|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Došao je dan Mary Janinog odlaska. Stvari su već bile u automobilu. Djevojka je sjedila u sobi. Nije bila sigurna da li želi onaj odlazak, ali morala je to učiniti. Imala je osjećaj kako će joj to pomoći u životu, iako će joj nedostajati svi prijatelji, najviše Freddy.
Dignula se sa kreveta i podignula Oscara, pa ga je poljubila i izašla iz sobe s njim.
Noge su joj klecale dok je silazila niz stepenice, a još više joj je srce ubrzano kucalo kad je ugledala prijatelje u hodniku, blizu vrata.
„Spremna?“ –upitala je Dania.
„Jesam.“ –odgovorila je pomalo nesigurno.
„Ništa nisi zaboravila?“ –dodao je Victor.
„Sve je već u autu!“
„Sigurna si da želiš otićo?“ –pogledao ju je Nigel.
„Sigurna sam, ali vratit ću se.“
„Moraš!“ –nasmiješila se Natasha.
„Freddy?“ –upitala je Mary Jane.
„Nije htio doći.“ –uzdahnuo je William. „Malo prije je otišao. Pokušaj ga shvatiti! Nije mu svejedno što odlaziš!“
„Razumijem ga.“ –klimnula je glavom. „Pa... Vrijeme je da krenem!“
„Javi nam se!“ –uzviknuli su istoglasno.
Mary Jane je klimnula glavo i nasmiješila se. uzdahnula je i pogledala ozbiljno u njih. Nedostajat će joj previše,pa, iako nije imala snage, morala se što prije udaljiti od njih kako bi odlazak bio manje bolan za nju.
Zagrlila i hje snažno, kao i oni nju, pa su poljubili Oscara. William je otvorio vrata, a djevojka mu se nasmiješila, pa je izašla iz kuće.
Nasmiješeno se okrenula prema njimna, pozdravila ih je još jednom i spustila se niz stepenice.
Prolazila je dvorištem i razmišljala o prakrasnom trenutcima koje je prolazila u onoj kući. Nasmiješila se. Znala je da će se uskoro vratiti, pa je odlazak nije previše boli, ali rastužilo ju je što Freddy nije vidjela, a on će joj najviše od svih nedostajati jer je uz njega provela prekrasna dva mjeseca veze, a i početak zaljubljenosti prije toga.
Djevojka je stala ispred automobila i mahnula je prijateljima kao i oni njoj, pa je otvorila vrata i sjela na vozačevo mjesto, nakon što je Oscara stavila u sjedalicu, na stražnmjem sjedalu. Stavila je cd u radio, potrubila prijateljima i izašla iz dvorišta.
U međuvremenu je Freddy sjedio na plaži, na mjestu gdje su Mary Jane i ona večinom odlazili prošetati.
Tužno je gledao u valovito, nemirno more, razmišljajući o njenom odlasku. Bio je tužan, znao je koliko će mu nedostajati, koliko će htjeti biti uz nju i imati ju kraj sebe, ali nje neće biti više, neće ju moći ljubiti i grliti.
Nije mogao dopustiti da samo tako nestane iz njegovog života. Morao ju je zaustaviti i popričati s njom, pokušati ju nagovoriti da ostane s njim.
Dignuo se s kamenog zida i potrčao prema automobilu. Trebao je stići na vrijeme. Živčano je otključao auto i skočio na vozačevo sjedalo, pa je upalio motor, stao na gas i skrenuo je prema autocesti. Znao je otprilike kuda ide Mary Jane, pa je požurivao i vozio drugim cestama kako bi što prije stigao do nje prije nego zauvijek ode iz grada, a znao je da više neće imati priliku popričati s njom.
Živčano je gledao automobile na autocesti, pokušavajući pronaći Mary Janin. Ugledao ga je na početku kolone, pa je brzo uzeo mobitel i utipkao njen broj.
„Da?“ –javila se.
„Kao prvo, znaš da se nebi trebala javljati dok voziš?“ –upitao ju je.
„Mislim da onda ni ti nebi trebao zvati.“
„Znam. Moramo pričati, Mary!“
„Ne možemo preko mobitela!“
„Znam, znam, ali moramo pričati hitno! Trebaš se zaustaviti!“
„Freddy, kako možeš očekivati da ću se zaustaviti kad sam na autocesti?!“
„Skreni desno na livadu.“
„Nadam se da imaš dovoljno dobar razlog!“
„Imam, imam. Samo se zaustavi!“
Djevojka je uzdahnula i rekla mu da će to učiniti, nakon čega je spustila slušalicu, a njemu se stvorio osmijeh na licu. Mary Jane je bila zbunjena zbog njegovom ponašanja i nije znala što želi sada od nje, kad je već bila na pola puta kod tete. Iako nije to sama sebi htjela reći, bila je sretna što ju je nazvao i što je želio pričati s njom, a pomalo ju je bio i strah jer je razmišljala o čemu bi točno želio s njom razgovarati.
Skrenula je na desnu stranu ceste, vozila pješćanim puteljkom i zaustavila se malo dalje od autoceste, pa je izašla iz automobila. Nagnula se na automobil, pa je pogledala u sina koji je spavao, a onda ispred sebe. Kosa joj je vijorila na laganom i ugodnom vjetru. Osjećala se drugačije, malo bolje nego prije. Vjerovala je da je to zbog Freddijevog glasa i uskorog pričanja, ali i bojala se pomalo toga jer nije znala kako bi mogla reagirati na njegovu priču i na to što joj želio uporno reći. Duboko je uzdahnula i pogledala u nebo, dok je sunce pomalo zalazilo.
