Vraćam se među žive!
Izborila sam se za Rijeku, bila tamo, obavila sve… a sutra su rezultati prijemnog. Neki mi je rekla: Ne znaš koji je to osjećaj dok stojiš pred onom pločom i tražiš svoje ime, bolje nazovi! A šta ću drugo, neda mi se sutra opet u Ri! Bile smo u nekom stanu na 5. katu, sve škripalo, kreveti, parketi, a u 4 ujutro su nas mačke budile, jebate kak se to dere!! Ja sam popizdiiiila! Imali smo ispit na Trsatu u OŠ, a mene više bilo strah kak ću ja doć do tamo nego samog ispita! Nikog nisam znala, samo sam gledala kome da se prištekam. Na kraju sam upoznala brdo cura, da, same cure – ja, ono, iz škole di ima malo dečki na fax di ih nema uopće!:) A legende su ženske! Al baš su nas «izjebali», čovječe, počelo je u 8 i pol, a držali su nas do 6 popodne! Pisali smo hrv., mat., opću informiranost, esej, likovni i tzk., a između svakog predmeta sat i pol pauze, pa nisu normalni! A na trsatu hvala bogu ima tako puno mjesta di možeš bit! Drugi dan smo zato morale doć za fakin 5 min. glazbenog i intervjua, ma bezveze…morala sam pjevat, PJEVAT! Ko budala! Poslije smo išli na pravni da vidimo rezultate, Neki upala s plaćanjem, faca bar se rješila!!! A Zole D Men, bez plaćanja!! Otišli smo u Šut (Tuš) na biljar, na kavu s Praškom i doma… u ta dva dana mislim da sam bila jedno 15 puta u kafiću i 10 puta na pizzi negdje tak bezveze pare spizdila, al ajde jednom se živi! To je učinak famozne Rijeke!
|
