UTJEHA KOSE

Gledo sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
na visokom odru,agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako.Nisam.Zapanjen sam stao
u dvorani kobnoj,punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne,
odakle mi se nekad bolji život sjao.

Sve baš,sve je mrtvo;oči,dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj,mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
pa mi reče: - Miruj!!!! U smrti se sniva...


ovo je jedan od najljepših soneta koje sam ikada pročitala.Ako ne znate tko ga je napisao-A.G.Matoš
Uvijek me rastuži,ali i nađem u njemu neku snagu koja je skrivena duboko u tim riječima i možda me ta tuga koja je izražena tjera da idem dalje,da ne odustajem...ali to je samo veliko MOŽDA.....