbivanjima na zahuktaloj sceni na kojoj su prijetnje ratom te time i prekidom opskrbe u posljednjih nekoliko godina sve češće? Je li to ustvari neka novost? Kako ćete se vi osobno suočiti s ovom informacijom? Hoćete li krenuti pretraživati internet u potrazi za potvrdama ili barem potporama ovih tvrdnji ili pak u potrazi za nečime što bi ove tvrdnje pobilo, odbacilo? Hoćete li primijeniti neku već od prije vam poznatu obranu koja će dodatno učvrstiti stav o tome da su ovi problemi kratkotrajni i prolazni pa da stoga nema potrebe za brigu a kamoli akciju u kojoj biste informirali obitelj, prijatelje i poznanike da se pripreme na drugačiji svijet i djeluju u cilju da prijelaz u postnaftno društvo, društvo nakon rata s prirodom i nakon ekspanzije proizvodnje i potrošnje, bude što blaži i što kreativniji?

Ako osjetite da vam se cijeli svijet ruši pred očima predahnite malo i dopustite ovoj ideji o drugačijem svijetu da vrije u vama ispod površine svijesti. Ali svakako joj se vratite.



Ako ste odmah spremni za tranziciju koja nas očekuje, preporučio bih vam nešto materijala za čitanje:
Kenneth Deffeyes: Nakon nafte - pogled s Hubbertova vrhunca; Metropress, Zagreb 2005
Igor Dekanić: Nafta - blagoslov ili prokletstvo : izvori energije, globalizacija i terorizam; Golden marketing, Zagreb 2007
Michael T. Klare: Krv i nafta - ovisnost o uvoznoj nafti i nacionalna sigurnost; Znanje, Zagreb 2005

U slučaju da živite u Zagrebu, sve tri knjige su dostupne u Knjižnicama grada Zagreba.

Of Hand Mills and Heat Engines: Peak Oil, Class Strle, and the Thermodynamics of Production:http://www.wwei.info/mediafiles/wwei/Keefer_Final_MRP_Oct_26_05.pdf

Također koristite linkove sa strane. Ako vam treba neka od knjiga prikazanih sa strane, javite mi.

_______________________________________________________
*eng. “peak oil”
** Marion King Hubbert 1956 godine izračunao je vrhunac proizvodnje nafte za južnih 48 država SAD-a prema tada dostupnim podacima te ustvrdio da će se on dogoditi 1970. Vrhunac se zaista tada i dogodio. Proizvodnja nafte u južnih 48 država od tada je u trajnom padu.




- 20:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

Attitude adjustment: Facing our ecological predicament



"After a talk I gave last year on food and energy, one audience member remarked that it seemed to him that we face challenges so daunting that little can be done to stop a worldwide collapse of civilization. "What is the point in trying?" he seemed to be asking. As I prepare for guest lectures on peak oil and the consequences of overshoot at a local college this week, I'm asking myself: Is that person's attitude really all that unreasonable?"

http://resourceinsights.blogspot.com/2006/11/attitude-adjustment-facing-our.html



- 17:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2006., srijeda



Jeste li se koristili linkovima sa strane? Što vam se svidjelo, što vas je iznenadilo, nadahnulo...? Ako imate kakve prijedloge za nove linkove koje bih mogao staviti bio bih vam zahvalan. thumbup

- 20:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

31.08.2006., četvrtak

Exploring emotional reactions to peak oil



"I searched the PO sites and the internet to find out more about the kind of feelings and reactions I was having. I found people talking about their own individual reactions to learning about PO. I’d hear people on sites say “Ya, I know, I went through the same thing when I first heard” and I’d think, “Yes, I did too,” but none of my colleagues were talking about it. In fact, as a psychologist, I know what my reaction might have been if a client began to describe ‘the end of the world as we know it’ and all the action they were taking, and I was ignorant of PO. Several diagnostic categories would fit neatly."


Exploring emotional reactions to peak oil by Kathy McMahon




- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.08.2006., utorak

Temelj za kulturu novog, održivog društva je smijati se starom društvu



Image Hosted by ImageShack.us


Naučeni smo da pojave rasta i ekspanzije označavamo napretkom. Time smo indoktrinirani i potreban je velik trud da bi se oslobodili takvog poimanja stvari. Jednom kada napustimo takvo gledište, vidimo da je ono u ovom društvu doista sveprožimajuće. Gledajući kroz te leće tumačimo svoju prošlost i pišemo zamišljenu i priželjkivanu budućnost.

