ZNAM DA NIŠTA NE ZNAM

Srpanj 2008 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (8)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (1)
Ožujak 2005 (3)
Prosinac 2004 (3)
Studeni 2004 (3)
Listopad 2004 (1)
Rujan 2004 (2)
Kolovoz 2004 (4)
Srpanj 2004 (2)
Lipanj 2004 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

 
Free Web Counter

Free Hit Counter


''Svijet nije samo čudnovatiji nego što ga zamišljamo- on je čudnovatiji nego što ga možemo zamisliti!!!
J.B.S. Haldanea

LJUDOVI KO JA 
opis slike
Charles Fort je rođen u New Yorku u kolovozu 1874.g. Cijeli svoj život posvetio je prikupljanju izvještaja o bizarnim događajima. Nakon bezuspješnog bavljenja novinarstvom, počeo je kopati po znanstvenim listovima i novinama u potrazi za izvještajima o nečemu što se nije moglo lako objasniti ili se nije uklapalo u prihvaćenje kategorije znanosti. Iz tih istraživanja nastale su knjige: Knjiga prokletih, Nove zemlje, Gle čuda i Divlji talenti. Te u knjige u Fortovu čast nazvane Forteana. Na stranicama Knjige prokletih bilježi kišu crvene prašine, žaba, mane, želatine, žita, povrća, natrijeva karbonata, dušične kiseline, vapnenca, soli, koksa, pepela, zmija, mrava, crva i topovskih kugli. Neke od knjiga sadrže i izvještaje o NLO-ima prikupljene desetljećima prije nego se počelo koristiti riječima leteći tanjur ili NLO.

 Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

 MOJI BLOGERIČI
sajooo
parvus gollum
sven
qantaqa
nymeria
arya
sajooo i parvus gollum
moj ljeni frend
untidyspace
spanac

 31.07.2008., četvrtak

NOSTALGIJA

svako tolko svratim da pogledam svoj stari, napušteni ,neizbrisani blog. pregledam dal ima novih komentara i tak... mogu reč da mi fali... fale mi te misterije... fale mi zanimljivi komentari... možda i nisam često pisala al brojkice govore da ipak to neko čita... hm...
možda se vratim...
- 21:58 - upiši koje slovce (0) - ak ti se baš printa - :p

 27.07.2007., petak

DILEME

baš sam sad pregledala dosadašnje postove. tri sam godine tu a ima ih samo 42. jadno! vać sam nekima javila da bum izbrisala blog ali nekak nemam srca... kad vidim neke komentare... kak sam ljudima pomogla... ne znam... žal mi je brisat tri godine rada... al ta moja ljenost me ubija. napišem jedva jedan post u nekoliko mjeseci i još to uopće ne s temom o kojima pišem. u svakom drugom pišem kak se bum popravila u tome a zapravo znam da ljenost nebreš pobijediti jer si preljen da se uopće ideš boriti... koje ja izgovore imam... ah... ne znam... zakaj ovi nisu napravili smajlića koji se plače??? sad bi tu dobro došel! sorite kaj vas zamaram s takvim nerazumnim postovima...
vidimo se ili ne, pitanje je sad! bumo vidli...
?
?
?
?
?
?
?
?
?
?
?
?
?

- 22:33 - upiši koje slovce (4) - ak ti se baš printa - :p

 28.06.2007., četvrtak

Happy Bday!!!(jučerašnji)

Sretan rođendan, blogec! Jadan dan prekasno al nema veze! Evo vam jedna istinita scary movie priča. (scary movie priča - kaj ja sve nebum zmislila)rofl

