Snješka, da zauvijek pamtiš da imaš pravog prijatelja. :)



Situacija 1. (on):

Svakom njegovom rječju pokušava sakriti oduševljenje. Zbog straha od samoće i propadanja u ovom površnom i nadasve jadnom svijetu. Dok sam mazohizam izlazi na vidjelo, dok se osjeća na svakom koraku. On je njeno svjetlo u ovom mraku. Njemu se nada, u njega vjeruje i njega potajno voli...

Situacija 2. (ti):

Poput orkana koji juri oranicama, prebacuje se s teme na temu. Nedovršene rečenice kod nje nisu iritantne, već simpatične. Njezina težnja savršenstvu i praćenje Platonovog učenja, oduzimaju ti riječi i ostavljaju te bez daha. Oduševljenje je više nego očito i nema mu kraja. Svakom novom rečenicom izrečenom, ono se povećava.
Niz blijedo lice, nespretno joj padaju plavi pramenovi razbarušene kose, a ona ih samo brzinski makne i otkrije oči pune sjaja, nade, želje za promjenom svijeta, velikih ambicija..
U jednu ruku sanjar i vrlo suptilno biće, a u drugu, surovi realist koji stoji čvrsto na tlu.

Situacija 3. (mi):

U zraku kao da se osjeća to mrtvilo, taj primitivizam, površnost i sirovost ovoga svijeta.
Stojite usred gomile ljudi, u magli čujete žamor i podsmjehe, no to su ljudi koju su se već odavno uništili. Gledate zajedno prema nebu sa neopisivnom željom da promjenite svijet. Čvrsto se držite za ruke zbog straha. Bojite se da ćete se izgubiti u toj gomili ukoliko se pustite. Stisak ruke postaje sve jači, a hedonizam i mazohizam kao da ste uspjele spojiti u jedno... (...)

Zaključak:

Ona je moj odraz u ogledalu. Osoba s druge strane.

Volim te.