Čula je automobil, pa je krajičkom oka ugledala Freddija kako joj prilazi. Bojala se. Srce joj je užasno brzo kucalo, ali pokušavala se umiriti. Ugledala ga je kako izlazi automobila i pomislila je kako bi mogla pasti u nesvijest dok joj se približavao.
Stao je ispred nje zadubljenog pogleda, pogledom kakvim ju je oduvijek promatrao, a ona je bila očarana njegovim prekrasnim zelenim očima. Morala je odmaknuti pogled jer bi ga inače zagrlila, izljubila i ne bi ga ispuštala, ali nije si mogla to dopustiti. Pokušala je umiriti ubrzani otkucaj srca i zaustaviti suze koje su navirivale na oči.
„Hvala što si stala.“ –rekao joj je.
„Nema na čemu.“ –okrenula se prema njemu.
„Oprosti što te nisam došao pozdraviti.“
„Nema veze. Predpostavljam kako ti je bilo!“
„Ma... Bilo je glupo od mene!“
„Kako god ti kažeš, ali ne krivim te, bez brige!“
„Volim te, Mary Jane!“
„Ako si zbog toga došao pričati sa mnom onda je najbolje da prekinem razgovor!“ –okrenula se prema automobilu i kad je htjela otvoriti vrata, zaustavio ju je.
„Molim te, poslušaj me!“ –uzvratio je Freddy.
„Ne, Freddy, ne!“ –viknula je shrvano. „Ovako će biti još gore! Molim te, pusti me da idem!“
„Želim da me prvo poslušaš!“
„Neću!“
„Molim te, Mary Jane, molim te! Ako sam ti ikada išta značio, poslušaj me!“ –uzdahnuo je.
„U redu...“ –odmahnula je glavom i prekrižila ruke na prsa. „Ali požuri jer moram otići.“
„Dao sam otkaz!“ –rekao je i nagnuo se kraj nje.
„Molim?“ –iznenađeno će ona. „Kad?“
„Prije tjedan dana. Htio sam ti to reći, ali ti si nam javila kako odlaziš!“
„Ali zašto mi to nisi rekao?!“
„Bila si sretna što odlaziš!“
„Sretna?! Šališ se?!“ –odmahnula je glavom. „Slušaj... znam da sam pogriješila što sam prekinula s tobom, ali pokušaj me shvatiti, Freddy!“
„Shvaćam te.“ –rekao joj je. „Razmišljao sam sve one dane. Bilo mi je užasno bez tebe! Trebao sam te imati kraj sebe, ali znao sam da me više nisi htjela!“
„Budalo, uvijek sam te htjela i još uvijek te želim, ali stvar je u tome što ne želim da pogineš jer bi i ja umrla s tobom! Dean, tata... oni su umrli, a ne želim da se i tebi isto desi!“
„Ne želim niti ja, a i neće.“ –nasmiješio se. „Došao sam natrag po tebe. Ne želim te izgubiti, a niti Oscara! Previše mi značite. Vi ste moj život. Želim da mi se vratiš, Mary Jane!“
„Ne znam...“ –odmahnula je glavom i okrenula se. „Ne znam da li je tvoj otkaz povremeni ili stvarno misliš ozbiljno!“
„Mary Jane!“ –okrenuo ju je prema sebi. „Ne želim te izgubiti, jasno?!“
Djevojka ga je pogledala dobro. Vidjela je iskrenost u njegovim očima. Znala je da misli ozbiljno, ali i dalje nje znala što napraviti. Vidjela je kako se spušta na koljena, a ona ga je zbunjeno gledala.
„Nemam ništa potrebno, ali...“ –slegnuo je ramenima „Hoćeš li se udati za mene?“
Djevojka ga je šokirano gledala. Nije mogla vjerovati koje pitanje je upravo čula. Pomalo joj je se vrtilo u glavi, osjećala je srce kako joj ubrzano kuca u grlu, ali i dalje nije micala onaj šokirani pogled s lica.
Klimnula je glavom dok su joj suze silazile niz lice, a on se nasmiješeno podignuo sa poda, zagrlio ju podignuvši je u zrak i poljubio ju stravstveno. Bio je sretan što ju je ponovno imao u zagrljaju, što ju je mogao ljubiti jer ju je obožavao i nije mogao bez nje.
Prošlo je godinu dana. Mary Jane je spremala putnu torbu osmijehom na licu, pa ju je stavila na krevet, nakon što ju je napunila, a onda je pogledala ruku. Udala se za Freddija i upravo su se pripremali za medeni mjesec. Prema njoj je hodati Oscar nasmiješenog lica.
„A zašto ne mogu i ja?“ –upitao ju je.
„Pa... Mama i tata idu gdje mala djeca ne mogu.“ –podignula ga je sa poda i poljubila.
„Hoću i ja moći?“
„Jednom hoćeš.“
„Ljubavi, idemo?“ –Freddy je provirio sobu.
„Idemo, idemo!“ –uzvratila je i spustila sina na pod.
„Tata, hoćete i mene povesti slijedeći put?“ –Oscar je potrčao prema njemu.
„Jednom hoćemo!“ –nasmiješeno ga je podignuo s poda. „Ne brini se. Vraćamo se brzo, brzo!“
„Sigurno?“
„Lagali bi ti? Previše ćeš nam nedostajati!“
„Hoću?“
„Hoćeš!“
Mary Jane se nasmiješila, poljubila je Freddija i otišla prema Deaninoj sobi. Polako je otvorila vrata. Ugledala je djevojku svog pokojnog brata kako sjedi na ljuljuškavu stolicu i nježno drži bebu u rucu. Polako se približila kako ga nebi probudila, a Dania je podignula pogled prema njoj.