Prije nekoliko mjeseci ja vam gledam TV i većer bi bila savršena da se meni nisu počeli pričinjavati neki glasovi. Mislim si ja, pa nisam valjda dobila shizofreniju.eek Al na sreću pronađem ja izvor glasova – zvučnik kućnog kina. Brbljali su na nekom meni nepoznatom jeziku. Sjetim se ja onog filma Misteriozni znakovi (za one koji nisu gledali, u filmu se frekvencija sveka poklopila s frekvencijom one male stvarčice kaj se dene bebama u sobu da ih starci čuju kad se plaču (mozak mi je zablokiral i nebrem se sjetiti kak se zovelud)) i zovem tatu da nam se frekvencija zvučnika poklopila s frekvencijom malih zelenih. Dojde tata s onim pogledom, ti nisi normalna i dene si zvučnik na uho. Nakon par sekundi mi ozbiljno veli: Nisam znal da izvanzemaljci govore mađarski!ludsmijeh

No, sad ozbiljno!:) Da na rođendan napišem i nekaj pametnog!haha
Prije par tjedana sam prvi put čula od frenda za elektronske glasove. Ljudi su poboljšanim radiom snimali praznu i zvučno izoliranu sobu. Snimku su pojačali najjače kaj su mogli i čuli tzv.elektronske glasove (Šesto čilo, ak se ko sjeća filma). Ti glasovi su govorili smislene rečenice u kojim je svaka riječ bila na rezličitom jeziku. Npr. prva riječ je bila na engleskom, druga francuskom, treća ruskom itd. Ovo je vrlo nestručno napisano i sve al bum se potrudila više saznati o tome jer me zanima. Kaj vi mislite o tome jer sam dosad naišla na puno ljudi koji ne vjeruju da postoje? Pa pamah

- 15:01 - upiši koje slovce (2) - ak ti se baš printa - :p

 24.06.2007., nedjelja

JOŠ MALO PA 3 GODINE!

sad sam skužila da sam 27.06 prije 3 godine napisala svoj prvi post! 3 godine!!! čovječe kak to ide. za 3 godine imam užasno malo toga napisanog a za to su bili krivi stari kompjuteri i izgubljene lozinke, ali najvećim dijelom moja lijenost. najgluplje od svega je to da sam najljenija kad imam najviše slobodnog vremena. i više vam nebum govorili da se budem popravila jer se iz priloženog vidi da se nebudem. tak da bu i dalje ovo jadan blog koji svaki treći mjesec ima novi post. mislila sa ga ja i izbrisat, al nisam nekak srca imala... imam jedan postić već napisan al ga trebam doradit pa ću ga lijepo na godišnjicu stavit (ako ne zaboravim). i kaj da vam još velim? uživajte na praznicima!!! nadam se da su nekima oni inspiracija iza stvaranje al meni su oni uvijek i uvijek budu kreativna blokada... cujemo se!!!mah

- 19:36 - upiši koje slovce (4) - ak ti se baš printa - :p

 01.05.2007., utorak

Hrvatsko društvo Titanic

Evo, neki su me pitali o Hrvatskom društvu Titanic i ja do maloprije nisam imala pojma o tome. Ali zahvaljujući Slobodanu Novkoviću koji se je javil na moj blog (sretna ko nikad:D) sad imam podatke i o tome. Podaci se nalaze u komentarima ispod jednog od postova al da se ne gubite po blogu evo vam dio tog komentara sa svim potrebnim informacijama.

„Hrvatsko drustvo Titanic / Croatian Titanic Society osnovano je 3.2.2007. godine i okuplja ljude koji se istinski zanimaju za sve sto je vezano za titanic ili carpathiju. Drustvo radi na istrazivanju svega vezanog za Hrvate u toj katastrofi, trazi dokumente, slike i predmete povezane s tim brodovima i trenutno je pokrenulo i akciju za postavljanjem spomenika Carpathiji i njenim hrvatskim mornarima u Rijeci. Godisnja clanarina iznosi 100,00 kn. Drustvo trenutno broji 23 clana, no brojka se povecava svakodnevno. Mjesto sastajanja clanova drustva trenutno je restoran "Titanic" u Retkovcu/Zagreb ali su nasi susreti jos neredoviti, prema dogovoru.
Za sve daljnje informacije nazovite na brojeve 091 5813193 (Slobodan Novkovic - predsjednik drustva i autor dvaju knjiga o Titanicu) ili 095 9047105 (Drazen Kozulic - tajnik) „


