vruća zemlja i kosooke sluge sabrane kao djela na policama
i vruća, nebrojena svjetla na neboderima koji režu neka neba
daleka i pusta, bez zvijezda zbog smoga, bez duše
a ulice pune mirisa svježe pečenog kruha, toplih bedra i muževnih prsa koja se kreću svojim ženama u krevete ili ljubavnicama koje na prozorima ostavljaju crvena svjetla; a ulice redom slijepe, kao upozorenje za one koji misle da ima dalje, da ima još prostora za laž
* ovo nije posebna pjesma
|