Your God Choices to Remain Siltnt... Mine Dies Within Me Every Time I Die...
23.03.2007., petak
Wicca
 Wicca danas: Wicca je moderna neopaganska religija, postoji u raznim oblicima, a većini je zajedničko štovanje ženskog božanskog načela, ili Božice, i poštivanje prirode i prirodnih ciklusa. Wicca se ponekad naziva i pokret Božice, duhovnost Božice i najbrže je rastuća religija u SAD-u. Gnosis, američki časopis o misterijskim tradicijama, objavio je da u SAD-u ima otprilike 500 000 sljedbenika Wicce i štovatelja Božice (Smoley 1998), dok u Velikoj Britaniji, smatra britanski znanstvenik Ronald Hutton (1998), 110 000-120 000. Sljedbenici Wicce su većinom bijelci, srednje klase, visokog obrazovanja i politički usmjereni liberalizmu i ekologiji, trećinu čine muškarci, a u zadnje vrijeme, sve je više mladih.  Premda se ponekad smatraju sinonimima, Wicca i suvremene vještice nisu isto. Wicca se odnosi na religiju, okvirni sustav uvjerenja, štovanje Božice (i Boga) i proslavu Wicca praznika. Vještičarstvo se, s druge strane, odnosi na umijeće bacanja čini i magijsku praksu; ono se ne temelji na štovanju bogova ili božica i nije poseban duhovni put, te ima vještica čija vjera nije paganska, nego kršćanska ili židovska.  U Wicci se često štuju dva uravnotežena polarna božanstva, Božica i Bog; Božica je imanentna postojeća sila i podrijetlo svega stvorenoga na Zemlji, prirode i samog života. Bog je poznat kao Rogato božanstvo (potječe od drevnog keltskog boga Kernunosa, no njegovi prikazi datiraju od paleolitika). Neke tradicije štuju isključivo Božicu; najpoznatija je Dijanička Wicca, koja se pojavila u Kaliforniji 1970-ih. Wicca iscjeljuje raskol između uma i tijela, seksualnog i duhovnog, prirode i ljudskog te drevnog i suvremenog pristupa svetom. Od svih religijskih pokreta koji su se javili tijekom 1960-ih, Wicca je najuspješniji. Wicca i duhovnost Božice plodno su tlo za stvaranje postkršćanskog, postpatrijarhalnog višestrukog i objedinjenog identiteta. Wicca i duhovnost Božice zastupaju radikalnu utjelovljenost, decentraliziranost i neautoritarnost.  Povijest: Wicca na staroengleskom znači šaman. Utemeljitelj Wicce, pod imenom Wica, britanski je državni službenik Gerald Gardner, koji se nadahnuo knjigom Charlesa Lelanda: Aradia, or the Gospel of the Witches, knjigama dr. Margaret Murray: The Witch Cult in Western Europe i The God of the Witches, praksom slobodnih zidara, ceremonijalnom magijom te radom Aleistera Crowleya. Preuzeo je ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama, popularne u njegovo doba, i 1950-ih, objavljivanjem knjiga Witchcraft Today (1954) i The Meaning of Witchcraft (1959), stvorio modernu Wiccu. Wicca se nakon Engleske brzo širila Europom i Sjevernom Amerikom, gdje su se razvile mnoge nove tradicije. Najbitnija knjiga za širenje Wicce nakon 1980-ih je Starhawk: Spiralni ples, preporod drevne religije Velike Božice (1979).  Svetkovine: U Wicci se slavi osam glavnih praznika, Sabata; Samhain (31.10.), Beltane (1.5.), Imbolc (2.2.), Lammas (1.8.), ljetni i zimski solsticij i proljetni i jesenski ekvinocij; Esbati, to jest dani Mjesečevih mijena, a rituali se odvijaju i prema posebnim namjenama. Imena svetkovina su općenito preuzeta od drevnih germanskih i keltskih praznika, koji su se održavali otprilike u isto vrijeme u godini. Rituali su eklektični, mješavina su značenja poznatih drevnih svetkovina i drugih, koji se u isto vrijeme svetkuju u raznim kulturama. Rituali: U prvobitnoj Wicci nadahnuti su viktorijanskim okultizmom, a duhovni sadržaj temeljio se na starijim paganskim religijama. Danas je većina sljedbenika Wicce eklektična, to jest ne pripada kovenu, nije formalno inicirana, radi samostalno i stvara individualiziranu i inovativnu religijsku praksu. Organizacija unutar Wicce je potpuno nehijerarhijska. Simboli: Najpoznatiji je simbol Wicce pentagram, često okružen krugom, kad se naziva pentakl, a vrh zvjezde je okrenut prema gore. Prema najčešćem tumačenju, pet vrhova pentagrama simbolizira pet elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra i duh - akaša) ili čovjeka uronjenog u cjelinu postojanja. Ključ popularnosti i brzog širenja Wicce su njezine postavke, koje su zdrav odgovor za duhovne potrebe suvremenog čovjeka - ekološka svijest o uronjenosti čovjeka u prirodnu cjelinu, štovanje svih oblika života, uravnotežen odnos muškog i ženskog načela, prihvaćanje tjelesnosti i seksualnosti kao svetih, svijest o cikličnosti prirodnih procesa, čiji je čovjek dio, i naravno, praktično osvještavanje čovjeka kao mikrokozmosa, u kojem priroda može evoluirati i doseći svoj kreativniji i savršeniji izražaj. Spiralni ples je danas osnovno i najpopularnije štivo o Wicci i vještičarstvu; ali ga je Starhawk napisala vrlo mlada... sa malo praktičnog iskustva...  Osnovne teze u Spiralnom plesu nisu točne; utemeljitelj Wicce je u stvari Gerald Gardner, koji se je nadahnjivao iz raznih izvora, najviše iz ideje o primitivnim matrijarhalnim religijama i keltske mitologije. Dakle, Wicca nije najstarija religija nego je oblikovana prije pedesetak godina... Wicca je relativno mlad duhovni pokret koji se brzo i dinamično razvija. Ono što je privlačno u Spiralnom plesu je naravno magija, ali i produhovljeni feminizam. Vještičarstvo je kršćanski pojam; magija postoji od početaka ljudske kulture, ali se termin "vještice" pojavljuje tek u srednjovjekovnoj Europi...  |