I ovom prigodom bi se zahvalila Slobodanu Novkoviću za ispravke i nadopune mojih postova. Baš mi je drago kad me ispravi neko ko se uistinu razumije u teme o kojima pišem na blogu. Isto se zahvaljujem i svim mojim čitateljima koji me ispravljaju i uvijek napišu nekaj više kaj znaju o temama na blogu. Hvala vam svima! I tak mi je drago kaj mi blog funkcionira i nakon pol godine stanke!!!:D Čujemo se!

- 11:00 - upiši koje slovce (12) - ak ti se baš printa - :p

 26.04.2007., četvrtak

TITANIC dio 3.: Hrvati na Titanicu

Na Titanicu se nalazilo i 29 Hrvata od kojih se samo troje spasilo. Svi su putovali u Ameriku nadajući se da će tamo pronaći bolji život. I naravno, svi su putovali u 3.razredu. Na popisu hrvatskih putnika podcrtani su oni koji su preživjeli.

HRVATI NA TITANICU:
Bartol Čor,35 g.
Ivan Čor,27 g.
Ljudevit Čor,19 g.
Grga Čačić,18 g.
Luka Čačić,38 g.
Manda Čačić,21 g.
Marija Čačić,30 g.
Petar Čalić,17 g.
Jovo Čalić,17 g.
Joso Čulumović,17 g.
Mirko Dika,17 g.
Jovan Dimić,42 g.
Josip Draženović,33 g.
Ignac Hendeković,28 g.
Ivan Jelševac,29 g.
Milan Karaica,30 g.
Nikola Lulić,27g.
Jeka Orešković,23 g.
Luka Orešković,20 g.
Marija Orešković,20 g.
Mara Osman - Banski,31 g.
Štefo Pavlović,32 g.
Mate Pocrnić,17 g.
Tome Pocrnić,24 g.
Matilda Peteranec,28 g.
Ivan Stanković,33 g.
Ivan Strilić,27 g.
Stjepan Turčin,36 g.
Mile Smiljanić,37 g.


Postoje još dvoje Hrvata koji su možda bili na Titanicu kao članovi posade, ali ih nema na popisu posade, a ni na popisu preživjelih. To su Josip Čor i Ivan Sekalec. Jedini dokaz nalazi se u zavjetnoj kapelici Gospe trsatske u Rijeci kojoj je Josip Čor 26 godina nakon potonuća poklonio sliku s motivima Titanicova potonuća. (slika stvarno postoji, vidjeh ju vlastitim očima:D) Poklonio ju je u znak zahvalnosti što je preživio nesreću. No, slika nije čvrsti dokaz da je on bio na brodu...

Sve sam podatke uzela iz knjige Slobodana Novkovića, Titanic – između povijesti i mitologije.
opis slike


- 10:00 - upiši koje slovce (5) - ak ti se baš printa - :p

 22.04.2007., nedjelja

NEVJEROJATNO, AL EVO ME!!!!

Bilo je već tolko mojih postova koje sam započela rečenicom: Konačno sam se vratila!(ili nekaj u tom stilu) E, pa ovo je jedan od njih. Konačno, ono, KONAČNO sam uspjela doći do te glupe lozinke. Za sve one koji nisu znali, lozinka je kriva za ovo viiiišemjesečno izbivanje, a ne moja ljenost(začudo). Sad imam lijepi, novi laptopić koji nebu kakal ko onaj tam koji me sad tužno gleda, zatvoren (a jadan). No da! Sigurno su svima faleli ja i moj mozak pa se nadam da sam vas sad malo razveselila. Evo, da dojdem malo k sebi pa bum opet počela pisati uobičajene postove... Super je biti opet s vama jer ste mi jako faleli! Cujemo se!!! pusa zujo
- 17:37 - upiši koje slovce (7) - ak ti se baš printa - :p

 13.08.2006., nedjelja

TITANIC dio 2.