„Idete?“ –upitala je, a Mary Jane je klimnula glavom.
„Kako je moj mali Dean?!“ –djevojka ga je nježno podragala po obraščiću i užasno ga je posjećala na brata.
„Upravo je zaspao.“ –rekla je. „Ne mogu se odvojiti od njega, Mary Jane! Obožavam ga, volim ga... Više ne mogu bez njega!“
„Vjerujem.“ –klimnula je glavom. „Znam kako ti je.“
„Znam!“
„Odmaraj se ti. Moram ići!“
„U redu. Žao mi je što vas ne mogu ispratiti, ali Dean će se probuditi ako se dignem!“
„Razumijem te. Ne brini se!“ –nasmiješila se. „Pozdravi mi društvo i čuvaj Oscara!“
„Hoću, bez brige!“ –namignula joj je. „Zabavite se!“
Mary Jane se nasmiješila, poslala joj je poljubac i izašla je iz sobe, pa je rekla Oscaru da uđe i bude tiho. Poljubila ga je, zagrlila i zatvorila vrata kad je ušao.
Spustila se niz stepenice i požurila iz kuće jer ju je Freddy čekao u automobilu. Nasmiješeno je sjela kraj njega, stavila je pojas i krenuli su prema luci u kojoj je bio brod za krstarenje s kojim su trebali ići na medeni mjesec.
Freddy je otvorio vlastitu tvrtku pošto je išao na ekonomski fakultet prije nego se zaposlio kao vatrogasac. Postao je poznati poduzetnik i imali su podosta novaca, pa su uglavnom dobro živjeli i zbog toga su si mogli prijuštiti dugi i prekrasan put.
Dobili su sobu na prekrasnom i velikom produ. Soba je bila lijepo uređena, ugodna i zračila je dobrom atmosferom. Bračni par se smjestio, pa su se spremili i odlučili malo prošetati palubom.
Bila je ugodna i zvijezdala večer, a brod je bio dosta udaljen od Syderove luke. Mary Jane i Freddy stajali su na palubi broda i uživali uz lagani ljetni povjetarac i zvijezdano nebo s punim mjesecom koji je osvjetljavao crninu i svijetlucavo ugodno more.
„Tako mi je drago što si napokon sada sva moja!“ –rekao je Freddy poljubivši je i zagrlivši s leđa.
„I meni isto!“ –nasmiješeno ga je pogledala. „Ti si najbolje što mi se desilo u životu.
„Volim te, malena!“
„Volim i ja tebe!“ –okrenula se, poljubila i snažno zagrlila. „Zaboravila sam ti nešto dati!“
Freddy je zbnjeno gledao u nju, a ona je izvadila kuvertu iz džepa i nasmiješenog lica ju je stavila u ruke. Podignuvši obrvu, a i dalje zbnjenog lica je gledao u nju, ali slegnuo je ramenima i otvorio je.
„Pozitivan?“ –zbunjeno će on. „Što to?“
„Pročitaj bolje!“ –dodala je.
„Trudna si?!“ –uzviknuo je nakon nekoliko sekundi.
„Jesam.“ –klimnula je glavom. „Već dva mjeseca!“
„Postat ću tata po drugi put!“ –nasmiješio se, podignuo ju s poda i poljubio. „Volim te najviše na svijetu!“
„I ja tebe također!“ –poljubila ga i obgrlila rukama oko vrata.
„Zauvijek ćemo biti zajedno, jelda?“
„Zauvijek... Oscar, ti, beba i ja...“
Freddy ju je nježno podragao po licu, pa ju ponovno zagrlio, kao i ona njega. Bio je sretan, poput nje, što su bili zajedno, što su se voljeli i da je još jedna prinova dolazila u obitelji.
Freddy se i dalje osjećao kao prvog trenutka kad ju je ugledao. I dalje je bio očaran njome, obožavaju ju je, volio, kao i ona njega. Mary Jane je bila sretna što ga je imala uz sebe i što joj nije dopustio da ode prije godinu dana. Snažno ga je zagrlila kao da se htjela uvjeriti da je još bio ondje, da je bio njen, pa ga je poljubila.
Plamen njihove ljubavi nikada se neće ugasiti.
Update 31.07. ~ Znate gdje me možete naći.
B.
Dok se djevojka grlila s prijateljima, Freddy je stajao u njenoj sobi i promatrao Oscara kako spavao. Dugo nije bio s njim, na samo, pa su mu nedostajali oni trenutci i zbog toga je odlučio otići k njemu kad je čuo za Mary Janin odlazak. Počeo je razmišljati o njoj. Kako je mogla biti tako sebična i ne misliti na sve ostale?! Odlučila je otići, napustiti ih... Nije želio čuti razlog jer je bio previše povrijeđen. Prvo je prekinula s njim, a onda se odlučila preseliti. Nije ga bilo briga za razlog niti za išta drugo jer ga je razočarala, povrijedila... Znao je da će ju izgubiti i bilo je vrijeme da ju pusti da ode, a to nije želio, nije želio živjeti bez nje, bez njenog osmijeha, zagrljaja i poljupca. Bjesno je stisnuo zube i pokušavao se smiriti pošto mu je srce davao samo prebrze otkucaje srca, a od živčanosti mu je znalo i pozliti. Udahnuo je i izdahnuo duboko... Morao je priznati sam sebi da je gubi, da je uskoro više neće biti u njegovom životu iako to nipošto nije želio jer je i onda dalje bila njen život od prvog trenutka kad ju je ugledao.
Kad je čuo otvaranje vratiju, okrenuo se i ugledao djevojku na vratima kako šokirano, ukočeno gleda u njega.
„Oprosti!“ –rekao je i prošao kraj nje.
