Home again.

Subota navečer, doma. Prehlađena, kihnula sam danas 550 puta, nos me već boli od brisanja i šmrcanja. Odlučila sam večer provesti doma. Ionako sam jučer bila vani, nije bilo nešto posebno. Danas štedim novčanik, štedim uši od preglasne muzike i živce od... Ma nema veze.
Da, doma sam. Deset dana prošlo od povratka. I sad konačno mogu reći da sam se privikla. Kad sam prije deset dana ušla u kuću, nakon tri i pol mjeseca izbivanja, bila sam apsolutno izgubljena. Zbunjena. Začas se oko mene skupilo ljudi koji su me htjeli vidjeti i ja sam se samo stisnula na stolici. Mama me već zabrinuto gledala, mislila je da imam potres mozga. A meni je samo trebalo vremena.
Rastanak od mojih novih prijatelja bio je, pa, težak, u najmaju ruku. U tri mjeseca stekla sam prijatelje za koje slobodno mogu reći da su mi bolji od nekih doma. Iznenadilo me to pomalo, jer inače se teže zbližavam s ljudima. Ali oni, moji najdraži... Toliko su napravili za mene i toliko mi pomagali, bit ću im zahvalna zauvijek.
Ljudi me pitaju kako je bilo. Kako je bilo? Kako cijelo ljeto sročiti u odgovor? Super? Fantastično? Odlično? Ne. Bilo je, jednom rječju, neprocjenjivo.

Što sam proživjela? Svašta. Osamostalila sam se i vidjela kako će to jednog dana izgledati kad sama budem rješavala i plaćala sve, a za sve to sama budem radila. Naučila sam živjeti s desetkom ljudi različitih navika i tempa života. Tulumarila sam na fantastičnim partijima, vozila se u oooogromnoj limuzini. Poljubila Australca u Atlantic Cityu jer je jednostavno bio presladak, a naglasak me oborio s nogu. Putovala sam i upoznavala nove gradove. Veslala sam Central parkom usred New Yorka. Proživjela sam ulet ko na filmu i dobila broj mobitela - "Here's my number, just in case you change your mind". Pila sam kavu u Jersey Cityu sa spektakularnim pogledom na Manhattan. Slušala sam misu na engleskom u prekrasnoj crkvi. Probala sam sushi, zaljubila se u njega i naučila baratati kineskim štapićima. Probala sam jela iz raznih svjetskih kuhinja. Sjedila sam na obali oceana i gledala desetke delfina kako se igraju. Igrala sam beer pong i stvarno pobijedila. Doživjela ulet i od lezbijke. Šopingirala sam usred Pete avenije. Vozila se brodom ispod fantastičnih slapova Niagare. Napila sam se s Bugarima za svoj rođendan. I dobila poklon za rođendan od trojice Nizozemaca koji su dolazili na večeru u restoran di sam radila. Usavršila sam engleski, koji mi ionako nikad nije predstavljao problem, ali ipak, fino sam ga izbrusila. Naučila i španjolski, razumijem ga gotovo savršeno, a sad moram poraditi na govoru. Zaradila sam tisuće i tisuće dolara, radeći poslove koje sam voljela i s ljudima koje sam obožavala. Dobila ogroman buket cvijeća od Meksikanca kad sam izašla iz bolnice. Da, bila sam u bolnici. I tu dolazimo do najvažnijeg - stekla prijatelje iz raznih dijelova svijeta za čitav život. Kad sam vidjela koliko se ljudi angažiralo da bi me posjetilo, nazvalo, došlo mi je da plačem. Kad je moja prijateljica sjedila sa mnom osam sati na hitnoj, čekala da me smjeste u sobu, otišla u moju kuću donijeti mi stvari i ponovo mi u bolnici pravila društvo...Znam koliko mi ljudi doma ne bi došlo u posjet, tamo su me ljudi jednostavno ostavili bez riječi. Bilo je toga još, ali to je ono neprocjenjivo.

A što sam propustila doma? Ništa. Ljetovanje od desetak dana na našoj obali? Tamo sam tri i pol mjeseca provela na obali. Možda koju kavu s curama? Sve sam nadoknadila kad sam se vratila. Jednostavno, tamo mi ništa nije falilo. Čula sam se redovito s roditeljima i bratom, s nekim prijateljima također... I ono zbog čega mi je iznenađujuće drago, propustila sam ljeto sa Supermenom. Da, neću vam lagati, to se sve još vuče. I priznajem, zbog njega sam pobjegla i zbog njega sam se bojala vratiti. Ali nekako se film u glavi promijenio. Nije mi svejedno, naravno, ali.. Drugačije je. Baš je. I ne znam jesam li sretna ili tužna zbog toga. Mislim da sretna. I sad mi je teško biti doma, nakon svega što sam prošla tamo, sad moram biti tu i moram se povremeno suočavat s njim. Još jedno ljeto tamo riješit će sve to. Jedva čekam.