Znam, dugo ste čekali, ali morate imati na umu da imate posla s jako lijenom osobom, tak da… Ma da ne duljim.
• Nakon što je kapetan Smith saznao da su prošli pored sante, dao je neobjašnjivu naredbu. Naredio je da se ide s pola snage naprijed. Zašto je kapetan nastavio ploviti s oštečenim brodom i pri tome potiskivao vodu u nastale pukotine? Smith je znao, ili bar naslutio da je njegov brod oštečen; kako i koliko, to nije mogao procijeniti.
• Jedna od velikih pogreški bila je i ta da su vodonepropusne pregrade ostale zatvorene. Da su ih otvorili voda bi se ravnomjerno širila cijelim brodom i na taj način bi se usporilo tonuće i brod bi tonuo ravnomjerno cijelom dužinom, a to bi i olakšalo spuštanje čamaca za spašavanje.
• Telegrafist Titanica je u 00.15 ( 35min nakon sudara ) počeo slati pozive u pomoć. Otprilike 10 milja sjeverno od Titanica nalazio se brod Californian. Njihov je telegrafist u 23.30 isklučio radiostanicu (to već znate) ubrzo zatim u posjet mu je došao treći časnik, Grovers, koji se zanimao za telegrafiju. Časnik je pitao: ''I, koje ste danas brodove imali na vezi?'' Ne dižući pogled s časopisa telegrafist Evans mu je nezainteresirano odgovorio:''Samo Titanic.'' Tog se trenutka mladi časnik sjetio kako je prije toga jedan od časnika, pokazujući na svijetlo daleko na jugu, rekao:'' To mora da je Titanic na svom prvom putovanju!'' U potrazi za nečim zanimljivim , Govers je stavio slušalice ne bi li čuo neki signal. Iako je dobro zano Morseove znakove, o radiostanici nije znao previše. Pošto ništa nije čuo , razočarano je odložio slušalice i otišao. Tog je trenutka sat u kabini pokazivao da je prošlo 00.15 sati. Naime Govers nije navio satni mehanizam radiostanice pa zato nije ništa čuo.
• S Titanica je u 00.45 emitiran prvi SOS-poziv u povijesti.
• Evo jednog događaja koji vas bu jako podsjetil na nekaj.:) Nakon poziva na ulazak, nekoliko je žena zauzelo svoja mjesta u čamcu br.8. Među njima je bila i Ida Straus, supruga Isidora Strausa. U posljednjem se trenutku gospođa Straus predomislila. Okrenula se i vratila svome mužu. Njena je odluka bila čvrasta: ''Mi smo tolike godine života proveli zajedno. Kuda ti ideš, tamo idem i ja zajedno s tobom.''- rekla je svome mužu. Svi oko njih su bili šokirani. Uzaludno su ju pokušavali nagovoriti na promjenu odluke. ''Ne!''- odgovorila je odlučno – ''Ne dam da me se odvoji od mog muža. Mi smo zajedno živjeli 40 godina i tako ćemo zajedno umrijeti.'' Nakon toga su čak dopustili gospodinu Strausu da uđe u čamac ali on nije htio ići prije ostalih muškaraca. Nakon toga su se uputili preko palube do ležaljki za sunčanje i tamo su zajedno dočekali smrt.

Ima toga još…u sljedećem postu.:D

opis slike

- 12:35 - upiši koje slovce (20) - ak ti se baš printa - :p

 01.08.2006., utorak

TITANIC dio 1.

Jedna od mojih ''opsesija'' je i legendarni brod Titanic pa sam odlučila napisat koju i o njemu. O njemu svi već puno znaju pa vas nem mučila s dobro poznatom povješću ( mogu ja napisat i sve ak vas tak zanima )! Napisala bum neke stvarčice koje ste možda znali a možda i niste.:)

opis slike

• Nedugo nakon ispovljavanja Titanic je za samo jedan metar izbjegao sudar s brodom New Yorkom. New Yorku su popucali konopci koji su fijukali zrakom prema pristaništu među okupljene ljude. Nekoliko je osoba od siline udarca navodno usmrćeno, neki su teško ozlijeđeni. Nekoliko sat nakon toga u jednom od bunkera za ugljen u kotlovnici br.5 izbio je požar kojeg je posada držala pod kontrolom ali ga nije nikako uspjela sasvim ugasiti. – neki su to smatrali lošim predznakom.

