Ipak ima nešto u bijegu od svega. Ipak, lakše ti je.
Odeš na par dana samo što dalje od cijele ove situacije, smiješ se, ne misliš na to, lijepo je. Vratiš se i lakše je. Kao da je već prošlo dosta vremena od toga. Napokon se sve malo utišalo.
Čabar, Opatija, Ika, Rijeka, Slovenija.. bilo je obilazaka. Inspiracija je na nuli, misli još uvijek nisu čiste i nisi još uvijek sposobna napisati nešto pametnije i zanimljivije. Koliko god da je lakše, još uvijek nije, niti bude bilo približno starom. No polako se miriš sa svime. To je tu, dogodilo se i sve što ti sada ostaje je da se nosiš što bolje možeš s tim.
Mjesec dana prakse uskoro. Iskreno, bojiš se kako će to proći tamo. Idući tjedan more s tatom i sekom možda. Opet, bijeg.
Do sljedećeg pisanja.

šajni.