Monotonija.
01.07.2008.
[Dijelom potaknuta njezinim postom.]
Stvar je u tome da ne znaš što bi izgubila time. Možda bi samo dobila. A možda bi ti i bilo žao kasnije. Ne gledaš na to više kao prije. Ne može biti kao prije kada si svaki dan sve više živčana zbog toga. Možda ćeš jednostavno samo sve pustiti. I neke stvari ti nikada neće biti jasne.
I po ne znam koji put razmišljaš o tome da samo nestaneš u blogosferi. Jer, tako i tako, imaš osjećaj kao da se gubiš u masi. A to ne želiš.
I toliko puta si se razočarala da ti to sve više prelazi u naviku. I makar ti govorila da te neke stvari ne povrijede, ipak bole. A to osjetiš tek kasnije. Nakon što se sve završi. I govoriš da ti je svejedno. Da ćeš sve odbaciti, jer, ima riba u moru. Naći će se netko tko te neće natjerati da kažeš da ti je svejedno. Ali nije ti svejedno. Jer svakim danom, svakim nejavljanjem, više ti je stalo. A po nekoj logici bi trebalo biti obrnuto. I kažeš da ćeš odustati. A i sama znaš da nećeš. Pomisliš, ako dovoljno uvjerljivo i dovoljno dugo to govoriš, možda se i sama uvjeriš u to.

I ovo zaista nije vrijeme za loše raspoloženje. Ali ubija te ova monotonija. I svaki dan ti je jednak raspored. I svaki dan jedeš sličnu hranu jer si lijena isprobati nešto novo. I svaki dan jedeš dvaput dnevno. I svaki dan gledaš one reprize humorističnih serija na RTL-u i Novoj. I svaki dan sjediš po par sati za kompom dok ti glasni ventilator puše po leđima. I svaki dan se ideš tuširati u isto vrijeme. I svaki dan po nekoliko puta dnevno mažeš usnice s istim Baleinim labelom od jagode. I svaki dan cijela mirišeš po tome. I svaki dan ti po crtežima na zidu grebu bube. I svaki dan se sve više paučine skuplja u kutovima sobe. I svaki dan slušaš istu muziku. Ali zanimljivo je da svakim danom sve manje koristiš mobitel. I ipak, tu monotoniju razbijaju neki novi ljudi, nova poznanstva. Nova društva koja ti odgovaraju.
I obožavaš pikati nekoga u živac dok vidiš da mu malo treba da pukne. I provociraš dok ne izazoveš svađu. A dok tebi to rade, reagiraš kao i ostatak svih ljudi kojima to radiš. Iako, postaješ sve otpornija na podjebavanja. Godine navike na to su već iza tebe. A zabavno je gledati nekoga kako ludi bez ikakvog posebnog razloga.
I dok su svi negdje ti si se zavukla u svoj brlog i ne pokušavaš ubiti monotoniju. Barem si počela razmišljati o tome da odeš prošetati pesekicu.

I presretna si jer neke stvari sjedaju na svoje, za koje si toliko dugo željela da se srede. I neki su shvatili da su pogriješili. Ispričali se. A ti si toliko dugo čekala taj trenutak. I oprašta se. Radi se na novom, boljem odnosu. Moraš ponekad i preći preko svog ponosa ako želiš nešto postići. Isplati se.
Pola vrećice čipsa ti propadne jer si ga otvorila prije 5 dana i nisi ga zatvorila. Sada dok ga jedeš imaš osjećaj kao da žvačeš gumu. Krpa za prašinu i sredstvo za čišćenje ti stoji pored istog tog čipsa na stolu i skupljaju tu istu prašinu. I počela si spremati sobu, ali na kraju si samo prebrisala stol i suncokrete pored ogledala. Velika, napunjena, vreća za smeće još uvijek stoji pored kante za smeće i čeka dan kada ćeš je odnesti van. Soba nije u takvom kaosu.
Već bi si mogla sastavljati popis potrebnih stvari za more. Tako i tako se svaki dan sjetiš nečeg novog. Fotić je neizostavan. Naravno, ako uspiješ namoliti tatu da ti ga da na tih 10 dana.
I stvarno ne razumiješ više onu diskriminaciju i predrasude prema gayevima, lezbama i biseksualcima. I čemu uopće dolaziti na ZagrebPride ako se namjerava raditi nered?! Ljudi su kao i svi ostali. Žele se izboriti za svoja prava. Žele da ih ljudi gledaju kao i sve ostale. Žele se prestati skrivati od javnosti koja je u stanju svašta napraviti ako vidi dvoje ljudi istog spola kako se ljube na cesti. Oni su među nama i neće nestati, treba ih prihvatiti kao i svakog drugog normalnog čovjeka. Nevjerojatno kakvi ljudi mogu biti. Ponašat će se prema nekome kao prema smeću samo zato jer je drugačije seksualne orijentacije. Pustite ljude da se vole. Oh, kako ćeš jedne godine otići podržati onaj ZagrebPride.
Toliko očajno tražiš neku veselu ljetnu muziku.
I boli me ovaj moj crveni pramen kako će netko više protumačiti moje postove.
Komentari (24) On/Off