Jeste li se ikada osjećali kao da ste zatočeni u velikoj kutiji koja vas sve više pritišće sa svih strana? Postaje sve tjesnije. Sve manje mjesta za tebe. Dolazi sve više novih ljudi. A ti se gubiš. Gubiš se u masi. Gubiš se među svim tim ljudima. Toliko mišljenja. Toliko utjeha. Toliko savjeta. A ti se gubiš. Previše ih je. Ne možeš tako. Trebaš mira.

Želiš pobjeći što dalje. I želiš se barem na trenutak osjećati slobodno. Želiš osjetiti sebe. Želiš znati da ti još uvijek postojiš. Jer osjetiš da se gubiš. Osjetiš da se mijenjaš. Vidiš da si previše pod utjecajem drugih. Pod utjecajem tuđih mišljenja. Tuđih savjeta. Vodiš se za tim. Gdje su nestala tvoja mišljenja? Gdje su nestale tvoje odluke? Gdje si nestala ti?

Rastrgana si na sve strane. Zamaraš se s toliko pitanja, na koje ne možeš ni pokušati pronaći odgovore. Jer ti ne dolaziš do riječi. Ne stižeš ni razmisliti. Već dobivaš masu odgovora od svih novih ljudi koji se zavlače u tvoju kutiju. Ne možeš tako. Gubiš se. Nestaješ ti.



Bila si prisiljena odrasti u tako kratkom roku. S obzirom na sve situacije oko tebe. S obzirom na ljude koji te okružuju. Odrasla si brže nego što si trebala. A tek sada shvaćaš pod kolikim si stresom. Tek sada vidiš kako je teško nositi sav taj teret na svojim leđima. Koliko ljudi očekuju od tebe. S razlogom? Valjda. Ali teško je. Teško je ne držati sve konce u rukama. Preteško je samo gledati u neke situacije znajući da ništa ne možeš napraviti. Grozno se osjećaš kada znaš da nemaš kontrolu nad nečim nad čime je želiš imati. Grozno.



miss.shiny.