10.03.2007., subota
SOTONIZAM
|
Crna misa Crna misa predstavlja osnovni ritual sotonizma. Crna misa je "ruganje" katoličkoj misi. U njoj se obeščašćuju najveće kršćanske vrednote: hostije koje predstavljaju Kristovo tijelo, vino koje je simbol njegove krvi i sveta voda. Ponekad sotonistički svećenik stavlja hostiju, posvećenu na katoličkoj misi, u vaginu žene s kojom će imati spolni odnos tijekom mise, a umjesto vina pije se mokraća ili krv žrtvovane životinje ili osobe. Također je bitno spomenuti da se na crnoj misi katoličke molitve recitiraju natraške. "Riječ je o vrlo snažnom simboličnom ritualu u kojem se sotonisti obraćaju đavlu, a kojemu je nakana, degradiranje kršćanskog obreda i njegovo pretvaranje u obred s moćnim nabojem religioznih i magijskih sila, u veličanje đavla." Svećenik koji vodi ovaj obred nosi ogrtač od kozje kože i najčešće jareću glavu jer se jarac uzima kao simbol sotone. Kao u katoličkoj misi, i u crnoj misi pričest predstavlja vrhunac u kojoj se pripadnici pričešćuju mješavinom posvećene hostije s krvlju žrtvovane životinje ili osobe . Često se koriste i menstrualnom krvlju svojih vještica. Svaka crna misa je uvelike prožeta seksom, odnosno obrednim seksualnim orgijama koje čovjeku pružaju neizmjernu magijsku snagu i oslobođenje energije. Potrebno je koristiti zaštitna sredstva, a ukoliko se desi da žena pri tom činu zatrudni, ona mora dijete roditi u tajnosti, a zatim ga žrtvovati Sotoni. Ritual se uvijek vrši noću i mora završiti prije zore. Prostorija u kojoj se vrši crna misa mora biti potpuno zamračena, a u njoj mora vladati mrkla tišina. Priča tijekom trajanja mise smatra se ozbiljnim prekršajem i teško se kažnjava. Svrha crne mise je svetkovina zla i često za cilj ima i bacanje uroka.  Osnovna objašnjenja: 1. Ako ima naziv "Svjetla kuća" posvećen je Luciferu (Lučonoša, Svjetlonoša), i on vlada prostorom i djelom. 2. To je ritual koji je samoinicijacija u Satanizam i njegovo nevidljivo bratstvo. Konzumiranje nekog od mogućih oblika kontakta se smatra pristupom u članstvo njegove velike Svjetske crkve, jer je na drugoj strani tame On osobno i kao suprotnost mraka (Svjetlo-noša), i kao tjelesni kontakt, odnosno materijalno tijelo. 3. U potpunom mraku je on jedino Svjetlo. Jedini mogući izbor, suprotnost i težnja, ali on nije izvor svjetla nego nosač, prenosioc, on ga ne može prikazati kao takvog ali ga može predati. Da bi ga predao mora se s njim biti u kontaktu. Pošto nema izvora svjetlosti, oči nemaju što vidjeti. Prirodni uvjetni refleks gledanja se isključuje iz igre potpunim mrakom, da ne smeta. Razum i njegovo "analiziranje" izgube značajni oslonac i uskoro stvar preuzima duša koja je mnogo suptilnija, koja je emotivna i koja ima drugačiju percepciju doživljavanja stvarnosti kada nije ometana "razumnom" razinom uma. 4. Duša, odnosno duševnost, "oboji" tijelo, oduševi ga situacijom jer tijelo nema izbora kao što violina nema izbora kod glazbenika. Situaciju bi mogli konstatirati pitanjem: Je li u ovom slučaju tijelo oduševljeno ili je duša tjelesna? Što je, dakle, Umijeće muziciranja? 5. Svjetlonoša, ili kako ga, iako jednako po smislu i sadržaju češće zovu Lucifer, je u magijskoj tradiciji simbol Svjetla, odnosno Znanja. 6. Ovo je iznimno popularan ritual i jedan od najizvođenijih "kućnih" rituala te vrste. On je ozloglašen kao "hedonizam", "orgije", "perverzije", "smrtni grijeh", "pornografija", "bizarnost" i da dalje ne nabrajamo, a ovisno o tome koja grupacija zainteresiranih građana ima riječ... Ne vole ga ni silno namnoženi sterilni teoretičari magije jer se ne slaže s njihovom "visokom" sto-godišnjom kvazi-praksom, (sto godina traje njihova pouka jer ne može se to baš odmah shvatiti ili naučiti), loše autoriziranih plagijata, a na temelju kojih su se nazvali tajanstvenim imenima "umreš od smijeha". Gotovo u pravilu iza "velikog bijelog maga" Binga Linga, koji ako platite skida uroke na daljinu, stoji nekakav Štefek Smrek ili slično. Naravno, u bivšem životu je bio čuveni "Učitelj Mudrosti s Istoka" i to stalno ističe. U Njemačkoj je u medijima poznat kao ritual 100 DM. Svaki bi učesnik Crne mise na ulazu platio sudjelovanje u događanju. Pa tko voli, neka izvoli. Tako su započele neke od danas poznatijih i bogatijih sekti. 7. Sličan obred Samoinicijacije u ritual Vještice i Satane, ali sa ženskim principom vodstva baziranog na tami, slijedi uskoro. 8. U starim i opasnim piromanskim katoličkim vremenima taj se je ritual širio zaštićen zakletvama tajnosti. Provodio bi se jednom godišnje, a signal bi bio paljenje jasno vidljive vatre (krijesa), na nekoj od po "zlu" poznatih lokacija, pa bi prve noći mladog mjeseca na određeno raskrižje putova stigle dobro zakukuljene i uglavnom ženske osobe i držeći se podalje jedna od druge u tišini čekale. Došla bi kočija sa "prigodno" maskiranim vozačem i osobe bi se bez riječi ukrcale i bile odvedene na određeno mjesto. Nešto prije svitanja bi iste osobe bile iskrcane i one bi u tišini "šmugnule" svaka na svoju stranu. Danas je to mnogo jednostavnije. Tajnost se održava radi sprečavanja ometanja i vršenja različitih pritisaka na osobe koje su, uvjetno rečeno, drugačije od prosjeka. Osim toga, komunikacije su razvijene toliko da je moguće izbjeći sve prijašnje postupke koji su bili nužnost u skladu s ondašnjim vremenom. U zadnjih nekoliko godina sve se je gotovo u potpunosti prebacilo na Internet jer zadovoljava gotovo sve uvjete potrebne za opću pripremu ovog rituala Crne mise. Izuzetak su već oformljene grupacije sa vlastitom, privatnom komunikacijom koja ne dozvoljava iz nekog razloga pristup drugih, novih učesnika. Zato sam se odlučio za verziju koja je najbrojnija, najpopularnija i podržava resurse koje koristimo i mi - sada i ovdje. Uz to dajem i preporuke koje su uobičajene i na zapadu. Ne pristupajte onim ritualima koji se naplaćuju ulaznicom s visokom svotom novca. Pošteno je sudjelovati u troškovima iznajmljene kuće, ili stana. Sve ostalo je previše. Sve brojeve telefona, ili E-mail adrese ima samo jedna osoba koja nosi ime "Zvonar". Ona može javiti i uskladiti vrijeme održavanja novog rituala. Još bolje rješenje je oglasnik sa free mailom koji se može dobiti inkognito i ništa ne stoji. Garantira tajnost osobe i gotovo je idealan za komunikaciju te vrste. Oglasi koji se obično daju u oglasnicima tipa: "Magija.com" su u većini slučajeva besplatni, (kao i kod nas), jer nisu komercijalni već osobni. Primjer: Neka Marija iz Zagreba bi rado organizirala Crnu misu "Kuća Svijetla". Poziva zainteresirane osobe da se jave na njezinu adresu NEKAMARIJA@yahoo.com radi dogovora. Dakle, Marija se može detaljno dogovoriti sa zainteresiranim osobama o svemu. Nitko ne zna i ne može utjecati na Marijinu selekciju. Možda Marija želi samo žensko društvo? Ili višak muškaraca? Ili...? Ili..? No, to je samo Marijina stvar. Zaista mnogo mogućnosti za svakoga. Sljedeći savjeti glase: Odvrnuti sve žarulje da se ne bi netko slučajno naslonio na prekidač i upalio svijetlo. Zamračeni nisu kupaonica i wok, ali se ne može u njima boraviti u društvu. Soba u kojoj se može pripaliti cigareta nije dio ritualnog prostora, ali je također zamračena. Najpraktičnija odjeća je trenirka, a na nogama lagane tenisice. Obavezni su i kondomi. Sada slijedi puni opis Crne mise obrednog naziva: Kuća Svjetla. - Ritual se uvijek izvodi noću i mora završiti prije zore. Prije odlaska od doma treba izvršiti ritualno pranje riječima: Prljavštinu ovoga svijeta ispirem sa sebe, a s tim i sve ono što bi moglo odbiti Silu Svjetla. - Zatim se upali crna svijeća i pusti se da obasja vaše tijelo i da njezina toplina uđe u njega. Kada ste to osjetili, izgovorite riječi: O Sotono, Ti si gospodar srži riznice ljudskog svijeta! Zahvaljujući Tebi, čovjek je jeo s Drveta Spoznaje i pokrenuo svoju Evoluciju. Uz Tvoju će pomoć nastaniti Univerzum i postati jednak Bogovima. Nastaniti će zvijezde i slaviti Te sa njih i bit ćeš Gospodar Svemira. Dao si nam duši smjelost i nadu u njezine mogućnosti. Sada idem u Crkvu Luciferovu, koja je i Tvoja Crkva, Tebe slaviti! Kao što je voda skinula prljavštinu i učinila me čistom (čistim), tako ćeš i Ti Luciferom skinuti mrak s moje duše. Tvoja je Crkva tijelo moje! Duša je moja Misni ritual Stapanja s Tobom! Ti si slast Istine i Sjaj Stvarnosti svijeta. Milostivo me podari Svojom prisutnošću jer požar strasti gori u meni za Tobom. Podari me Tobom i slavit ću te do kraja svojeg vijeka. - Zatim se krene u Crkvu na odavanje počasti i Posvećenje. - U toku trajanja mise nema govorenja jer se to smatra ozbiljnim prekršajem. Jedine riječi koje se izgovore šapatom u mrak kod ulaska u prostoriju: Svjetlo Njegovo svijetlilo vam. Na to ostali šapatom izgovore: I tebi! - Oblačenje i odlazak je u tišini i bez riječi. - Ova Crna misa, taj ritual Tame, Tišine, Puti i Susreta nije za podcjenjivanje i pazite kako se odnosite prema tome. Za početak, postajete dijelom tajne i nevidljive grupe koja nastanjuje ovaj planet i sve se više množi u Njegovu slavu. Još dugo poslije susreta s Njim prelamat će se kroz vaše nesvjesno sonorno, zvoneći dubinama za koje niste ni znali da ih posjedujete. Pentagram se oduvijek povezivao sa misterijama i magijom. Najjednostavniji je način crtanja zvijezde – jednim potezom, jednom linijom, tako da ga ponekad zovu Beskrajni čvor. Druga imena su Goblinov krst, Pentalpha, Vještičije stopalo, Đavolja zvijezda i Solomonov pečat (mada se taj naziv više odnosi na heksagram).  Dugo se vjerovalo da je pentagram moćna zaštita od zla i demona, tako da se nekad nosio kao amulet za sretan povratak kući. Stara narodna pjesma “Green Grow the Rushes” spominje pentagrame koji su se postavljali iznad vrata i prozora. Moć i simbolizam pentagrama multiplicirali su se kroz historiju. Danas je sveprisutan simbol neo-pagana i ima višestruko magijsko značenje. Pentagram kroz istoriju Simbolu pentagrama danas su pripisana mnoga značenja i veliki značaj. Mnoga od njih veoma nedavna. Ipak kroz historiju je njegova upotreba, u mnogim kontekstima bila vrlo raširena. - 3500 godine p. h. e. pentagram je korišten u Uru u drevnoj Mesopotamiji kao simbol kraljevske moći. Kod Hebreja je simbol istine i označava pet knjiga Tore. U Staroj Grčkoj nazivan je pentalpha, geometrijski nastala od pet slova A. Koristili su ga Pitagorejci. Za razliku od ranijih civilizacija, Grci slovima svog alfabeta nisu pripisivali simbolička značenja, ali su određeni simboli postali povezani sa oblicima i pozicijama slova. (npr. Gammadion, Alfa-Omega). Za gnostike, pentagram je “blješteća zvijezda”. Za Druide bio je simbol Božanstva. U Egiptu simbolizira “utrobu podzemlja”. Paganski Kelti su ga mistično povezivali sa boginjom