o4o6

olujni vjetar razapinjao je prozore stajali smo ukrštenih nogu
promatrali predgrađe u daljini i svijetla su djelovala
poput tokijskih a mi nismo ni bili tamo da bi znali
kiša je cijepala krovove noćas je prah oblijepio tijela

vidiš li reljefe na licu bore i godove
spremni smo za sječu ja znam
nečije ćemo kamine ugrijati rukama
kidamo si prste kako ne bi morali govoriti
onako kako jedino umijemo





počelo je ljeto osjećaš li more na mojim bedrima
tipke na pianu pomiču se unatrag
razbacana crtovlja i šamari na licu