„Nema veze!“ –uzvratila je i pogledala za njim.
Freddy se penjao stepenicama na drugi kat, a ona je i dalje gledala za njim, pa je odmahnula glavom i zatvorila vrata. Uvjerila se da njen sin još spavao. Znala je da će i njega boljeti odlazak pošto se jako vezao za Freddija, ali jednom u životu je trebala učiniti nešto i za sebe. Uzdahnula je i legla na krevet gledajući u strop i razmišljala je.
Iako je mislila da bi joj odlazak dobro došao, imala je osjećaj kao da čini groznu, užasnu i veliku pogrešku. Začula je lagano udaranje po prozoru, pa se okrenula ja bok i vidjela kišu kako pada po prozorskom staklu. Ljetne kiše su inače bile jako ugodne. Nisu bile hladne, pa su bile lijepe, osviježavajuće jer bi došle kad bi bilo najtoplije vrijeme i kad bi ju svi željeli jer je bilo pretoplo da hodaju i izale iz kuće.
Vrijeme je i u onom trenutku prikazao Mary Janine osjećaje: bol, tuga i usamljenost... Zatvorila je oči i, uz lagano udaranje kiše, zaspala je.
Freddy je sjedio na stolicu i zamišljeno gledao pljusak koji se nije zaustavljao. I on se osjećao poput Mary Jane jer ju je gubio... zauvijek. Dignuo se živčano povukao zavijese i legao na krevet. Nije želio više gledati kišu jer se osjećao još gore, jer mu je samo davala loše raspoloženje. Uzeo je mobitel sa nočnog ormarića i otvorio je album slika. Počeo je gledati slike cijelog društva, kad je Dean još bio živ, a Mary Jane i on su tek počinjali s vezom. Nedostajali su mu oni trenutci... previše.
Mary Jane je spremala zadnju kartonsku kutiju. Stavila je razne figure koje je imala od djetinjstva i, kad ju je popunila, uzela je selotejp i zalijepila otvor. Stavila je kutiju na pod i uzdahnula.
Pogledala je oko sebe. Soba je bila puna kutija, torba i bila je poluprazna. Duboko je uzdahnula i sjela na krevet. Glavu je okrenula prema prozoru. Zavijese su vijorile na vjetru kao i grane stabla kraj njenog prozora.
Iako je prošlo skoro dva tjedna od Deanove smrti, osjećala se lošer je joj je užasno nedostajao i trebala je nekoga kraj sebe. Dania i Victor su bili uz nju, ali nije samo njih trebala. Trebala je Freddija, njegove zagrljaje i poljuce, osmijeh zbog kojeg bi se osjećala bolje i kad je bila živčana, ali znala je da bi se mogla osjećati još gore ako mu se ponovno približi jer nije htjela umrijeti od tuge da mu se nešto desi, pa je i zbog toga odlučila otići kod tebe, kako bi je svi problemi pustili na miru. Znala je da s bijegom neće ništa dobrog postići, ali barem će se osjećati bolje neko vrijeme.
Uzela je svoju torbicu i pozdravila Daniju i Victora, koji su sjedli i u dnevni boravak i gledali televiziju. Zamolila ih je da pričuva Oscara dok je ona kod Natashe jer su se dogovorile za kavu.
Izašla je iz kuće i zašuhao je jači vjetar, a sunce je osvjetljavao grad. Spustila se niz stepenice i otključala je auto, pa je ušla u njega. Vidjela je Freddijev automobil kako ulazi u dvorište. Parkirao se kraj nje, pa ju je pogledao. Djevojka nije htjela odmaknuti pogled s njega, ali on je bio taj koji je maknuo pogled s nje. Mary Jane je duboko uzdahnula, pa je pogledala ispred sebe i izašla je, autom, uz kučnog dvorišta.
Znala je da je Freddy bjesan, ljut i razočaran u nju, ali trebala je misliti malo i na sebe, a ne samo na druge.
Parkirala je auto ispred Natashine kuće, ugasila je motor i uzeda torbu, pa je izašla iz njega i popela se do vrata. Pozvonila je na zvono i pogledala oko sebe. Čula je vrata, pa se okrenula i ugledala Williama.
„Hej, malena!“ –zagrlio ju je. „Osjećaš se dobro?“
„Tako tako...“ –slegnula je ramenima. „Ti?“
„Evo, idem baš na piće s Freddijem i Nigelom!“
„Lijepo...“
„Nema nade da ćete se vratiti u vezi?“
„Nema.“
„Ali, Mary Jane, on je da...“
„Mary Jane, uđi!“ –viknula je Natasha.
„Uživajte, William!“ –nasmiješila mu se i ušla u njegovu kuću.
William je uzdahnuo i spustio se stepenicama do automobila.
„Hej, Natasha!“ –Mary Jane je provorila u dnevni boravak.
„Hej, Mary!“ –nasmiješila se djevojka. „Upravo sam napravila kavu!“
„Odlično. Znaš što ja najviše volim!“
„Naravno. Cedevitu od naranče, jelda?“
„Uvijek!“ –Mary Jane je sjela na trosjed.
„Bolje si?“ –upitala je Natasha provirivši iz kuhinje.
„Recimo...“ –uzdahnula je.
„Ne izgledaš najbolje.“ –stavila je čašu na stol. „Još nešto te muči?“
„Ne znam.
„Nešto u vezi... odlaska?“
„Ma...“ –Mary Jane ju je pogledala krajičkom oka. „Ne znam da li činim pravu stvar!“
„Zašto?“ –upitala ju je Natasha.