smrti i podzemlja – Morrigan. Srednjovjekovni krišćani smatrali su pentagram simbolom pet rana Kristovih. Prvi krišćanski imperator Konstantin koristio je pentagram zajedno sa chi-rho simbolom na svom pečatu i amajliji. U legendi o Sir Gawainu i Zelenom vitezu, pentagram je Sir Gawainov glif, iscrtan zlatom na njegovom štitu, simbolizirajući pet viteških vrlina. U srednjem vijeku, “beskrajni čvor” bio je simbol istine i zaštita od demona. Korišten je za ličnu zaštitu i zaštitu prozora i vrata. Pentagram sa jednim vrhom gore simbolizirao je ljeto, a sa dva vrha prema gore označavao je zimu. + Inkvizicija je vremenom počela smatrati da pentagram sa dva vrha prema gore simbolizuje jarčevu glavu, odnosno, prema njihovom shvatanju, đavola. U progonu “vještica” pentagram po prvi put postaje simbolom “zla” i nazvan “vještičije stopalo”. Ponovnim razvitkom hermetizma simboli ponovo stiču veliku važnost. Koncept čovjeka kao mikrokosmosa analognog makrokosmosu – univerzumu duha i tvari dio je tradicionalnih okultnih učenja i istočnih i zapadnih filozofija. Kako gore, tako i dole, slavna je rečenica Hermesa Trismegistosa. Uspravni pentagram nalikuje čovjeku raširenih ruku i nogu. Crtež pripisan Agripi ili Tycho Braeu (1582) ilustruje tu sličnost, pomoću pet planeta i Mjeseca kao početne tačke – genitalija. + Kasnije je pentagram postao simbol povezanosti glave sa četiri uda, odnosno čiste koncentracije NEČEGA, to jest duha u četiri tradicionalna elementa. Kod Slobodnih zidara, čovjek kao mikrokosmos povezuje se sa petokrakim Solomonovim pečatom. U spravan pentagram označavao je Majstora lože. Geometrijske karakteristike i struktura “Beskrajnog čvora” prepoznati su i simbolički inkomporirani u 72 stepena kompasa. Ženski ogranak masonerije koristio je petkoraku “Istočnu zvijezdu” kao svoj amblem. Svaki krak označavao je po jednu heroinu iz Biblije. + Ni jedna grafička ilustracija koja bi povezivala pentagram sa zlom ne pojavljuje se do devetnaestog stoljeća. Jedan od prvih “modernih” magova Eliphas Levi uspravni pentagram (sa jednim krakom gore) smatra simbolom čovjeka-mikrokosmosa, dok je izvrnuti (dva kraka gore) jarčeva glava – simbol Baphometa. U ritualnoj magiji “ritualom pentagrama” se zazivaju elemntali, odnosno otklanjaju nepoželjni uticaji. 1940 Gerald Gardner je usvojio pentagram sa dva kraka gore, kao sigil drugestepene inicijacije u novoformiranim neo-paganskim vještičijim ritualima, koji će kasnije postati pozvani kao Wicca. Pentagram sa jednim krakom gore zajedno sa uspravnim trokutom simbolizirao je inicijaciju trećeg stepena. Pentagram također nalazi svoje mjesto na wiccanskom oltaru označavajući tri aspekta Boginje (djevica, majka, starica) i dva aspekta Boga (umirući i uskrsavajući). U kasnim 60-tim pentagram ponovo postaje široko rasprostranjen simbol koji se nosi na amuletima i učvršćuje se kao zajednički neo-paganski i wiccanski simbol, apsorbrirajući mnoge mistične aspekte i asocijacije koje se vežu za drevni folklor. I pored toga, svoju moć i prijemčivost ovaj simbol mnogo više duguje svojoj asocijativnosti i unificiranosti nego svojoj drevnosti, tako da je među neo-paganima danas sveprisutan. Pojam sotonizam (satanizam, dijabolizam) označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim što nosi ogrtač od kozje kože, odnosno jareću glavu. Jarac je česti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreće naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije. Povijest Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski časnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivača. Rais, koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja među tzv. “povijesne vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se javlja u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17. i 18. stoljeće). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18. stoljeća vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su održavali obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” tiskana je u 17. Stoljeću, mada je najvjerojatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i održavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svećenici koji na misama održavaju seksualno-magične orgije. Takvi rituali bili su najčešće u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV., madamme de Montespan, a održavao ih je okultist La Voistin i svećenik Abbe Guiborg. Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vođa ogranka karmelićanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1847. Papa koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upražnjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inače pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srčanog udara). Nova era Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist. Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals” 1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi. Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka. Sotona Gustave Doreova interpretacija Stotone iz John Miltonovog "Izgubljenog raja" Sotona (heb. é¸ÂŘ¸ß satan; aram. é´ÂŘ°ŕ¸Đ lat. Sátanas) znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. %(DJ3) ili Šejtan (arap. 4J7'F), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30). Izgled i lik [uredi] U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili. Eliphas Lévi Okultizam (lat.: occultus, „skriven“, „tajan“) naziv je za dio ezoterije i u neutralnom smislu opisuje magiju. Naziv je izveden od djela Agrippe von Nettesheima „De Occulta Philosophia 1530. (O tajnoj filozofiji)". S druge strane riječ je u kasnijem razdoblju proširio Eliphas Lévi 1856. „Usudili smo se prokopati po ruševinama bivših svetišta okultizma.