(19:34) subota, 10.10.2009.
Moj život s glazbom
Mogu iskreno reći da je glazba u mojim genima. Teta mi ima bend, puno rođaka, najbolja prijateljica, svi, svi bitniji ljudi u mom životu su povezani s glazbom, pa tako i ja.
Kada sam se rodila, jednog sunčanog, zimskog dana, možda sam umjesto plakanja, pjevala, jer mi je moja fosilka kroz cijelu trudnoću puštala rock glazbu.
Ja sam valjda bila jedna od rjetkih trogodišnjaka koji su slušali Gunse, Ramonese, Billy Idola, Bon Jovija, Tears for Fears i druge slične bendove.
Ja sam jedina na rastanku u osnovnoj školi pjevala "Jednom kad noć", dok su me drugi blijedo gledali i rijetki prepoznavali poneki takt te pjesme.
Ne, ja se uopće ne hvalim, možda ste to pomislili, ali ja samo govorim istinu.
Nedavno sam saznala da sam bolesna, nešto sa štitnjačom, nebitno, ne strašno i u trenutku sam se povukla, ali glazba je bila tu.
Znala sam se zaključati u svoju sobu i poput usamljenog emacha plakati satima na neki beat Paramorea i sličnih bendova, ali opet mi je glazba pomogla, samo drukčija.
Pomogao mi je On, i tu ne mislim na Boga, koji mi je cijeli život drukčija potpora, već mislim na jednog momka, posebnog, a i glazbenika.
Svaki dan se trudio da me bar jedanput nasmije i uvjeri me da će sve biti dobro.
I znato što?
I bilo je.
Sada vas pozdravljam, dok slušam jednu od svojih najdražih pjesama, "7 nation army", ubuduće ćete saznati još više o meni :D, a ako vam se moj blog ne sviđa, znate proceduru.
(22)