| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
....ako je svako prešućivanje jedna cigla zidu, ja sam ograđena sa svih strana....na ovom blogu nema cigli, nema zida, a nadam se da će to vredit i za slučajne kao i namjerne goste......
my photos blog
iz arhive fotobloga pogledajte
nothing else.........
Nebo II
moje fotke u Maxi tuningu magazinu
junak dana
Nebo I
neke fotke
thunderstorm
Rab II
Rab I
Poreč, Vrsar, Rovinj
fiatisti i njihve pile ( slideshows link )
street race 402 Grobnik 2005 ( slideshows link )
zalazak sunca
nočni posjet
cvjetna
proljeće
zimski ugođaj
,,,a uz njihove misli volim popiti kavu.....
http://siddarhta.blog.hr/
http://oceanicflight815.blog.hr/
http://lollita.blog.hr/
http://sherayzl2deo.blog.hr/
http://lorraine.blog.hr/
http://patak74.blog.hr/
A UZ NJIH UŽIVAM U FOTOGRAFIJI I ODMARAM ,,,,
UŽIVAJTE
lisa
vega photos
vega slike
lorren photos
Kada fotoblog
" ....Nemam široki snop svjetlosti postojanog starog svetionika što brodove sigurno vodi u između oštrih grebena ."
hit Counter
a nik je došao iz ovoga.....Film Noir je posebna pod-vrsta fimova izrasla na osnovama kriminalističkih i gangsterskih filmova koji su carevali kinom dvoranama tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća. Strogo uzevši i nije riječ od filmskom žanru već više o točno određenoj mračnoj atmosferi, ugođaju i stilu koje je u razdoblju od 1940 do otprilike 1960 dijelio veliki broj američkih filmova spomenutih žanrova. No bez obzira na upravo rečeno film noire nije eksluzivno vezan za spomenuto razdoblje, predstavnici ovog pod-žanra ciklički se i povremeno javljaju sve do današnjih dana a filmska ih kritika najčešće etiketira kao neo-noir filmove. Noire filmovi, najčešće (ali ne i nužno) podrazumijevaju crno bijelu kinematografiju i mračnu priču koja zrcali osjećaje melankolije, otuđenja, pesimizma, zla, moralnog propadanja, krivnje i paranoje - kod njenih junaka najčešće ciničnog i usamljenog heroja (bolje rečeno anti-heroja) i neizbježne femme fatale
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
googla@net.hr
.....
" On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself,
'This could be Heaven or this could be Hell'
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,, Such a lovely place,,,,
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year,,,,, Any time of year,,,,
You can find it here
Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes Benz
She got a lot of pretty, pretty boys she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
Some dance to remember, some dance to forget
So I called up the Captain,
'Please bring me my wine'
He said,
'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine'
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,,, Such a lovely place,,,,,
Such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise ,,,,,what a nice suprise,,,,,
Bring your alibis
Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said
'We are all just prisoners here, of our own device'
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
'Relax,'
said the night man,
'We are programmed to receive.
You can check-out any time you like,
But you can never leave!' "
|
zmija, miris cvjeta,otrov....jel život ? Postoje milion načina za kazati jednu stvar , sve ovisi o tome šta želite da drugi pročitaju.....možda nam je ponekad teško kazat slovima i brojevima koja to tvore pa dodjemo ponekad prekrasne slike dalekih sanjarskih pejzaža ili nam je pak lakše samo frknut guste tamne oblake i polomljeno cvjeće pod naletima hladnog vjetr. Prisjetila sam se neki dan na putu za posao trenutke koje do sad nikad nisam pogledala pravim slovima , trebao mi je samo jedan bjeli cvjet njegov miris i klopot plastičnih pomočnih kotača da se sjetim svega , onako po redu kako se zbivalo...... ,,,,,,,,Bio je to topao lipanjski dan. Zadihana brzim hodom i osuta kapljicama znoja koje nisu htjele prestat izbijat iz svake pore moga tjela skupljajući se u malene potočiće, sjedila sam naslonjena na niski zidić pokušavajući ignorirat nepodnošljivu vručinu osunčanog betona . Izpružila sam noge a hlaće koje su inaće bile do koljena povukla sam s ljepljive kože višlje kako bi barem malo osjetila svježinu toplog vjetra na upornim kapljicama . Svladao me umor i rukama sam se onako poluležeči naslonila na zid, sitna prašina poput magnetom zaljepila mi se na dlanove, bila sam preumorna a stoplala još uvjek pod naporom hoda nisu se htjela pomaknut i dopustit rukama da svu težinu mene prepuste njima. Gledala sam jezerce u koje su se sljevali potočići s svih strana moga stomaka , udahnula sam duboko a sva tekučina iz moga pupka potekla je niže, zabavljala sam se tom igrom , prebrzo sam hodala ,, i sad zato jer sam se tako tvrdoglavo žurila moram ovakava čekati još duže . Trenuci totalnog opuštanja cjelog tjela došli su brzo i uskoro sam zaista uživala u toplini popodnevnog sunca , osjećala sam ga po svuda, bacalo se po meni kao da sam dio zida, ceste i te ljetne pustoši . Ja, bez imalo otpora dopustila sam mu da se baci na mene, nisam više bila samo prolaznik koji u ovo doba dana bježi od njega skrivajući se u debelu hladovinu, bila sam zid, cesta kao da sam oduvjek tu , od samoga jutra .Prihvatio me rado i uskoro su uzbuđeni uzvici cveno bjelih glasnica na zelenoj svježe pokošenoj travi postali daleki , meni nečujni. Polako sam tonula u san gledajući razigrane radišne pčele kako vredno skupljaju nektar s agacije koja je rasla nasuprot mene . Bez napora zujale u iznad nas obilazeći bazgu i lipu . Lagani povjetarac miješao je slatke mirise aromatičnog peluda koji je s njihovih krila padao po vrelom asfaltu . Prozirna izmaglica klizila mi je kroz nosnice omamljujući mi mozak , a povjetarac me lagano zanjeo gotovo nestvarnom uspavankom, zatvorila sam oči. Osjećala sam slatki pelud kako se ljepi na kapljice , moja koža poprimala je miris cvjeća , osjećala sam se tako lagano neopterećena vremenom, zatvorenih očiju prepustila sam se toplini. Uskoro se kroz sve te tople mirise probijao zvuk zrna pjeska koji se valja jedan preko drugoga . Bila je to prašina na vreloj cesti, ne znam zašto nisam odmah tada reagirala na taj tako neprirodan zvuk za ovu ljetni tišinu , moja osjetila zaobilazila su ga plutajući samo na oblacima skupljenog peluda koji je na suncu velikodušno prosipao svoj afrodizijak , sve do trenutka kad mi je postao pre blizu. Otvorila sam oči . Bilo ju je gušt gledat , nešto poput baleta ili umjetničkog klizanja . Polako i elegantno , spiralno, vijugala je svojim tjelom prema meni . Znala sam tada da njezino tjelo išarano žutim, crnim i smeđim bojama nje nepoznanica i nekako u ovom ljetnom danu i njoj je mjesto tu pokraj ovoga zida , na ovoj cesti i uvjek je tu. Često se , drugima , događa da im se nađe na putu , zavara ih svojom elegancijom, ljepotom, jednostavno iskoristi ih u najosjetljivijem trenutku uživanja u slatkim mirisima topline . Dok sam slušala klizanje njezinog tjela i gledala kako mi se odlučno približava razmišljala sam tko se našao kome na putu, ona meni ili ja njoj . Nekako ja sam sad bila dio ove scene pod suncem a ona je tu , oduvjek je bila tu. Svjesna opasnosti, ne znam ni ja zbog čega jednostavno nisam mogla zaboravit ugodnu aromu bjelih cvjetova , jednostavno koliko god mi se je približavala sve opakijih nauma tako očitih u njezinom pogledu ja sam tvrdoglavio i dalje lebdija mirisnom prašinom gledajući je kao da ne ide meni. Čak i u trenutku kada je došla sasvim blizu i kad su njezina siktanja postala toliko stvarna da sam bistrog pogleda i čistog uma gledala kako ubrzava prema meni i podiše glavu u smjeru mojega gležnja . Zidu je zadaća bila da ogradi park od ceste, koja je pak bila tu da vodi svakog zadanim pravcem . Njezina zadaća tu pod ovim suncem nije obavezno bila da truje , inaće je samo bila dovljna spomen na nju da ljudi postanu oprezni , neki koji su bili dovoljno hrabri izazivali bi njezin smrtonosan otrov . Ja sam toga dana samo sjedila na tome zidiću i prepustila se datim mi tako rijetkim blagima , ne znam jesam li ju možda time izazvala. Odnosno nisam htjela vjerovati da sam ičim izazvala njezin bjes, da sam zaslužila otrov. Znala sam , u trenutku dok je otvarala svoju čeljust da nije dovoljno velika i da sam ja ipak brža da na vrjeme izbjegnem njezine očnjake ispunjene otrovom . Ne znam zašto je u tome trenutku bilo tako teško pomaknut se , obranit se napada. Sjedila sam mirno gledajući kako sprema svoje zube i prije nego je oštro zabila svoje očnjake u moju kožu vidjela sam otrov kako se cjedi kroz šupljikav zub , znala sam što to znaći ali ipak možda od straha, možda od radoznalosti ili ipak samo od umora stajala sam nepomično , prepuštajućui se otrovu . Njezin naum brzo je bi gotov, dok sam ja gledala kako na mojoj koži izbijaju dvije malene kapljice krvi ona je čekala moj pad . Zapravo uvjek sam vjerovala da njezin ugriz boli više a osim peckanja slanog znoja na dve svježe ranice ja nisam osjetila ništa . Čak ni kad je koža oko ugriza postala zelenkasto ljubičasta nije me bolilo ništa ali svjesna opasnosti prekasno sam pokrenula glas , bezbolan otrov poput nezrelog voća osušio je moja usta pretvarajuću vapaj u pomoć samo u tužan uzdah. Nekako nakon toga ne sjećam se bistro svega ni šta se dešavalo , znam samo da ,,,,,,,, Njezin otrov toga dana nije bio smrtonosan , svjesno sam tada dopustila da me truje godinama , samo ponekad a da nisam bila svjesna zašto zapekli bi me oni mali ožiljci , gotovo ne vidljivi šireći nepodnošljivu bol koja bi me ponekad toliko gušila da nisam mogla disati . I dok gledam ovu lipu kako se sprema u plodan cvat prekrasnog mirisa shvatila sam da sve ove godine otkako otrov kola mojim venama nisam osjetila slatki miris bjelih svjetova niti uopče uspjela potpuno mirno zatvoriti oči i prepustit se ............. ima ono......... ŠO NAS NE UBIJE ,,, OJAČA NAS ali samnim uvjek ide ali ..........................................................  i uživajte N.L.  |