“ (cit. Ritual i dogma visoke magije) Okultizam je prvenstveno vjerovanje u „okultne sile“ i praksa „okultnih znanosti“. Kao vjerovanje, okultizam zastupa postojanje „fluida“ putem kojih se nevidljivi svijet očituje u vidljivom, istražuje analogije i korespondencije između vidljivog i nevidljivog, ali i između raznih bića. Zalaže se za čuvanje tajnosti dogme i obreda, vjeruje da postoji duboko suglasje između tajnih dogmi i obreda u različitih naroda. Okultizam u užem smislu podrazumijeva sva okultna umijeća i okultne znanosti. Okultna umijeća: alkemija, astrologija, magija, mantika, okultna medicina. Okultne znanosti: hermetizam, kabala, znanost o čudesima, doktrina o korespondencijama. Kanibalizam Kanibalizam je konzumacija mesa pripadnika iste vrste, kao kod bogomoljke ili pauka (životinjski kanibalizam). Kod ljudi se kanibalizam javljao na mnogim mjestima na Zemlji, ali nijedan narod nije živio isključivo od toga. Postoji endokanibalizam i egzokanibalizam, a razlog mu je obično vjerske prirode, vezan uz vjerovanje u preuzimanje svojstava, kao što su hrabrost i snaga ubijenog neprijatelja kod Asteka, Acaxeeja, Papuanaca, Dajaka i Kariba (Kaniba), po kojima je kanibalizan i dobio ime. • Endokanibalizam se odnosi na konzumaciju ljudskog mesa unutar jedne etničke zajednice, tako su Maxubi prema Fawcettu bili endokanibali ili Yanomami, koji bi spalili leš i usitnili ostatke, koje bi rodbina ispila u piću. • Egzokanibalizam je najčešći i javlja se često kod stalno naseljenih ratara i gotovo isključivo je vezan uz lov na glave Sadizam Sadizam je neprirodno spolno ponašanjem gdje se spolno zadovoljstvo postiže nanošenjem boli drugoj osobi (npr. bičevanjem ili ponižavanjem). Riječ je nastala po markizu de Sadeu, razuzdanom psihopatu i piscu romana. Set bog Set Egipatski bog pustinja. Ime mu se također izgovara i kao Sutekh, Setesh i Seteh. Najpoznatiji je po ubojstvu svoga brata Osirisa. Kao bog pustinja, Set je vladao pješćanim olujama i pustinjskim karavanama. Set je smatran veoma snažnim (jedan tekst na piramidi govori da je faraonova snaga Setova), pa su na njega gledali kao na vrhovno božanstvo. Bio je zagovornik Donjeg Egipta gdje je bio štovan. Značenje Setovog imena nije poznato, ali se smatra da znači (onaj koji) blješti ili potporanj stabilnosti. duh (grčki Ŕ˝µ°Ľ±, lat. spiritus, mens). 1. U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara. 2. U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama. 3. U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao). 4. U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci). 5. U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu. 6. U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju". 7. U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti. 8. U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh (˝ż°Â) je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja. |
|
Talismanska Magija Mnogi znanstveni eksperimenti koje je započeo K.G.Jung i nastavili njegovi sljedbenici, a bave se njima i suvremeni znanstvenici-psihijatri ukazuju da upravo simboli i simbolične slike predstavljaju ključ pomoću kojeg se različite arhetipske predstave sele iz dubina kolektivnog nesvijesnog u podsvijest i kasnije u svijest pojedinaca. Iako podsvijest još uvijek predstavlja područje koje je znanstveno nedovoljno istraženo, dosadašnja istraživanja pružaju ipak argumente za zaključke da priklanjanje opće poznatim simbolima, koje podsvijest nepogrešivo raspoznaje kao arhetipske kodove predstava dobra i zla, pokreće određene procese psihe. Pri tome se treba podsjetiti da je i suvremena medicina konačno prihvatila da korijen svih bolesti prvenstveno leži u psihi čovjeka. U skladu s time, ne treba čuditi da i danas priklanjanje simbolu križa koji je simbol dobra, jača odbrambene moći čovjeka i pomaže ozdravljenju, a svijesno ili nesvijesno prihvaćanje simbola zla umanjuje odbrambene snage organizma, dovodi do pogoršanja postojećih i pojave novih bolesti. Jasno je da je korištenje arhetipskih simbola iz neznanja ili uz njihovo nedovoljno poznavanje može dovesti do dugotrajnih štetnih posljedica koje se teško uklanjaju. Stoga, ne eksperimentirajte! Magija nije samo svijet simbola. Magija je korištenje, upravljanje i gospodarenje energijama. Zbiljskim i stvarnim energijama. Ovdje možemo spomenuti neke od simbola i njihovo značenje. Jednakostranični trokut sa vrhom okrenutim prema dolje je magijska negacija Svetog Trojstva. Pentagram ili petokraka, bez obzira da li je na gore usmjeren jedan ili dva kraka, je na dva načina simbolično prikazivanje satane. Ali, s druge strane, pentagram omogućava kontakt s višim silama osobi koja se bavi nekim oblikom magije. I napravljen po pravilima itekako je pozitivan. Slično tome, negativni simbol je i križ okrenut naopako, ali ne u pravilu i ne uvijek. Nalazi li se u nekom od talismana sa drugim simbolima itekako je pozitivan. Granica je samo vaše iskustvo i znanje. Iako ovo ne predstavlja potpun pregled svega što može kod pojedinaca