God Put A Smile Upon Your Face

subota, 16.09.2006.

Opet odlazim.....:)

Kiša šeće po mom dvorištu i sve mi se čini da nas je ljeto zaista napustilo...
Ne znam jesam li spremna pustiti ga da ode...
Ali kao da sam to i napravila - još one večeri kad smo se vratili u Zagreb.
Kao da je već s prvom mašinom veša bilo isprano sve što je ostalo od mog ljeta.
Zadnje nečistoće s mog tijela, zrnca soli i pijesak s moje najdraže plaže.
Nisam htjela da uspomene tako brzo izblijede i da u ovim dugim i lijenim danima, opet ne uspijevam naći vremena razmišljati o njima.
Ali svakim danom tih uspomena je sve više...ne stignem ih ni pohvati sve...
Što će tek biti sutra.....kad odem u G R Č K U ! ! ! ? !

Toliko će ih biti da ću morat nabaviti jednu veeeeeliku praznu torbu da ih spremim u nju i ne pustim ih van......

Volim svoje uspomene....
One stare, one malo novije.....i one koje još to nisu ni postale....

Poželite mi sretan put i drž'te mi fige da me ne otme neki Grk i proda me za teglu masline....