„Želim biti sama.“ –rekla je. „Znam da će mi odlazak dobro doći!“
„Ali nisi sigurna želiš li to?“
„Tako nešto...“
„Možda ti stvarno dobro dođe preseljenje. Uvijek se možeš vratiti, ali... Dobro će ti doći odlazak!“
„I ja vjerujem u to...“ –pogledala ju je. „Ali Freddy će mi užasno nedostajati!“
„Pa zašto ne budeš ponovno s njim?!“ –dodala je Natasha. „Volite se!“
„Ali ne bi mogla podnijeti da ga izgubim, razumiješ?!“ –odmahnula je glavom i pogledala ju uplakano. „Volim ga, ali ne bi mogla podnijeti da umre!“
Natasha je uzdahnula, sjela kraj nje i zagrlila ju snažno. Natasha se uvijek ponašala prema Maty Jane kao prema mlađoj sestri. Uvijek je bila uz nju kad bi ju zatrebala, daval joj savjete, odlazila u kupovinu s njom i svako toliko ju korila kad bi pogriješila, ali obožavala ju je previše da bi se dugo ljutila na nju.
Bila je večer i Freddy se vratio iz grada, nakon što je nekoliko sati proveo po kafićima sa Nigelom i Williamom. Čuo je je zvukove iz dnevnog boravka i pričanje od Victora i Danije, pa ih je pozdravio i potrčao do kata stepenicama.
Čuo je pričanje iz Mary Janine sobe, pa se približio vratima, ali javljao se samo Oscarov glas. Otvorio je vrata i ugledao ga kako stoji na krevetiću.
„Hej, maleni!“ –nasmiješeno mu se približio i podignuo ga s kreveta.
Nježno ga je poljubio i podragao, a onda je promatrao dječačića kako mu nešto objašnjava. Freddy mu se nasmiješio, još jednom ga je poljubio i zagrlio kao da nikada ne želi ispustiti.
Oscar će mu užasno nedostajati, kao i Mary Jane.
„Znaš da te volim, Oscar?“ –uzvratio je Freddy. „Volim i tvoju mamu užasno, ali... Što god se desilo, zapamti da ćeš mi uvijek biti u srcu, oboje ćete biti jer ste vi moj život! Nemaš pojma koliko mi je drago što ste ušli u moj život!“
Mary Jane je suzbih očiju stajala u kuhinji gdje je bio baby monitor. Čula je sve što je rekao i zbog toga se osjećala tužno, loše, usamljeno i pomalo glupo što je Oscaru morala uskratiti Freddija.
Sjela je za stol i prislonila ruku na lice. Nije mogla zaustaviti suze. Pokušavala je, ali nije uspjela jer ga je voljela previše da samo tako odustane od njega, da ga napusti.
Freddy je zamišljeno sjedio u dvorištu vatrogasne postaje.
Tjedan dana je prošlo od Deanove smrti, stvari s Mary Jane se nisu promjenile jer nije željela progovoriti ni riječ s njime, a kad je pričao na samo s Danijom, rekla mu je kako Mary Jane misli da je najbolje da ne pričaju neko vrijeme kako bi ga mogla lakše zaboraviti i prihvatiti kao prijatelja iako je to bilo preteško.
Gledao je u sučano, plavo i beskrajno nebo koje je inače volio gledati kako bi se opustio i prestao razmišljati o stvarima koje su ga tištile, ali već neko vrijeme ne možeprestati razmišljati o njima. Ne zna što napraviti s bivšom djevojkom. Previše mu je bilo stalo kako bi ju samo tako pustio da ode od njega i da više nisu u vezi, a pogotovo da ne progovaraju ni riječ danima.
Pitao se kako bi ju mogao vratiti, a da ne ostavi posao kojeg je volio iako je bio jako težak i opasan za život, ali Mary Jane mu je opet bila jako važna i to previše... Lagano je lupkao glavom od kameni zid pokušavajući shvatiti što napraviti, kako najbolje postupiti da ju vrati, a pod hitno ju je ponovno želio imati kraj sebe.
„Freddy!“ –prodermao ga je Victor.
„Da?“ –okrenuo se prema njemu.
„Zovem te već neko vrijeme.“
„Zamislio sam. Trebao si nešto?“
„Da. Požar kraj mora!“
„Odlično!“ –dignuo se sa stolice. „Kao da nemam ništa pomatnije nego gasiti jebeni požar!“
„Dobro si?“ –upitao ga je William.
„Zašto ne bi bio dobro?“ –pogledao ga je krajičkom oka. „Sve ide niz brdo... Savršeno sam!“
„Siguran si da želiš ići s nama?“ –nastavio je Nigel. „Ako se ne osjećaš dobro... Možeš ostati! Slobodno mogu povesti nekog drugog!“
„Rekao sam da nemam što raditi!“ –odvratio je živčano i počeo oblačiti vatrogasno odjelo.
Društvo se pogledalo, slegnuli su ramenima i pratili su ga.
Freddy je gledao kroz prozor put kojim su išli. Dugo nije pratio put kojim bi išli kad bi se vozili prema požaru pošto bi pričao sa prijateljima, smijao se i zabavljao, a sada nije imao razlog zbog svega toga jer se nije osjećao najbolje. Crnilo se pojavio iznad grada. Pogledao je u nebo i bilo je crno. Spremalno se nevrijeme. Uzdahnuo je i pogledao ispred sebe, te primjetio poglede svojih kolega na sebi. Sklonio je pogled jer nije želio gledati njihove upitne poglede.
Uskoro su se zaustavili kraj plaže i vatrogasci su iskočili iz kombija. Bolničari, kraj njihovog kamijoneta, su pregledavali tinejdžere. Freddy ih je gledao iz daljine i bio je pomalo bjesan. Odmahnuo je glavom i krenuo prema njima, a William je zbunjeno gledao za njim.