Rast je najveća ideologija od svih. Najveća je stoga što niti jedna druga nije u tolikom proturječju sa stvarnošću. Rast, tj. konstantno povećavanje materijalnog obilja iz godine u godinu, je privremen, ali mi smo povjerovali svojoj laži da ga možemo učiniti trajnim, održivim. Od tuda sintagma "održivi razvoj" u kojoj nam riječ razvoj znači ustvari rast.

I premda je rast u očitoj proturječnosti sa stvarnošću tj. ne može se ostvarivati do unedogled, i premda smo već osjetili materijalnu ograničenost ovog jedinog nam planeta, mi i dalje to poričemo. Poričemo očito. A kako bi ovo društvo uspjelo poricati očito, moralo je stvoriti kulturu poricanja. Ta kultura kaže da "nema drugog načina".

Tvrdim da nakon društva rasta dolazi društvo koje je shvatilo da je rast aberacija, zastranjenje. Dolazi, dakle – održivo društvo. Ono nastaje unutar društva rasta kao konkurentska paradigma i uskoro bi moglo odnijeti prevagu. Ta prevaga je proces, tranzicija. Oni koji znaju da taj proces nekamo vodi nazivat će ga tranzicijom, dok će ga drugi vjerojatno nazivati kolapsom. Naravno, koliko će to društvo zaista biti održivo ovisi o uvjetima koji će ga dočekati, o tome u kojem će stanju zateći planet Zemlju.

Tvrdim i to da se kultura tog društva može izgraditi, u potpunosti, na golemom potencijalu za smijeh, a taj potencijal nam je dalo društvo rasta.

Nikad se nisam toliko zabavljao kao u toku posljednjih godinu dana. A tu zabavu omogućilo mi je društvo rasta i njegova beskrajna glupost.



- 17:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.08.2006., subota

Prijevod:

ZAŠTO JE GOLEMA POPULACIJA DOBRA


Smatram da će ljudi za stotinjak godina pod idealnom populacijom zamišljati nešto potpuno suprotno od onoga što je sada trendy. Idealna populacija neće biti mala, nego golema. Puno veća nego što većina ljudi misli da je moguće. Što ima više ljudi, to su stvari bolje.

*Pauza da bi pesimisti mogli zakolutati očima*

Pokušati ću razjasniti ovu naizgled bizaranu ideju.

Paul je napisao:
>Da je bilo manje ljudi sada bi bilo ljepše, jer bismo manje toga uništili na svojem putu do ovdje…

Da je bilo manje ljudi ovo ne bi bilo sada. Da je naprimjer svjetsko pučanstvo tek nedavno doseglo takvu brojnost kakvu je imalo pučanstvo 19. stoljeća, ne bismo bili u ovom tehnološkom i socijalnom stadiju u kojem smo sada, negu u onom 1920-ih. To je zbog toga što su rastuće populacije i rastuće ekonomije ono što pokreće razvoj i napredak.


Image Hosted by ImageShack.us


Čini se da postoji ovakvo shvaćanje: u slučaju da se nekako uspjelo zadržati ljudsku populaciju na bijednoj razini pred-industrijske ere, tada bismo mogli dosegnuti nekakvo veličanstveno doba visokog tehnološkog i socio-političkog postojanja i u isto vrijeme imati obilne resurse za svakoga.


To shvaćanje je smeće.


Da ljudska populacija nije bujala još bismo uvijek živjeli u pred-industrijskom paklu o kojem mnogi u svojoj zaluđenosti sanjare. Samo na temelju populacijskog i ekonomskog rasta mogu se ostvariti napredak i razvoj. Razlog tomu zašto danas živimo ovako komforno, zdravo, obrazovano i zabavljeno je velika ljudska populacija.

Vratimo se sada na moju početnu tvrdnju - idealna ljudska populacija budućnosti je golema populacija. To je stoga što, ako u budućnosti ljudska populacija bude golema, to će značiti da smo nastavili napredovati i razvijati se. U narednim godinama napredujuća će populacija riješiti mnoge probleme s kojima smo sada suočeni. Rastuća će populacija uspjeti naći načina da živi i prosperira. Oni će naći načina da ponište štete po okoliš koje su učinjene na ovom putovanju, kao i načina da žive održivo i načina da podignu životni standard.