otvoriti djelove podsvijesti, a za neke od njih je bolje da nikada i ne saznaju za njihovo postojanje, ipak može poslužiti da kod izbora amajlija i talismana ne bude prisutan i neki od navedenih negativnih simbola, odnosno ovisno što u pojedinom slučaju želimo napraviti i za koju namjenu... Veliki broj ljudi nosi stalno sa sobom amajlije. Mnoge od tih amajlija se proizvode serijski i prodaju masovno. Ne da su bezvrijedni, dapače, ali pravu upotrebnu i praktičnu vrijednost imaju samo posebno za svakog pojedinca namjenski izrađene amajlije. Amajlije se namjenjuju onome tko ih nosi. Najjednostavnije rečeno amajlija i talisman su magijski posvećeni predmeti. Prvom je namjena obrana i zaštita od magije i magijskog utjecaja, a drugom, izazivanje, poticanje i ostvarivanje potreba, ciljeva i želja. Talismani imaju moć i djeluju neovisno od vašeg vjerovanja i izazivaju pojavu niza okolnosti koje inače pripisujemo slučaju. Pravi magijski talismani podsijećaju na bateriju koja se sama puni. Posvećeni talisman, ukoliko je vaša želja dostupna, dovodi do rezultata od jednog do nekoliko tjedana. Podrazumijeva se da talisman mora biti poduprt vašom odgovarajućom aktivnošćcu. Na primjer, talisman za privlačenje bogatstva djelovat će samo onda ako vi kao njegov vlasnik imate bilo kakav posao ili hobi koji potencijalno donosi veću zaradu. Tada će vam talisman kao vlasniku antikvarnice privlačiti klijente koji će vam vrijedna dijela ustupati za malo novca; kao trgovcu će vam omogućiti da prodate veliku količinu robe itd. Ne možete, naprotiv, očekivati glavni zgoditak na lotu, ako ne igrate Loto. Sa talismanom, ono što želimo postići, se ostvaruje brzo i lako. Talismani se izrađuju tako da jedan talisman može predstavljati samo jednu potrebu i želju, a osoba može imati i više želja, odnosno talismana. Za posao, sreću, ljubav, brak,.. Ritualna Magija: PRVI SLUČAJ: Prvom žrtvom je postao francuski koncertni pijanist, kojega je novinar William Seabrook, da bi zaštitio njegov pravi identitet, nazvao Jean Dupuis. Kao pristalica križara, astrologije i drugih okultnih učenja, Dupuis se pridružio sumnjivoj "ezoteričnoj grupi", s kojima se kasnije rastao - ali ne u najboljim odnosima. Grupa mu je zamjerila njegov odlazak i odlučila uništiti njegovo umijeće sviranja na klaviru! Najprije su pokušali s magijom. Napravili su lutku u obliku pijaniste, pokrstili njegovim imenom i obukli odijelo, koje je običavao nositi na koncertima. Njegove su ruke stavili u kliješta, koja su svakodnevno zatezali. Onda je slijedila psihološka strategija. Navodni prijatelji su počeli izvršavati pritisak na pijanistu, aludirajući na to da njegovi prsti navodno nisu više tako pokretljivi. Pitali su ga osjeća li potrebu za odmorom od nekoliko dana ili da li možda ima ranjeno zapešće ili upalu živca. Nakon jednog ili dva tjedna, sugestija je počela davati rezultate. Klavirska interpretacija Jeana Dupuisa je postala vidljivo nesigurnija. Nekoliko dana prije koncerta je dobio anonimno pismo, koje je počinjalo riječima: "Mogao bih Vam reći što nije u redu s Vašim rukama, ali to je tako grozno da se skoro bojim izreći istinu." Poslije se pismo bavilo okultnom teorijom u odnosu prema magijskoj povezanosti između stvari i ljudi - predmeta, s kojim se prije bavio pijanista i napokon napisano je sve o detaljima lutke, koja je imala ruke u kliještima. Navečer je Dupuis primio drugo pismo: "Kliješta se navečer tako stegnu, da će Vam smrskati ruke." U ovom slučaju žrtva je i sama vjerovala ritualnoj magiji i vjerovala u njenu moć. DRUGI SLUČAJ: Seabrookov drugi slučaj dokazuje da postoje tako mračni rituali, koji mogu utjecati i na takve ljude, koji ne vjeruju njihovim učincima. Žrtva je bio francuski mehaničar po imenu Louis. Volio je mladu djevojku, čija je baka bila seljanka i bavila se magijom. Baka je toliko mrzila Louisa, da je jednoga dana skoro došlo do fizičkog obračuna. Nakon svađe, Louis se uputio kući, po poznatoj šumskoj stazi. Vještica je počela pjevati čarobne uroke: "Poremećeni duh će se vrtjeti i uzrokovat će vjetar, što će za posljedicu imati iskrivljene noge. Počni plesti svoju mrežu..." Kad se Louis ni nakon sumraka nije vratio kući, krenuli su u potragu za njim. Našli su ga na rubu šumskog puteljka, u bodljikavom grmlju. Nije mogao bježati, čak ni kretati se. Bio je oduzet. Rekao je da je sišao sa ceste jer mu se zavrtjelo u glavi. Doživio je nešto poput moždanog udara. Iako lokalni liječnik nije mogao ustanoviti nikakvo fizičko oboljenje, Louis je tvrdio i dalje da je bolestan. Seabrook je napokon posjetio stari podrum, u kojem je baka izvodila svoje magijske obrede, u uvjerenju da je za Louisovo stanje odgovorna ritualna magija. Na zemlji je bila napravljena minijaturna šuma, puteljak, korov i trnje. U sredini se nalazila lutka nalik Louisu, sa zavezanim očima i zavezanim nogama, zapletena u mrežu od trnja. Seabrook je uzeo lutku i pokazao je Louisu. Louis je bio vrlo ljut, ali je odlučno odbio pomisao da njegova oduzetost može biti povezana sa činima. Da je shvatio da u dubini njegove podsvijesti ipak postoji primitivna vjera u čarobnjastvo i natprirodno, možda bi uspio stati na svoje noge i pobjeći. Voodoo Magija: Primjer: Početkom 1960-ih, jedan US Marine Pukovnik i njegova supruga stacionirani su na Haiti. Na njihovom povratku u USA u 1963 on je napisao jednu knjigu koja kritizira