„Tko je kriv za požar?“ –upitao ih je, a svi su podignuli ruku. „Jeste li vi normalni?!“
„Gospodine, smirite se!“ –pogledao ga je jedan od bolničara.
„Ne mješajte se u ovo!“ –okrenuo se ljutito prema njima, pa je ponovno pogledao u preplašene tinejdžere. „Mislite da je vatra igra, ha?!“
„Freddy, smiri se!“ –Nigel ga je progurao dalje.
„Trebaju znati, Nigel!“
„Začepi, ok?! Nemoj da te pošaljem odmah kući! Smiri se malo!“
„Idi k vragu...“ –podignuo je ruke u zrak i ljutito de udaljio.
Nigel je pogledao u Williama i Victora koji su gledali zbunjeno u njega i odmahnuli glavom. On je uzdahno, odmahnuo glavom i nastavio hodati prema kamijonu kako bi počeli gasiti požar, razmišljajući o Freddijevom novom ponašanju.
Dok su njegovu kolege gasili požar, on je pomagao, ali više je gledao oko sebe i pratio cijelu situaciju. Razne stvari su mu se motale po glavi i morao je razmisliti što učiniti, kako... zašto, što je najbolje za njega... Više ništa nije znao... Nije znao što treba učiniti, kako se ponašati niti što učiniti od svoga života. Bio je zbunjen... previše da bi mogao razmisliti, pa se trgnuo i ozbiljnije počeo raditi svoj posao i pomagati ugasiti vatru kako se nebi proširila prema šumici kraj plaže.
Mary Jane je sjedila u sobi, promatrajući Oscara kako spava u krevetu. Bio je tako maleni, nježan... Pitala se da li će se njen sin sjećati strica, njenog najdražeg i jedinog brata, kojeg je izgubio. Pričat će mu o njemu kako bi se sjećao i znao da je nekad davno imao važnu osobu kraj sebe koju, nažalost, više neće imati.
Uzdahnula je, dignula se sa mekanog kreveta i pogledala je kroz prozor. Vrijeme je bilo oblačno, ružno i kao da se spremalno nevrijeme. To nevrijeme se nalazilo i u njeno srce jer je bila usamljena, slomljena i tužna, a brat joj je užasno nedostajao, kao i veza sa Freddijem. Znala je da ga voli i da on nju voli, ali nije si smijela dopustiti da mu se vrati kako ne bi opet tugovala i umirala od boli kao što je umirala zbog nedostatka brata.
Izašla je iz sobe i spustila se niz stepenice. Čula je glasove iz dnevnog boravka, pa je ušla i ugledala Freddija unutra. Njihovi pogledi su se susreli, ali on je bio prvi koji je pomaknuo pogled. Nije mu bilo svejedno što je bila tamo, a ni su bili u vezi više.
„Oh, Mary Jane, ovdje si!“ –pogledao ju je Victor. „Mislio sam da si se otišla prošetati!“
„Ružno vrijeme je, pa nisam htjela izvesti Oscara vani.“ –odgovorila je i sjela nasuprot njih.
„U redu...“ –uzdahnula je Dania. „Sad kad ste svi ovdje, moram vam reći nešto!“
Društvo se okrenulo prema njoj, a on ih je u tišini promatrala. Mogli su vidjeli maleni strah na licu, ali ubrzo se pojavio osmijeh koji je jako začudio ukučane.
„Trudna sam!“ –rekla je.
„Ha?!“ –uzviknuli su ostali.
„Išla sam jučer kod doktora zbog tableta za smirenje i rekao mi je kako ne bi smijela piti kad sam u drugom stanju!“ –uzvratila je nasmiješeno. „Mjesec i pol dana sam trudna. Nažalost, Dean neće nikada saznati za to, ali... Ova beba mi daje snagu za život!“
„Tako mi je drago, sisterice!“ –poljubio ju je Victor.
„Čestitam!“ –Freddy ju je zagrlio.
„Jako mi je drago, Dania!“ –nasmiješeno će Mary Jane, zagrlivši ju i ponovno je sjela na svoje mjesto. „Očito sada svi imamo snagu za život!“
„Tvoje dijete će imati sve što bude želilo. Budi sigurna u to!“ –rekao joj je odlučno brat.
„Odlazim...“ –uzvratila je ozbiljnim glasom Mary Jane.
Victor, Dania i Freddy su se naglo okrenuli prema njoj, a osmijeh s lica im je ubrzo nestao. Nisu mogli vjerovati što su u onom trenutku bili čuli i pokušavali su se razuvjeriti u to da je ona rekla kako odlazi, ali njen izraz lica im je dokazao da misli ozbiljno.
„Odlaziš?“ –upitala je Dania.
„Da.“ –klimnula je glavom.
„Kako to misliš?“ –dodao je Victor zbunjeno.
„Selim se kod tebe već slijedećeg tjedna.“ –odgovorila je.
Freddy se naglo dignuo sa fotelje i izašao je iz dnevnog boravka. Djevojka je gledala za njim. Osjećala je kako joj srce ubrzano kuca zbog njegovog ponašanja jer je znala da mu nije svejedno kad je čuo za njenu odluku. Uzdahnula je i okrenula prema Victoru i Daniji koji su je zbunjeno i pomalo tužno promatrali.
„Zašto odlaziš?“ –nastavila je Dania.
„Ne mogu više biti ovdje.“ –uzdahnula je.
„Dosadili smo ti?! –upitao je Victor osmijehom.