Baš nasuprot ograničenom mišljenju onih koji pričaju o propasti, od velike će populacije biti puno više koristi i za čovječanstvo i za okoliš nego što bi ikada moglo biti od male populacije.


-- by Omnitir



Izvornik:Peak Oil Debunked: Why Massive Population Is Good
Prijevod: memento_mori




- 23:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.05.2006., subota

Kamo idemo?



Image Hosted by ImageShack.us



«Ako ne promijenimo smjer kretanja završit ćemo tamo gdje smo se uputili.»
Kineska poslovica


Nalazimo se usred nekoliko kriza odjednom, sa potencijalno katastrofalnim posljedicama. Te krize su energetska, ekološka i ekonomska. Za njihovo rješavanje treba nam politička volja dosad neviđenih razmjera. Nažalost, imamo samo političku nevolju.


U osnovi, te sve krize sačinjavaju jednu veliku, društvenu krizu. Kao probleme imamo dakle: rast populacije, pothranjenost i smrt od gladi, izumiranje vrsta (što ugrožava stabilnost ekosustava), globalno zatopljenje, peak oil. Rješenje za te probleme može biti jedino socijalna promijena, brza tranzicija u održivo društvo, intenzivno dogovaranje oko toga što od ovog načina življenja može ostati, a što ostavljamo iza sebe. I, kao najvažnije: što novo dolazi.


To novo što dolazi morala bi biti suradnja, za razliku od dosadašnje kompeticije. To novo što dolazi moralo bi biti drugačije shvaćanje razlike između moralnog i nemoralnog. Kao što kaže jedan engleski klimatolog: «kad me prijatelj iz New Yorka pozove na vjenčanje koje je za dva dana, onda je moralno od mene da se odazovem na poziv. Ali isto tako je i nemoralno od mene da to učinim.» Naime, nije stvar samo u tome da zračni promet predstavlja najbrže rastući izvor ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu, nego i u tome što izgaranje zrakoplovnog goriva ima tri puta jači efekt zagrijavanja nego što ga ima samo ispuštanje ugljičnog dioksida. Od vodene pare koju proizvode avioni formiraju se kristali leda u gornjoj troposferi (oblaci cirusi), i oni zapriječuju izlaženje topline iz atmosfere.




Dobro bi nam došla ekološka revolucija (u smislu odbacivanja ne-ekoloških vrijednosti), i to bez nasilja. Ako je moguće. Ako?




- 17:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

Što vam pokušavam reći:




Problem je stvaran i tiče se svakoga.



Informirajte se:Peak oil primer


Pročitajte prvo članak pa se dalje uputite po linkovima - nemojte se bojati.





Ako pomislite da znate dovoljno - pogriješili ste - nastavite istraživati.


Ako pomislite da vi nemate ništa s tim - pogriješili ste - nastavite istraživati!




Ako budete željeli djelovati - djelujte. Možete i preko Peak oil awareness mailing liste:

održimo ovo





Ako imate problema s nekim riječima možete copypasteati ovdje: Rječnik





- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

Image Hosted by ImageShack.us


Što vama znači održivost?






- 13:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.02.2006., četvrtak

Image Hosted by ImageShack.us


Kada je nešto upozoravanje na moguće pogoršanje situacije, a kada bespotrebno širenje panike?



Kako da sagledam taj svijet na način da mogu zaključiti da "ima još vremena"? Da "točka bez povratka"
nije još pređena?


Zašto uopće pokušavati bilo što ako u ništa od toga ne mogu zaista biti siguran?



- 23:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga:
The change is here, the change is us.


Peak oil quotes:

What is Peak Oil?
Colin Campbell: "The term Peak Oil refers the maximum rate of the production of oil in any area under consideration, recognising that it is a finite natural resource, subject to depletion."

“Peak Oil is not a theory.”
Dr. Robert L. Hirsch, author of the Hirsch Report





Other quotes:

"Growth for the sake of growth is the ideology of the cancer cell." - Edward Abbey


"If it had been the purpose of human activity on earth to bring the planet to the edge of ruin, no more efficient mechanism could have been invented than the market economy." - Jeremy Seabrook


"Zemlja ne umire, nju ubijaju. A oni koji je ubijaju imaju ime i adresu."
Utah Phillips


“We won't have a society if we destroy the environment”
Margaret Mead


"I fail to understand why we all should participate in a global experiment to find out how many people the Earth can feed."
Paul Ehrlich

"Nobody made a greater mistake than he who did nothing because he could do only a little."
Edmund Burke