režim Papa Doc Duvalier-a. Haićanske novine objavile su jedan članak gdje je izjavljeno da su Pukovnik i njegova supruga bili ritualno prokleti od Voodoo svećenika. Prvi projekt knjige je izgubljen u pošti do izdavača. Druga je otišla na pogrešnu adresu. Treća nije mogla biti tiskana, jer je stroj blokirao. Onda je Pukovnik slomio nogu. Novinar koji ga je namjeravao intervjuirati u vezi knjige, nije mogao realizirati dogovor jer je hitno prebačen u bolnicu sa kritičnom upalom slijepog crijeva. Na Pukovnika je iza toga nasrnuo bijesan pas. Pa ipak, Pukovnik i njegov supruga namjeravali su na odmor na Haiti. On je preminuo od iznenadnog srčanog udara prije nego što je bio u mogućnosti putovati. Voodoo prokletstvo ostvarilo je svoj cilj. Povijest Voodoo (ili voudon) je skup magičnih vjerovanja i praksi, koje se upražnjavaju u nekim dijelovima Afrike, Južne Amerike i zapadne Indije, a naročito na Tahitiju. Riječ "vodoun" proizlazi iz vodu, što znaci "duh" ili "božanstvo" u fonetskom jeziku Dahomeja, sada dijelu Nigerije. Voodoo se je razvio u 17-om stoljeću na plantažama robova u Americi kao kombinacija rimokatolicizma i zapadnoafričkih religioznih tradicija. Vjerovanje podržava i pripadnost katoličkoj crkvi. Vjerovanje uključuje postojanje Loa ili duhova, neki od tih identiteta se poklapaju sa onima u kršćanskih svetaca. Loa duhove pozivaju svećenik (houngan) ili svećenica (mambo) u ceremonijama, tijekom kojih okupljeni postaju opsjednuti sa duhovima i padaju u trans. Voodoo hram (houmfort) ima centralno mjesto u kojima Loa duhovi silaze da bi "zajahali" molitelje. Loa se može prepoznati prema karakterističnom ponašanju opsjednutih osoba. Zbog jedinstvene mješavine Francuskih, Španjolskih i Indijskih kultura, New Orleans nudi savršeno mjesto za prakticiranje i razvoj Voodoo-a. Danas, neki izjavljuju kako 15 posto stanovništva New Orleans-a još uvijek prakticiraju Voodoo. Moderan Voodoo je evoluirao u mnogo puteva, uključujući tu i svećenike dostojne poštovanja i majke, a koji imaju svoje vlastite crkve i održavaju jedan kult prodavaonica u kojima prodaju i napitke. Moć Voodoo-a Postoje dva osnovna pravca Voodoo-a. Rada je familija Voodoo duhova i to relativno miroljubivih i sretnih Loa. Petro (u nekim područjima naziva se Congo) je crna magija u Voodoo-u i to je Voodoo od bijesnih, podlih i opakih Loa ili duhova. Opasne se stvari događaju u Petro Voodoo-u uključujući smrt prokletih i stvaranje Zombija. Zombi su stvoreni od crnih magova u Voodoo-u, zvanih Bokor koji stavljaju jedan otrov na kožu žrtve. Nitko od nepozvanih ne zna točno koji su sastojci otrova, ali pretpostavlja se da sadrže supstance od raznih toksičnih životinja i biljaka, uključujući izlučevine žlijezda bouga žaba krastača, milipeda i tarantula, kožu od otrovne žabe sa stabla, sjemenje i ostalo iz otrovnih biljaka, čovječje ostatke, i četiri vrste pufer riba, koje sadrže tetrodotoxin, jednu od najotrovnijih supstanci u svijetu. Nakon toga, žrtva postaje potpuno paralizirana i pada u komu. Gris-gris je Voodoo čaranje koje pouzdano izaziva događaj (dobar ili loš) a osim toga koristi se i za zaštitu od zla ili da bi se osigurala dobra sreća. Zombi  Felicia Felix-Mentor iz Haitija, koja je umrla i zakopana 1907, nađena je lutajući okolinom 1937 (na fotografiji). Je li ovo jedina poznata fotografija zombija? (Zora Hurston, iz njezine knjige Voodoo Gods). Voodoo lutka Većina ljudi misli da ubadanje pribadača u Voodoo lutke priziva neku vrstu prokletstva na osobu. To je točno, no mnogi koji ovo prakticiraju izjavljuju da je glavni aspekt ovoga liječenje ljudi od bolesti. Oni naglašavaju da su aktivnosti liječenja do šezdeset posto svih voodoo aktivnosti. Marie Laveau Vjeruje se da je rođena u New Orleans-u 1794 godine i preminula u New Orleans-u 15.lipnja 1881 godine. Kao obojena slobodna žena, mješanka (Afričkog, Indijskog, Francuskog i Španjolskog porijekla), ona postaje najčuvenija i najmoćnija Voodoo kraljica u svijetu, tako moćna da joj se je osobno poklonio i Voodoo Pope 1830. Nju su na tisuće ljudi poštovali i bojali se, uključujuci i Katoličku crkvu. Kao pobožan katolik, idući na misu svaki dan, ona je dobila dozvolu da održava rituale iza katedrale St. Louis. Od petnaestero djece sa njezinim drugim suprugom, jedna od kćeri (Marie Philomene Laveau Glapion) nastavila je njenim stopama i postala je zamalo isto toliko moćna kao njena majka. Grob Marie Laveau u St. Louis-u je grob broj jedan. Posjetitelji ga stalno obasipaju ružama, cvijećem, metalnim novcem i ostalim darovima. Neki posjetioci kucnu tri puta o grob ili označe sa tri X krhotinom od opeke ili krede i potom zamole Marie za neku pomoć. Psiho napadi, Čini i Uroci: Psiho napadi: Živimo među nevidljivim silama čije djelovanje samo mi osjećamo. Krećemo se pored nevidljivih oblika, čije učinke vrlo često uopće ne primjećujemo, iako možemo biti pod njihovim snažnim utjecajem. U ovoj duhovnoj strani prirode, nevidljivoj za naša osjetila i neuhvatljivoj za naše mjerne instrumente, mogu se dogoditi mnoge stvari koje nisu bez odjeka na fizičkom planu. Postoje bića koja žive u tom nevidljivom svijetu kao što riba živi u moru. Od ovih nevidljivih sila zaštićeni smo svojom nesposobnošću percipiranja. Međutim, postoje četiri slučaja kada se veo može probiti i kada se možemo sresti s nevidljivim svijetom: 1- Možemo se naći na mjestu gdje su te snage usmjerene. 