„Ma niste, budalo!“
„Onda zašto odlaziš?“
„Trebam vremena za sebe. Trebam se malo odmoriti od svega! Teta mi je rekla da će se brinuti o Oscaru dok ja budem radila. Našla mi je posao u restoranu kraj njene kuće!“
„Ali zašto odlaziš?!“ –Dania je odmahnula glavom. „Predpostavljam da je to zbog Deana, ali i nama nedostaje, pa nećemo otići!“
„Znam!“ –klimnula je glavom. „Ne odlazim zauvijek. Dolazit ću vas posječivati svako toliko, ali živjet ću kod tete. Za godinu dana se vračam živjeti s vama, budite sigurni!“
„Obečaješ?“ –upitao ju je Victor.
„Obečajem!“ –nasmiješila se. „Previše mi je stalo da bi vas napustila zauvijek, ali... samo trebam malo slobodnog prostora!“
„Glavno da nam se vratiš!“ –nadodala je Dania. „Dođi!“
Djevojka se dignula i sjela je između Danije i Victora koji su je snažno zagrlili kao i ona njih. Voljela ih je, obožavala i jednostavno nije mogla otići dovoljno daleko da bude zauvijek odvojena od njih. Previše su joj značili da ih samo tako napusti, ali trebala je malo mjesta za sebe kako bi pokušavala živjeti samo na bratovo sjećanje. Najgore od svega joj je... udaljiti se od Freddija.
Mary Jane je šokirano vozila automobil. Javili su joj da je netko od ukučana u bolnici, pa je, drhtajući, vrtila volan u zavojima i, ne razmišljajući o poslijedicama, držala nogu na poapučicu gasa.
Nazvali su je usred noći i nije očekivala da će joj javiti kako je najbolje da dođe što prije u bolnicu. Nije stigla ni javiti Daniji da se nešto dogodilo jer je, od šoka, istrčala iz kuće.
Razmišljala je o tome što im se dogodilo i kome točno. Znala je da ih je trebala zaustaviti i ne dopustiti im da onu večer odu na posao. Morala je poslušati svoj istinkt i nagovoriti ih da ostanu kod kuće.
Parkirala se na bolničko parkiralište, pa je drhtajući i, dok su joj noge klecale, ušla. Pitala je glavu sestrum na ulazu, gdje se nalaze vatrogasci, a onda se udaljila i ušla u lift, te pritisnula broj četiri. Nije joj trebalo puno da stigne do onog kata. Vrata su se otvorila i u stra u je izašla iz njega. Ugledala je društvo na kraju desnog hodnika, pa se uputila prema njima.
„Mary Jane, što radiš ovdje?“ –upitao je Victor zbunjeno.
„Javili su mi što se dogodilo.“ –odgovorila je djevojka i sjela je kraj Freddija.
„Dobro si?“ –upitao ju je William.
„Čemu sada to pitanje? Ne bi trebala biti dobro ili...?“
„Rekla si da su ti javili.“ –dodao je Nigel.
„Javili su mi da ste ovdje.“ –pogledala ih je zbunjeno. „Što se dogodilo?
„Mary Jane...“ –Freddy ju je podragao. „Nisi došla zbog nas!“
„Molim? Gdje je Dean, uopče?“
„Dean je... poginuo...“
„Što?!“ –proderala se i šokirano gledala u prijatelje. „N-Ne lažite!“
„Ljubavi...“ –Freddy se dignuo pošto je ona stajala na nogama. „Radili smo što smo mogli...“
„Šuti!“ –derala se uplakano.
„Kuća se srušila, a on je ostao unutra. Bio je živ, ali mu je previše dima ušlo u plučima... Nisu mogli ništa napraviti za njega! Trudili su se, ali poginuo je...“
„Začepi!“
Freddy se prbližio djevojci, koja je drhtala i histeročino plakala, ne dopuštajući mu da se približi. Zaustavio joj je ruke, kako ga ne bi udaala, pa ju je snažno zagrlio, ne ispuštajući je iz zagrljaja.
Djevojka se uporno htjeela maknuti od njega, ali nije joj dopustio, nego ju je samo grlio pokušavajući je utješiti. U jednom trenutku je odustala i zagrlila ga snažno jecajući, dok joj je srce ubrzano kucalo i mislila da će joj puknuti od tuge.
Opet je osjetila isto što je i osjetila kad je tata poginuo: tugu, žalost, očaj, samoću, slomljeno srce i duša, te... izgubljenost.
Victor, William i Nigel su se pogledali tužnog izraza lica. Pokušavali su sakriti tugu, u očima, kako nebi rastužili Mary Jane, ali suze su se pojavljale u očima. Nisu mogli sakriti tugu zbog gubitka najboljeg dugogodišnjeg prijatelja.
Victor je oprezno otvorio vrata kuće, nadajući se damu sestra nije budna, a za njima su ulazili Freddy i Mary Jane. Freddy je morao držati djevojku oko struka kako se ne bi srušila od škola i tuge, a na Hitno su joj morali dati inekciju i talbete za smirenje.
Penjajući se stepenicama čuli su korake iz dnevnog boravka, pa su se okrenuli prema njemu i ugledali Daniju.
„Hej...“ –zvijenula je. „Čula sam da si izašla iz kuće, pa sam se probudila, Mary Jane.
Na to je Mary Jane samo počela plakati, ponovno, a djevojka ju je začuđeno gledala. Freddy je, ponovno, zagrlio svoju djevojku, dok je Dania gledala u brata šokirano, pokušavajući shvatiti što se dogodilo.
„Što se desilo?“ –upitala ga je.
„Sjedni.“ –uzdahnuo je.
