Komšiluk, valja, ne valja?
“Prva je na ljestvici susjeda-čudakinja susjeda teta Ruža u prizemlju. Nije nikome teta, ali svi ju tako zovu. Ima sto godina, a iako je od ranih dvadesetih u invalidskoj mirovini, djeluje zdravije od većine njenih vršnjakinja. Čini se da nikad ne bude umrla ili da će bar nadživjeti sve stanare cijele zgrade. Non-stop visi na prozoru i sve nas ima "na oku". Sve mora znati, u sve gurati nos, svima ispričati kak je "danas opet jedva zadnjim snagama oprala veš i zavjese, skuhala ručak, ispekla kolače za unuka,..." uglavnom, napravila sto kućanskih poslova od kojih se sirota tak umorila da nema snage otić do dućana, tj. nije tri-četiri godine ni bila u dućanu, ni na placu ,ni nigdje osim doma, a sve susjede je upregnula da joj donose namirnice kad već idu sebi, usput, je li... Uglavnom, ljudi ju masovno izbjegavaju ko kugu i kruže u velikim lukovima oko njenog prozora, no lukava baba ih doziva nek dođu (i fućka im!). Mnogi ljudi umorni nakon posla nemaju snage još dva sata s njom čavrljat na prozoru, a kako su preljubazni da ju otkantaju, ulaze u haustor sa stražnje strane zgrade. Skužila je ona i to, pa sad otvara vrata i kao fol popravlja otirač, samo da vidi tko je u haustoru. Eto, to mi je susjeda u prizemlju. Ja sam je se riješila onog trenutka kad sam nabavila psa, jer se stara jako boji pasa, čak i kad je udaljen par metara od nje i na kratkoj lajni. Hi hi hi, ja sam je se riješila, a ostali ju još uvijek trpe…“
Kakvi su vaši komšije, ima li endema ili problema??
|
