clementine

zavjesa.
taj predmet načinjen od tkanine, manje ili više proziran, manje ili više šaren..
može poslužiti kao odjevni predmet.bar meni kad se istežem do štrika na balkonu pokušavajući dohvatiti robu koju noseostali, normalni ljudi. a nisam dovoljno pametna da uzmem ručnik ili neku drugu robu nego moram doći do 'baš te maje/hlača' odmah,sada-odmah.
i tako svaki put istegnem ruku, vrat, uništim famozni štrik i dobijem traženo..

naime, ja volim trčati (već spomenuto).i kao svi normalni ljudi, trčim navečer.pod mjesečinom. samo ja i moja najbolja prijateljica sa žutom njuškicom..
i tako promatram zavjese-naime, kod onih koji ih imaju..
i upravo je to čudno. kako netko može biti bez zavjese? zar mu nije malčice neugodno što se u vanjskom mraku primjeti baš sve što se događa unutra - na svijetlu -. a možda neki baš žele takvu vrstu pozornosti-pa nabavio sam novi dnevni-gledajte ga ljudi, gledajte.
ili su toliko neopterećeni ostatkom svijeta da ne primjećuju kako daju svoju intimu na izložbu..
i tako ja trčkaram promatrajući su-uličane u njihovim dnevnim boravcima, sa prozirnim i manje prozirnim, te šarenim i manje šarenim zavjesama..
a kada sam bila mlađa (ovaj termin ćete često primjetiti kod mene-valjda se Blizanac u meni uvijek ima potrebu vratit na ono 'nekad') onda mi je ideja nad-moći bila da mogu letjeti i gledati ljudima kroz prozor. malo morbidno?bilo mi je nekako intrigantno čime se to bave oni ljudi na vrhu nebodera kojima ne trebaju zavjese, ili pak oni u luksuznim kućama (na skroz glupim pozicijama u gradu)-kakve tajne oni skrivaju.kakve ludosti smišljaju..
i tako je sad dijete u meni došlo na svoje-promatram te zavjese i ljude iza njih koji ne rade ništa posebno-zavaljeni pred teveom, kompom, u nekoj oskudnoj robi(naime,ljeto je..), ili sjede s gostima za stolom..
a autorica posta?kakva je njena zavjesa?
trenutno je nefunkcionalna-naime otišla mi karnišna (ono što drži zavjesu)k vragu i zavjesa lijepo složena čeka tatu Izbavitelja da je popravi. e sad će netko reći-uu, kakva je akcija bila u pitanju-zar je stradao neki komarac/stršljen/šišmiš ili koja druga noćna beštija. ali odgovor je prilično nezanimljiv. naime, moja divna polubijela poluprozirna zavjesa me jednog dana dočekala na podu. rekla je:stara, ja ne mogu više ovako-ili me voli ili me nemaj!
i tako ja sad čekam da mi opet postane nužno potrebna, a dotad spuštam roletne kao blesava-
seka: spuštaj!!komarci!!
ja: čekaj, da pokupim s balkona knjige
seka gasi svijetlo i ja padam u mraku ispuštajući nemile riječi kroz svoja anđeoska ustašca..
kužite:više nemam zavjesu preko koje mogu dohvaćati robu sa štrika i sad mi počinje faliti..
a kladim se da noćni lutalice uživaju..