Možda bi.
Dobrih pola sata sjediš i gledaš u prazni list papira otvoren u Wordu. Razmišljaš što da napišeš. Prsti su ti po prvi puta lijepo raspoređeni po tipkovnici. Pišeš sa svih 10 [ovaj put ne sa 6], zato i ide sporije. Iz zvučnika se glasa Bajaga. ''Jedino to se zove ljubav''. Već danima. Sklupčaš se na tabure, glavu nasloniš na koljena i svake 2 minute je podigneš ne bi li napisala koju novu rečenicu. Kako jadno. Osjećaš se glupo trenutno. Jako glupo. I lijeno. Opet nemaš inspiracije, ali ne želiš da onaj depresivni post stoji kao zadnje objavljen.
Dan ti počne sunčanim raspoloženjem. Donekle. A nevjerojatno je kako ga samo pojava i koja riječ par osoba može pokvariti. I ti još dozvoliš zbog nekog glupog razloga da ti ga te osobe pokvare. *Idiot*. Živčana si užasno. Toliko živčana da ti svaki put dok vidiš te osobe dođe da izvedeš neki knockout. A zbog čega? Zašto ti zapravo trošiš svoje živce na ljude koji to ne zaslužuju? Ne znam. Jadno. Ali tako je. Povrijedi te ili razljuti i najmanja sitnica. Moraš prestati biti takva. Ne bi trebala dozvoljavati da te gluposti izlude. Khm. Kako je to lako reći. Još samo izvedba toga i gdje ćeš bolje :). Uspjet ćeš i u tome. Kad-tad.
Oasis se začuje u zvučnicima. Prekrasna pjesma. ''Don't look back in anger''. Oči te počinju malo zezati. Suza navire. Ništa strašno. Normalna reakcija na lijepe riječi u pjesmi. :)
Razmišljaš si malo o nekim stvarima u životu. Postavljaš si pitanje : 'Dali je moguće voljeti dvije osobe istodobno? '
Prije si toliko bila uvjerena da je odgovor 'ne'. Sada, više nisi tako sigurna. Previše razmišljanja moglo bi te opet dovesti do raspoloženja 'vikend'. Bolje da onda prekineš. Iako te toliko zanima odgovor na to pitanje. S tim ćeš se pozabaviti jednog dana kada te sitnice više ne budu mogle samo tako rastužiti ili razljutiti. [Ili možda čitajući vaše komentare? :)] Sada, brzo prebacivanje misli na drugu temu.
Možda bi neke stvari bile lakše da je život san. Možda bi.
Do onog trenutka kada shvatiš da ti je san postao noćna mora. Govorimo sebi da je stvarnost bolja. Po tebi, nije. Ako i je, zasigurno nije lakša. Uvjeravamo se da je ponekad bolje da uopće ne sanjamo. Možda bi tako bilo jednostavnije. Kada ne bi imali s čim uspoređivati ovu hladnu stvarnost? No, najuporniji ustraju i uspiju u svom snu. Ili se jednostavno pojavi novi san o kojem nismo ni razmišljali. Novi san. Novi početak. Ustrajnost. Snaga. Volja. Nada. I na kraju, uspiješ. Ma koliko god on bio težak.
A ako imamo sreće, shvatimo da je prava sreća, uopće i sanjati... Nema ništa loše u tome.
Glava opet na koljenima. Desetak minuta već. Njišeš se u ritmu muzike. Plain White T's. ''Making a memory''. Misli su ti se previše zapetljale da nastaviš pisati. Ideš u krevet.
[*Opet te uhvatilo pletenje narukvica. Khm. Sebi si splela crvenu :). Lijepa. N. si plavu. Vi ste face. ^^.]
Volem. Zbunjen sam pomalo. Ali šajnijem. Donekle.
*Miss Shiny*
Komentari (16) On/Off