• Prije nego se Titanic sudario sa santom, na brod je stiglo nekoliko upozorenja o velikoj količini ledenih santi u tom području. Oni su te informacije ignorirali. Evo jednog od poziva kojeg je uputio Cyril Evans, telegrafist na Californianu, posadi Titanica.
++za titanic stop
blokirani smo i opkoljeni poljem leda stop californian++

A Phillips, telegrafist Titanica je odgovorio.:
++californianu stop
prekini stop ometate mi vezu stop u kontaktu sam sa cape raceom newfoundland stop titanic++

U 23.30 sati Cyril Evans je isključio radiostanicu, a u 23.40 Titanic je udario u ledenu santu. Jačina prijamnog signala ukazivala je na to da se Californian nalazi u relativnoj blizini Titanica. Ne trebate biti nadprosječno pinteligentni da povežete te činjenice i skopčate da bi, da je čuo pozive upomoć, Californian vrlo brzo došao na mjesto nesreće.

opis slike

• Prije i poslije sudara na brodu je napravljeno nekoliko pogrešaka. Kad su ugledali santu nisu smijeli ići punom snagom natrag. Da pojasnim: Titanic je plovio brzinom od 40 km/h. Da bi se brod zaustavio i skrenuo, na raspolaganju ima oko 40 sekundi pri udaljenosti od 500m. 30 s treba da se strojevi iz stanja punom snagom naprijed potpuno zaustave, prije nego se mogu potjerati nazad. Prema tome, brod je još 350m plovio punom brzinom na santu, prije nego su ga propeleri počeli zaustavljati. Ostalo mu je još samo 10 sekundi. Tek 100m pred santom pramac je počeo skretati- prekasno da bi se još nešto moglo spasiti. U pitanju je 10 sekundi! 10 SEKUNDI! Da je santa primječena 10 s prije, Titanic bi mogao na vrijeme skrenuti i izbječi ju, a da je bila primječena 10 s kasnije brod bi se pramcem zabio u santu, došlo bi do jakog udarca, bilo bi puno ozljeđenih, možda pokoji mrtvi, ali potonuo ne bi! Pramac bi bio uništan, ali brod bi mogao nastaviti plovidbu! 10 skundi!!!
Nakon sudara nisu smjeli zatvoriti vodonepropusne pregrade, al o tome u sljedečem postu.
opis slike
- 11:09 - upiši koje slovce (9) - ak ti se baš printa - :p

 29.07.2006., subota

PROMJENE!

Evo došla ja domeka!( i sad bi vi trebali vikati i skakati od sreće :)) Jučer kad sam razmišljala kaj bi mogla promjenit na svom blogu jer je ovakav dvije godine (čovječe!) i palo mi je na pamet da bi mogla pisat i o drugim zanimljivim stvarima a ne samo o misterijama. Jedan od razloga kaj ja imam postove tak rijetko je u tome kaj večinu toga prepisujem iz knjiga a to je mukotrpan posao ( prvo treba pročitat pa onda opet čitat i podcrtavat kaj bum prepisala, a kaj ne i na kraju sve to otipkat u komp ( pri tome morate imati na umu da sam ja jaaaako lijena osoba)). Postoji i lakši način, al ak vam bum išla prepričavati, nikaj nebute skužili jer sam je antitalenat za prepričavanje. I nije to da bum vam sad počela dosađivati pričama iz svojeg života ( to bi bil najdosadniji blog u povijesti )! Do sad sam bila skoncentrirana samo na misterije svijeta a sad bum proširila područje o kojem bum pisala. A to znači da bum uz misterije pisala i o … a ne znam kak da se izrazim … svemu zanimljivome kaj mi padne na pamet. Ono, nepoznato o poznatome i to. Ma u svakom slučaju bute vidli! 8D

- 11:11 - upiši koje slovce (3) - ak ti se baš printa - :p

 09.07.2006., nedjelja

EVO ME!!!

