Propuštena prilika
Moram vam ispričati jednu priču. Ispričao ju je mladić po imenu Wilhelm.
"Imao sam divnog oca s kojim sam bio u jako dobrim odnosima. Jednog sam dana bio u sobici u potkrovlju i učio za ispit kad se odzdo začu poziv: Wilhelm, moram poći u grad, hoćeš li sa mnom?
Bit će mi ljepše u društvu s tobom! - Ali tata - rekoh mu - upravo učim za ispit i sad mi se baš ne ide.
Onda idem sam - reče otac i ode.
Četrnaest dana nakon toga bio je mrtav. U tihoj noći sjedio sam sam kod otvorenog lijesa. Odjednom se sjetih kako me je otac prije 2 tjedna zamolio da ga pratim u grad - a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh: Ah, tata, moli me još jedanput! Ako hoćeš ići ću i sto kilometara s tobom!
Njegova su usta ostala zatvorena.
Odjenom sam shvatio: taj moj mali propust je strašna stvarnost. Da na raspolaganju imam cijelu vječnost, ne bih to mogao ispraviti.
Svoju pogrešku s ocem više nisam mogao ispraviti.
