''A moj život? Zatvorene ptice, ja sam ih zatvarao - a kada sam ih pustio ponovo letjeti, umirale su brzo. Bio sam, misleći da je to ljubav prema njima, ubojica njihova leta. Odlazile su teško ranjene. Mislio sam da sam ih ljubavlju ranio, a one su od toga brzo umirale, nisu se više mogle oporaviti. Ni jednoj ptici ne podarih nadu ponovnog leta. Ni jednoj svojoj ljubavi ne dadoh nadu uskrsnuća. Sve je bilo osuđeno na umiranje, a ja sam bio prvi na redu. Zakopajte grobara ljubavi, moja djeco. Nemojte donijeti cvijeće, jer ono bez ljubavi vrijeđa. Ostavite me sama ležati tu. Možda će netko i meni upaliti svijeću milosrđa. Ako to nitko ne učini, učinit će ljubav u koju sam uvijek vjerovao. Na milosrđe imamo svi pravo. Svatko je na svoj način kovač svoje sreće, a suci našeg života i naše ljubavi uvijek su bili drugi. Život je samo onda lijep ako se živi. Upalite jednu svijeću milosrđa - životu bez života. Upalite jednu svijeću milosrđa - ljubavi sudski podijeljenoj i njezinim žrtvama. To je moja oporuka. I kada se ispuni vrijeme, ugradit će ljudi u granitnu ploču moju sliku i moje ime - sliku grobara ljubavi. Granitna ploča je sjajna kao zrcalo - možda na njoj prepoznate i svoje lice.'' Đuro Zrakić, Ljubav sudski podijeljena |
Stajala je na peronu cekajuci posljednji vlak za tisinu... Na onom istom peronu gdje su im se prije nesto vise od 4 godine sreli pogledu i gdje je u njenom srcu planula ljubav. Sto je planulo u njemu nikada nije uspjela saznati. Kisa je dodirivala njeno lice, a njeno srce se punilo kao toliko puta prije od njegovih poljubaca. Zar je moguce da je u njoj samo gasio pozudu koju je osjecao prema nekome drugom? Ili je trazio utjehu za svoje probleme? Ili je mozda zelio nekoga kome moze pobjeci u svakom trenutku i biti siguran da ga ona uvijek spremno ceka? Horizont i prasnjave tracnice nisu se ni vidjele od magle koja je prekrila grad. Ni ljudi se vise nisu culi, svi su oni sjeli na svoje vlakove - za negdje! Zadnji vlak su cekali, znala je, samo oni koji vise nemaju gdje poci... Nije se plasila samoce, nije se plasila daljnjeg toka zivota jer se uvijek do sada znala snalaziti sama. Ali kako docekati jutro daleko od svihu koje je nekad voljela i koji su njenom srcu znacili puno. Lude misli padale su na pamet, i poput munje sijekli sve dosadasnje. Na trenutke se sjecala svoje prve igracke i ringispila na koji ju je otac vodio, na trenutke su navirali strahovi od odrastanja i pocetka zivota - u jedno! Suze vise nisu tekle niz njene obraze, a u njenoj glave poput zvona odjekivala je recenica najboljeg joj prijatelja - jaki su samo oni koji stalno gube! Nije joj to imalo previse smisla. Zvuk dolaska vlaka odjeknuo joj je u usima i presjekao joj sve dosadasnje misli, automatski je zakoracala naprijed zeljeci vidjeti toliko ocekivani vlak. Skripa kocnica, tupa bol, i vika one nekolicine ljudi koji su jos uvijek bili tu mjesali su joj se u vrtoglavici dok se nije sasvim izgubila. Docekala je svoj vlak u tisinu... |
< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by Ruby Nelle