Allo! Znam, znam nije me bilo stolječima. Upravo su mi prije 5 min stavili komp u funkciju. Gotovo mjesec dana ja bila bez interneta, bez svog bloga, bez vas:). Nisam ni nove misterije mogla pisati. I sad vi očekujete da vam napišem rečenicu tipa : Od sad bum sve ove dane nadoknadila. E pa nebum, jer sutra idem na more i nemam pojma kad se vračam.

Sad da se malo osvrnem na komentariće. Dragi moj Yoda koji si promjenil ime (zakaj?). NA ŽALOST ona baba u zadnjem redu koja ima facu ko…ko… ne znam kaj, sam ja i mogla bi se ubiti zbog te fotke. Dođe mi da organiziram masovno paljenje godišnjaka…

Da…

U zadnje vrijeme sam počela čitat knjige po kojima su snimljeni filmovi. Klub boraca, Grimizne rijeke, Mistična rijeka i mogu vam reči da su super bez obzira kaj znam ko je na kraju koga upucal. Jedan mi je odlomak iz Mistične rijeke zakon pa ga bum podjelila s vama. Nemojte mislit da sam počela pisati o knjigama il tak nekaj. Odlomak je baš nekak misterijozan i za zamislit se…
''
- Jesi li ikada pomislio – rekao je Jimmy – kako najmanja odluka može izmijeniti čitav tijek tvojega života?
Sean ga je pogledao u oči. – Kako to?
Jimmyjevo je lice bilo blijedo i prazno, oči svrnute uvis, kao da se pokušava sjetiti gdje je ostavio ključeve automobila.
- Jednom sam čuo da se Hitlerova majka skoro odlučila na pobačaj, ali se pokolebala u posljednji čas. Čuo sam da je napustio Beč jer nije mogao prodati svoje slike. Ali, što da je prodao sliku, Sean? Ili da je njegova majka zaista pobacila? Svijet bi bio sasvim drukčiji. Shvačaš? Ili recimo, da jednog jutra propustiš bus, pa naručiš još jednu kavu i kupiš lutriju dok je ispijaš i dobiješ zgoditak. Najednom, više se na moraš voziti autobusom. Voziš se na posao u lincolnu. Ali doživiš sudar i pogineš. Sve zbog toga što si jednog dana propustio autobus.
Sean je pogledao u Whiteyja. Whitey je samo slegnuo r
amenima.
- Ne – rekao je Jimmy – ne čini to. Ne gledaj u njega kao da sam poludio. Nisam poludio. Nisam u šoku.
- U redu Jime.
- Samo kažem da postoje neke niti, u redu? Neke niti u našim životima. Povučeš jednu i sve drugo pokrene se zajedno s njom. Recimo da je u Dallasu kišilo pa se Kennedy nije mogao voziti u otvorenom automobilu. Ili da je Staljin postao svečenik kako što je namjeravao. Recimo da smo ja i ti, Seane, ušli u onaj auto s Daveom Boyleom. … ''

Dennis Lehane, Mistična rijeka

I na kraju sorte zbog greški u pisanju. Riknul je program koji ispravlja greške a i pišem ovo u trenutku kad se igra finale Svjetskog prvenstva… i nadam se da budu Francuzi pobjedili…
Pusa

- 22:18 - upiši koje slovce (9) - ak ti se baš printa - :p

 12.05.2006., petak

RASPUTIN

Znam da sam dosadna s tom poviješću, Rusijom i Romanovima al ima samo još jadna mala stvar koju bi vam htela reći a to je Rasputinova smrt! O Rasputinu ste mogli čitat još kod saje(sajo, nadam se da se ne ljutiš kaj sam ti ideju uzela) a ja ju samo nadopunjavam.

