|
Čini mi se da me je prošlo, odlučila sam da od danas, odnosno od jučer razmišljam drugačije, tj. pozitivno..ipak se samo jednom živi. lakše mi je u školi gdje me stalno nasmijavaju pa mi je super. al doma je bed. to je druga priča. previše osobna. neću o tome tu. dakle, moto mi je : iskoristi dan! e tu već duže vrijeme pišem a ne znate skoro niš o meni. pa eto,dovoljno znate iz prošlih postova o mojem duševnom stanju. sad sam stabilna. donekle. možda je istina da mi fali ljubavi. ne znam. ne sjećam se uopće kad sam se zadnji put zaljubila. to je malo bed. možda tražim previše. ili sam toliko hladna da se ne mogu zaljubiti? već sam razmišljala o toj mogućnosti. neko mi se svidi al nije to to. možda živim u bajci..i čekam princa na bijelom konju, a na kraju dobijem samo konja... ah... žalosno.... sad bar imam mjesto gdje mogu sama sebe žaliti. to je jadno. znam. dnevnik ne pišem jer sam lijena. bezveze mi je to. kakve ja gluposti pišem....eh..   |
|
...u zadnje vrijeme me stalno zaokupljaju čudne misli... mislim da to nije dobro.. trebam se okrenuti nečem pozitivnom al još to nisam našla u ovom našem svijetu... valjda ce i meni jednom zasjati sunce... |
|
Ne želim zaklopiti oči da ne propustim tvoju ljepotu. Ne želim usnuti jer se bojim sna. Sama sam sa svojim mislima, potpuno izgubljena. Bojim se da ne propustim savršeni sklad u bajci ovoj punoj mašte a tako beznačajnoj. Ne želim se okrenuti jer se bojim da ne propustim tebe. |
|
ZADNJI POZDRAV Sa stijene me gleda lešinar, a ti se ne možeš pomaknuti..... Ne brini, zakopat ću te da te ne gnjavi. Spavat ćeš kao nikad do sada, nestat ćeš zauvijek, izbrisat ću te..... Ovaj svijet je previše zloban za tebe. Do viđenja, zauvijek...Tvoj put je gotov... Bolje je ovako. Tvoje mirno lice me gleda, ali usne ti se ne miču iako znam da nešto hoćeš reći. Gledam svoje ruke pune zasušene, crne krvi...i.. sanjam te... Eto to je jedna od rijetkih mojih takvih pjesama.. većina je na temu samoće. Nije da bi nekog ubila..nikad nisam imala takve sklonosti, nikoga ne mrzim toliko iako ni ne volim ljude previše. Inspiracija mi je bio Poe i Baudelaire... Njih volim, nekako su neobični... Uglavnom, moj problem nije riješen, onaj koji se tiče samoće a mislim da niti nikad neće biti... Možda je problem u vjeri. Nije da sam čisti ateist ali ono, nigdje nemam čvrsta uporišta ni skloništa kad mi je teško. U ljudima najmanje. Ponekad sam htjela nešto promijeniti. Sve je pokvareno u ovome svijetu ali se bojim da se polako pretvaram u običnog, malog čovjeka, jednakog kao i svi ostali a toliko se borim protiv toga. Možda ovo sve nije za mene. Mijenjati ne mogu sama. Promjene su teške i bolne. A ako se ne uklopim u ovaj svijet, onda se gubim i nema me više... samo pepeo i dim.... |
|
Nisam li ko krivi zvuci u božanskoj simfoniji, po samoj gladnoj ironiji koja me jede ko vuci? Svom srcu muka preteška, jedan sam od ostavljenih, na vječni smijeh osuđenih što nemaju više smiješka... Baudelaire Da, ponekad se osjećam tako. Ma, ne ponekad. Često. Nemam više smiješka a moram da se smijem. Prisiljena sam. Nestajem polako a da to nitko ni ne primjećuje..Često se pitam zašto. Zašto sve to? Zašto uopće išta a ne radije ništa. NIŠTA... Mala riječ za veliki pojam. Ništavilo. Ne bih se željela upuštati u neka filozofiranja kad mi ne ide. Jednostavno rečeno: osjećam se sjebano, i to već duže vrijeme a ne znam zašto. Sjebao me sistem. Trebala sam ostati s druge strane gdje je sloboda. Ah, jebi ga. |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv