23
utorak
rujan
2008
So. Here it is again.

Boomp3.com
Eto, napunila ja i 23 i ušla u 24. godinu života. Još malo pa četvrt stoljeća.

A najljepši poklon mi je položen zadnji ispit i to s peticom! Da pokucam u drvo (za sljedeću godinu), računica je ove godine - što se tiče faksa - više nego dobra. Petnaest položenih ispita, sve od prve, ma di ćeš bolje... A ni prosjek mi nije za baciti (4.1)... Ja sam danas u Osijeku (naravno da sam ovo napisala jučer, ali objavit će se danas), a u subotu slavim naveliko... Titulu bakalara i ofkors - rojsni dan. Sad mi možete svi čestitati, a ja ću se raspisati za koji dan!
Ljubi vas (posebno sretna) Ruby!
komentiraj (39) * ispiši * #
19
petak
rujan
2008
Možda bajke još postoje...

Boomp3.com
Posljednjih desetak dana, koliko li, nije mi uopće palo na pamert da bih tu mogla nešto napisati. Jer nemam što. Zapravo, imam, ali nemam snage objašnjavati što se i zašto se sve dogodilo.
Inače je sve u redu. Idem na kave, izlazim, a najviše učim. I što me najviše veseli, rezultati se itekako vide. Od veljače do, eto, sad dala sam 14 ispita (zaravo, 13, tehnički, čekam rezultate 14-og, ali očekujem prolaz). Za upis na diplomski studij treba mi još jedan, a očekujem i da ću taj proći.
Dakle, sve je ok, nema niakvih problema... Ali. Meni ipak nešto nedostaje. Ne mogu prstom uprti što, ali fali... Nešto. Muči me neka vrsta tjeskobe, kao da imam sto briga za vratom, ako me razumijete, a nemam nijednu (osim tog jednog ispita). Ali taj osjećaj ne nestaje...
Pripisat ću to uobičajenoj (pred)rođendanskoj depresiji.
Ipak...
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (14) * ispiši * #
04
četvrtak
rujan
2008
...Snovima trošili smo ceste i ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli...

Boomp3.com
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli
Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
komentiraj (18) * ispiši * #