O životu Grigorija Jefimoviča prije njegove pojave u Sankt Petersburgu 1903. godine znalo se malo ili ništa. U to je doba imao između 33 i 40 godina, u svom selu poznat kao Rasputin tj. raspusnik. Ime se često s ruskog prevodi kao 'razuzdan', ali čini se da to nije točno. Iako su njegova opijanja, tučnjave i bludničenja s lakim ženama ušla u legendu, ipak je u jednom trenutku ušao u mjesni samostan i u njemu proveo nekoliko mjeseci, pa nakon toga preuzeo ulogu lutajućeg svetog čovjeka koji živi u siromaštvu i samoći, posvećujući život drugim ljudima. Nije prošlo dugo, i Rasputina su već bili prihvatili u dvorskim krugovima, a 1905. dvije su ga nadvojvotkinje već i predstavili samom caru i carici(Romanovima).

Sad bi vam mogla nabrajati ljude koje je spasil na čudesan i misteriozan način svojim molitvama iz koma, od unutarnjih krvarenja,… al mislim da vas to tolko ne zanima.
Važno je samo reći da je nekoliko puta spasil Alekseja Romanova( o njemu ste čitali u onim dugim postovima, ak ste čitali) i zato je Romanove u prvi čas zanimala samo Rasputinova čudesna sposobnost liječenja njihova sina, ali Nikolaj i Aleksandra su uskoro počeli prihvaćati i njegove savjete o upravljanju državom. Kad više nije bilo moguće skrivati skandaloznu Rasputinovu moć nad carskim parom, Rasputin je bio prognan iz carske prijestolnice. Taj tzv. Božji čovjek je uspio nagovoriti Nikolaja da s Njemačkom sklopi mir.(ona neka spika iz 1.svjetskog rata) I tada su neki visoki plemići odlučili osloboditi Rusiju od tog sotonskog redovnika. Vođa urote je bio 29-godišnji princ Feliks Jusupov. Koncem prosinca 1916. Jusupov je pozvao Rasputina u svoj dvorac na ponoćnu večeru. Kad je, međutim, stigao na Jusupovljev dvor, princ ga je odveo u podrumsku prostoriju. Gore su pak četvorica urotnika vrtjela gramofon stvarajući dojam zabave na kojoj se, kako rekoše Rasputinu, privremeno zadržala domaćica. Dok su tako čekali, princ Feliks je nudio staraca kolačima punog cijanida, te ga pozivao da ih zalije vinom, koje je također bilo otrovano. Rasputin, međutim, na prinčev užas i prepast, nije pokazivao baš nikakve znakove da mu je naškodila doza dovoljna da ubije nekoliko ljudi. Nakon dva i pol sata princ se ispričao, jer da mora pogledati što se zbiva gore na „zabavi“. Uslijedilo je savjetovanje s ostalim urotnicima, poslije čega se Jusupov vratio sa skrivenim pištoljem iz kojeg je upucao Rasputina. Kad se Rasputin svalio na pod, u sobu su upali i drugi urotnici. Jedan je od njih, inače liječnik, žrtvu svečano proglasio mrtvom. Kad su se ubojice već počeli čestitati, starac je otvorio oči, skočio na noge i uza stube otrčao u dvorište. Prije no što je stigao do vrata ograde, u nj je zapucao još jedan urotnik, pa ga još jednom pogodio u leđa i u glavu. Zatim su ga umlatili toljagama, umotali su ga u platno i kroz rupu u ledu bacili u Nevu. Kad su poslije tri dana našli njegovo truplo, otkrilo se da su mu pluća bila puna vode. Dakle, u trenutku kad su ga bacili u rijeku, bio je još živ. Na vijest o Rasputinovoj smrti na ulicama je Sankt Petersburga zavladalo veselje.

opis slike
- 19:24 - upiši koje slovce (25) - ak ti se baš printa - :p