Sanjamo.
Odakle dolazi? Ta potraga?
Ta potreba za rješavanjem životnih pitanja kod kojih nemamo odgovore niti na najjednostavnija pitanja.
Zašto smo uopće tu? Što je duša? Zašto sanjamo?
Možda bi bilo bolje ako se time ne bi bavili uopće. Ne bi žudjeli za istraživanjem. Ali to
nije u ljudskoj prirodi. Niti u njegovom srcu. Nismo tu zbog toga. Usprkos svemu,
težimo promjenama. Da promijenimo svijet i da maštamo o tome koga ćemo sresti na tom putu. Tko će od svih tih stranaca na svijetu ponuditi nam ruku, dotaknuti se naših srca i bude bio spreman sa nama dijeliti bol.
Sanjamo o nadi. Sanjamo o
promjenama. O vatri. Ljubavi i smrti. Onda se dogodi.
Snovi postaju stvarnost. A odgovor na ovu potragu za rješavanjem životnih zagonetaka se konačno pokaže. Kao žarka svjetlost u novoj zori. Toliko muke da bi se doznao značaj,
svrha.
Na kraju ga nalazimo u nama samima. Naše zajedničko doživljavanje fantastičnoga. I običnoga. Jednostavna ljudska potreba je da se nađu sebi slični. Da se međusobno povežu. I da u svojim srcima
znamo da nismo sami.
Ustanovila si da su Heroji među najboljim serijama koje si ti ikad gledala. Ako ne i najbolja.
I da. To je užasno bitno.
Zašto raditi probleme tamo gdje ih nema? Sposobna si stvoriti problem u situaciji u kojoj ga nema. I time na kraju uništiti cijelu priču. Sklona si tom nekakvom upropaštavanju vlastite sreće. Ima li to smisla?
Ne. Znaš i sama da nema. Na kraju, uvijek svi budu povrijeđeni.
Ništa dobro u cijeloj priči. Ali događa se.
Ti to radiš. I moraš stati na kraj tomu. I tvoja paranoja te često dovede upravo do te situacije. Da, jesi.
Paranoična si. I?! Svakim razgovorom s
malim zlom , lakše ti je. Ona
sluša. Priča. Olakšava ti. Ne možeš ni sama vjerovati od kakve ti je zapravo pomoći bila zadnjih dana kada je bilo teško.
Nevjerojatno je da se u tako kratkom vremenu možeš toliko zbližiti s osobom.
Nevjerojatno je da se upoznate baš putem bloga, dok ti je bila cijelo vrijeme ispred nosa.
[Volim blog.]
I
ona je
divna osoba. Tako draga. Dobra. I aww. Želiš ju upoznati.
Ne znaš uopće od kuda se stvorila ona ideja o brisanju bloga. Tek sada si zapravo shvatila da te upravo taj
blog povezao s puno
divnih ljudi koje ni danas ne bi znala. Uz to što ti je olakšao da izraziš svoje misli na virtualnom listu papira, donesao je sa sobom te divne ljude.
Vas, divni moji blogeri. Vas pojedinaca koji me redovito čitate i na neki način pokušate pomoći svojim savjetima. Zapravo pomažete nepoznatoj osobi. Što je velika gesta. Vas koji izražavate svoje mišljenje o pročitanom i vidite situaciju iz drugih kutova.
Hvala vam.
Zbog vas sam tu.
Oh.
Dosta razmjene nježnosti.
Fuj. XD
miss.shiny.