*laaav* Štivo za svoju dušu.
Sebe vidiš kao djevojče koje iznad svega cijeni mirnu večer kod kuće uz dobru knjigu. Malo Plain White T's-a ili Oasisa iz zvučnika, u šalici, za koju si mjesta našla jedino na skeneru [i iskreno se nadaš da je nećeš trknuti], kamilica koja se već napola ohladila dok se ti sjetiš popiti je, na nogama termo čarape i papuče [da jesam, zimogrozna sam]. Srijeda navečer. Iako ti se zaista čini kao da je u najmanju ruku već petak. Dani lete.
Pješačeći od škole do doma [jer tata nije došao po tebe- miša mu i sastanak], sama naravno, jer N. već pobjegla nekuda, razmišljaš o današnjem danu. O tome kako si još jedno jutro bacila u vjetar spavajući do 10h. Knjigu opet, nisi ni pogledala, već si radije otišla s J. na kavu. [Kasnila. Po običaju. Dok se s njim nalazim, uvijek kasnim 10min. Navika više.] Vozi te do škole. Obožavaš ono dok ti kao raste neki adrenalin dok se voziš na motoru. [Ne, nije skuter, prije bi na biciklu pedalala :D] Osjećaš se nekako slobodno. Kako god, neopisivo dobar osjećaj. Bilo bi još lijepo reći sad, čisto za dojam i da si stvorite sliku u glavi, kako ti vjetar prolazi kroz kosu, bla bla i sl. , ali ne možeš budući da ti vjetar nije ni došao do kose. J. ti je nabio kacigu na glavu. :)
Danas si se prisjetila pod engleskim nečega što si prije svakodnevno radila. U Osnovnoj pogotovo. Poneseš svježe posuđenu knjigu iz knjižnice u školu. Ne prođe niti jedan školski sat pod kojim ne zaviriš bar na par redaka u knjigu. Švercaš se tako pod dva sata engleskog danas, ne bi li upila što više tog sadržaja knjige u koju si se zaljubila. [Sjajna svjetla, velegrad.- Jay McInerney] Moraš ju kupiti. Budeš. Sigurno. [Algoritam, dolazim! :)]Prisiljena si dignuti pogled i odvojiti se na koju minutu od knjige, dok te netko zove ili eventualno treba za nešto pametnije od toga da te zajebava.
Sjetiš se kako si nekada znala gutati [ne doslovno] barem po jednu knjigu u dva dana. Na gotovo svako mjesto na koje si išla, nosila si knjigu. KOd doktora, kod bake, na wc, na plažu, bilo kud :). Upijala si gotovo svaku riječ R.L.Stine , Meg Cabot, Ann Brashares, Disney-a [koji je bio aktualan od prvog do četvrtog razreda osnovne] koji su te najviše pratili kroz tvoju Osnovnu. Svaki tjedan te se moglo naći u knjižnici. Došla si u srednju, novi ljudi, novi predmeti, novi profesori, novi način predavanja [i naravno stara zgradurina koja samo čeka trenutak kada će se urušiti tebi na glavu]… Iako nemaš baš neki bed, niti nekih prevelikih problema s privikavanjem na neke nove situacije, za ovo ti je trebalo vremena.
Čitanje knjiga u slobodno vrijeme tada ti više nije bilo u dnevnom rasporedu. Jedva da si pročitala one užasno dosadne lektire, koje si morala početi čitati budući da ste počeli pisati [i još uvijek pišemo] testove iz njih. Tek si nakon koja 2-3 tjedna shvatila da s tim nema zajebancije.
21. dan u toj velikoj srednjoj, već su ti u razred stigli pedagoginja [možd je čak i psiholog bio, kak se toga ne sjećam?!] i tvoja raska. Ni manje ni više, nego zbog tebe i još dvije osobe s kojima si ti sudjelovala u tom ''zlodjelu''. Dobiješ opomenu, naravno i pismeno, gdje se navodi da je učenica Lana ***** razvalila vrata učionice s još dvoje učenika, tad i tad. Već ti je na početku dobro krenulo. Naravno, nije ti to izgovor za tvoje nečitanje slobodnog štiva otkad si došla u srednju. Ulijenila si se. Zapravo, nisi se ni toliko ulijenila, koliko nisi navikla na takav tempo rada, ocjenjivanja. Čim bi se iz nekog predmeta zapleli konci, ti bi ih pustila [što nisi trebala, jer ti sada fali u drugom razredu]. I tako malo po malo, nisi imala više volje ni za neko dobro slobodno štivo.
Dođe ljeto. Koje ti je prošle godine očito služilo samo za praksu i zabavu. Preko cijelog ljeta, pročitaš jednu knjigu *sram*. Nakon svih stvari koje su ti se dogodilo to ljeto, očvrsneš malo više i odlučiš se ponašati malo pametnije nego cijeli osmi mjesec. Odlučiš dobro započeti novu školsku godinu. Primiti se knjige otpočetka i sve što ide uz to. I kreneš dobro, hvataš ritam. No još uvijek nemaš volje za čitanjem knjiga. Ništa. Prazno. Čak se i glupo osjećaš.
Aww. Ponovno te prošli tjedan uhvatila želja za knjigama. *laav* Sretna si zbog toga. U ovu si se zaljubila. Ideš čitati. *zaljubljeno trepće okama* Voleš knjige. Jako. Jako.
Uf, nevjerojatno je olakšanje skinuti sve sa duše i ostaviti ovdje na blogu. Lakše mi je nakon onog jučer. Tako to uvijek biva *smile*.
*Mala moja Mini, kako imaš super sestričnu, to je strašno. Toliko sličnosti između vas. A po drugom koljenu ti je sestrična. Toliko pameti. Nadasve zadivljujuće. Jedino se razlikujete po visini. I kilama. I godinama. Ali nema veze. [Inače, ja sam ta sestrična lol.]
Imam štrašnu potrebu za maženjem s nekim [mislim da nitko određen. Mislim.] :). Ja bi se ljubila. Awww. [Sad mi se po glavi vrti pjesma ''Traži se dečkoooo….'' ]
I skače mi se. Nekako sam šretan opet. Ali imam upalu mišića, pa ne možem skakati.
Volem. Ne možem reć da baš šajnijem, ali budem dok pročitam još koju stranicu knjige. *okice*
*Miss Shiny*
Komentari (21) On/Off