2- Možemo sresti ljude koji upravljaju tim snagama. 3- Možemo sami sresti nevidljiv svijet vođen vlastitom znatiželjom i izgubiti tlo pod nogama, prije nego shvatimo gdje se nalazimo. 4- I konačno, možemo postati žrtvom stvarnih patoloških stanja koja probijaju zavjesu nevidljivoga. <Analiza prirode psihičkih napada Najčešći oblik psihičkog napada je onaj koji je proizvod neukog i zloćudnog misaonog oblika naših bližnjih, jer svi napadi nisu uvijek namjerni i smišljeni. Zloba ili mržnja nisu jedini povod psihičkog napada. Naš progonitelj može i sam biti žrtva. Osoba iz koje zli utjecaji zrače, ne mora biti njihov tvorac. Zato, nikada ne treba na napad odgovarati napadom i time se spuštati na moralnu razinu naših napadača, već se moramo osloniti na mnogo ljudskije metode, koje su mnogo djelotvornije i manje opasne za rukovanje. Ljudi dolaze u dodir s nevidljivim svijetom kroz djelovanje mjesta. Čovjek koji nije stvarni medij, ali koji je dovoljno senzitivan da podsvijesno zapaža nevidljive sile, može otići na mjesto gdje su te sile koncentrirane do visokog stupnja. Iako se krećemo u sredini u kojoj vladaju te sile koje odražavaju naš svemir, u normalnim uvjetima nismo ih svjesni. Tamo gdje su ove sile usmjerene, ako nismo suviše kruta duha, postajemo polako svjesni nečega što pogađa i uznemiruje naš ego. Kod nekih ljudi je zapreka gusta, pa zato oni nikada nisu u stanju jasno shvatiti što se zbiva. Oni jasno imaju osjećaj tjeskobe i opće nelagode, koje nestaju kada se udalje s dotičnoga mjesta. Ovi uzroci mogu ostati nezapaženi i biti uzrokom dugogodišnje bolesti i nevolje. Ako se radi o stvarnom psihičkom napadu, dovoljno snažnog intenziteta da bi uopće mogao biti primjećen, vrlo brzo se počinju javljati karakteristični snovi. Osim njih, može se javiti osjećaj težine u prsima, kao kada bi netko kleknuo spavaču na prsa. Ako je prisutan ovaj osjećaj težine, sigurno se radi o napadu koji zrači s određenog mjesta, jer je osjećaj težine posljedica koncentrirane eterične jezgre, odnosno ekoplasme, koja bi doista dovela do pomaka kazaljke na vagi, kada bi je bilo moguće uhvatiti i izmjeriti. Osjećaj straha i tjeskobe vrlo je znakovit za okultni napad i jedan je od njegovih najsigurnijih znakova. Doista se rijetko događa da se napad ne iskazuje kroz depresije. U slučaju napada ne nalazimo se više u normalnu duševnu i tjelesnu stanju i u normalnim okolnostima. Iznenada postajemo svijesni da smo uvučeni u središte nevidljive bitke. Nadolazeći okultni utjecaj baca svoju sjenu na svijest prije nego postane prepoznatljiv nesenzitivnoj osobi. To je zbog toga jer čovjek prije zamjećuje podsvjesno nego svjesno, a trag te gmižuće sjene ukazuje na probijanje podsvjesnog cenzora, koji se vrši odozdo prema gore. Kako napad napreduje, nervna iscrpljenost postaje sve vidljivija. Žrtva može toliko oslabiti da biva prikovana uz postelju, toliko iscrpljena da se ni kretati ne može. Ovakav slučaj predstavlja krajnju mogućnost koja nas usmjerava na logički zaključak. No, ako je netko dovoljno otporan, napad neće steći uporište na fizičkom planu, već će djelovati u graničnom području materije i duha, što percipiramo na pragu sna. Ovo je iskustvo užasno jer se žrtva boji sna, a nemoguće je neprestano biti budan. Iscrpljena strahom i pomanjkanjem sna, žrtva ubrzo doživljava živčani slom. Nervna iscrpljenost i slom živaca su najčešći ishod astralnog napada kod bijelaca, a ovakvom vrstom napada žrtva se čak može i usmrtiti! Događa li se i vama nešto slično, možete posumnjati da ste žrtva crnomagijskog psihičkog napada. Čini, nagazi i uroci Nije opasna samo magija koju crni mag može baciti na nekoga. Najčešće se sreće takozvana nagazna magija koja izaziva mržnju i nepodnošljivu odbojnost najčešće bračnih drugova. Isto tako opasna je i magija sa zadrškom. To mogu biti magijski utjecaji bačeni na nečiju kuću pred više godina, pa čak u nekim slučajevima i pred više vijekova. Takva magija može oživjeti, odnosno, ponovno postati aktivna i uništiti život nekome tko nije ni kriv ni dužan. Često se pod njenim utjecajem nađu i djeca. Ta je magija slijepa i ne bira žrtve. Činjenica je, da vam bilo tko može naškoditi ukoliko koristi odgovarajuće zle magijske formule i to će učiniti, osim ako ste se na odgovarajući način zaštitili protiv takvih duhovnih i magijskih napada. I to će se tako nastaviti sve dok ne budete spremni prihvatiti činjenice o postojanju crne magije, a ne sve prihvaćati kao "lošu sreću", besmislenu zabavu ili čistu slučajnost. Na svijetu je previše slučajnosti da bi se to moglo prihvatiti kao čista slučajnost. Svejedno je da li vi osobno vjerujete ili ne vjerujete da vas netko može "srediti" magijskim djelovanjem, takva osoba će vas "srediti i naškoditi" vam ukoliko nemate odgovarajuću zaštitu. Obično žrtve i postaju žrtvama zbog toga što naivno smatraju da im niko ne može naškoditi sredstvima koja nisu fizička. Put ka uspehu je obično opasan put! Ljubomorne, zavidne kolege, konkurencija, prijatelji, susjedi, rođaci mogu zaključiti da im vas je dosta, da bi bili sretniji da vas nema ili da imate manje od njih. Najčešće zbog ljubomore i zavisti ali i iz straha od konkurencije. Ljudi obično vole imati više od vas. Ništa se u životu ne događa "slučajno". Loša sreća nije samo loša sreća. Malo zaštite sada uštedjet će vam mnogo nevolja kasnije! |
