[Miir. to sam samo ja :O]

I sama vidiš da to što pokušavaš i radiš očito nije način. No drugi ne pronalaziš. Budući da ne dobivaš puno povratnih informacija, snalaziš se kako stigneš. Ništa ti nije jasno. Malo je riječi izgovorenih s druge strane. Barem malo riječi upućenih tebi po kojima bi malo bolje mogla ocijeniti kakva je situacija. Koliko pitanja i lijepih riječi o tebi je druga strana izgovorila, no samo jednom tebi! Samo jednom! Zar je lakše takve lijepe riječi o tebi koje bi trebala čuti, izgovarati drugima? Možda premalo toga je rečeno konkretno tebi da bi ti dala išta naslutiti. Toliko jako želiš tu ''prekretnicu'' da ponekad pretjeruješ u svemu što radiš da je dobiješ. A sve ti se više čini da je gubiš. Sitnice te navode da tako misliš. Kao što te uvijek i navedu. Veseliš se istim tim izgovorenim sitnicama, koje vjerojatno i krivo protumačiš, no tebi puno znače. I toliko žarko želiš vjerovati u to da će sve biti dobro (posebno nakon onog što si čitala o energiji da kako vjeruješ i razmišljaš stalno o nečemu, to se i dogodi), ali ne dobivaš niti jednu najmanju riječ koja bi dala naslutiti da će sve završiti onako kako ti želiš ili barem blizu toga.
Ne znaš što ti je činiti. Ti si svoje rekla. Možeš li učiniti još nešto? Osim čekati? Čekanje umara. Posebno ako ovako dugo traje. Očito se moraš naučiti strpljenju. Jer, ljubav nije savršena. Ona je samo ljubav.

Pričaj sa mnom zašto moraš otežavat sve
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene.
glupo se osjećam, vrijeda me kad šutiš kraj mene.