„Reci mi, prvo, što se dogodilo.“ –viknula je. „Gdje je Dean?“
„Poginuo je, Dania!“
„Molim?! Lažeš!“
„Volio bih!“
„Mary Jane, reci mi da nije istina!“ –okrenula se suznih očiju prema njoj, ali je Mary Jane šutila. „Freddy...?“
„Žao mi je, Dania!“ –spustio je pogled.
Niz njeno lice su klizilie suze. Nije mogla vjerovati da govore istinu, da misle ozbiljno jer je Dean prije nekoliko sati bio još s njom. Bilo je nemoguće pomisliti da ga više nema. Drhtala je od straha, šoka i tuge dok su ukučani ozbiljno gledali u nju, a lice im je pokazivalo očaj.
Osjećala je da gubi svijest. Vidjela je da prijatelji nešto pričao s njom, ali ocrnilo joj je pred očima i pala na pod.
Victor ju je podignuo s poda i odveo ju u sobu kako bi se naspavala dok je Mary Jane sjedila na trosjedu i slomljeno gledala ispred sebe. Nije mogla vjerovati da Deana više nije bilo s njima. Najgore je bilo to što su se posvađali prije nego je otišao na posao. Nikad više neće imati priliku popričati s njim, ispričati mu se i reći da je samo bila zabrinuta i da zbog toga nije željela da ode na posao. Znala je da je trebala biti jaka i nagovoriti da ga ostane doma jer bi on bio živ, a ovako... ovako ga je izgubila zauvijek. Više se neće moći prepirati s njim, grliti, smijati, veseliti i uživati... Više ga nije bilo.
Freddy je stahao na ulazu, pošto je otišao pomoći Victoru. Gledao ju je tužnog pogleda, nakon čega je sjeo kraj nje. Djevojka je okrenula glavu i pogledala ga, pa se nagnula na njegovim prsima, a on ju je obgrlio rukom. Nije zaustavila suze. Nije mogla...
Na sprovodu je bilo puno ljudi. nitko nije skrivao tužno, srhvano i uplakano lice, ali neki su pokušavali izgledati čvrsto kako bi pomogli Mary Jane i Daniji da ne plaču još više jer su bile shrvane, blijede i jedva su se držale na nogama.
Nakon sprovoda je kuća bila puna ljudi, a Mary Jane se skrivala u kuhinju jer je ondje bilo tiho i mogla je biti sama. Gledala je kroz prozor, držajući u jednoj ruci šalicu kave, a u drugoj maramice. Promatrala je dvorište u kojem su se Dean i ona igrali kad su bili mali. Nije mogla sakriti osmijeh na licu kad se prisječala kako su trčali gore dolje dok bi se jedna od pedeset dadilja koje su imali derala na njih jer se bojala da im se nešto ne dogodi. Uvijek su radili probleme zbog kojih bi se one derale na njih, ali voljeli su ih stvarati jer su željeli tatu pored sebe, a kad bi on ondje bio sve bi bilo puno bolje. Razmišljala je o tome kako je uz njega provela prekrasne trenutke. Uvijek je bio uz nju kad ga je trebala i kad nije. Obožavala ga je, a sada ga je zauvijek izgubila. Obrisala je suze koje nisu mogle prestati dok je crna maskara slijevala niz lice.
„Držiš se?“ –začula je Freddijev glas iza sebe i vrata kako se zatvaraju za njim, a koraci su joj bili sve bliže.
„Pokušavam...“ –odgovorila je i dalje gledajući kroz prozor.
„Ljubavi, idi se odmoriti.“ –rekao joj je i stavio ruke na ramena. „Iscrpljena si.“
„Neću.“ –odmahnula je glavom. „Moram biti ovdje zbog gostiju, a i ne mogu zaspati.“
„Ja ću se pobrinuti za njih!“
„Neću, Freddy. Poštuj moju odluku!“
„Dobro...“ –uzdahnula je i spustio ruke. „Samo ti želim najbolje!“
„Stvarno?“ –okrenuo se prema njemu.
„Sumnjala si?“ –zbunjeno ju je pogledao.
„Želim da daš otkaz!“
„Molim?!“
„Želim da daš otkaz, Freddy!“
„Zašto?“
„Zašto?!“ –uzvratila je podizajući ton. „Pitaš se zašto?! Dean je prije tri dana poginuo zbog ovog glupog posla!“
„Znam, ali...“ –uzdahnuo je. „Neće mi se ništa dogoditi. Bit' ću oprezan!“
„To je i Dean rekao, pa vidi gdje je sada! Tri metra pod zemljom, Freddy!“
„Smiri se!“
„Hoćeš li dati taj jebeni otkaz?!“
„Ne...“
„Dobro...“ –spustila je pogled. „Ne preostaje mi ništa drugo nego... prekinuti s tobom!“
„Molim?!“ –uzvratio je Freddy zbunjeno. „Ne misliš valjda ozbiljno?!“
„Mislim...“
„Prekidaš sa mnom jer ne želim dati otkaz?!“
„Prekidam s tobom jer ne želim umrijeti ako te izgubim!“ –proderala se uplakano i ljutito je bacila čašu u zid.
„Smiri se...“ –Freddy se odmaknuo od nje.
„Kako se mogu smiriti?! Reci mi?! Reci kako da se smirim?!“
„Ne znam... Pokušaj... Ne razumijem da zbog toga želiš prekinuti sa mnom!“
„Volim te...“ –uzdahnula je i pogledala ga suznim očima. „Ali izgubila sam tatu i brata zbog posla, a ne želim sada i tebe izgubiti... Žao mi je ovo reći, ali... Mislim da ću lakše podnijeti tvoju smrt ako nismo skupa!“
„Ne mora značiti da ću i ja poginuti!“ –zaustavio ju je na pola puta jer je odlazila prema izlazu. „Ne radi nam to, Mary Jane...“
„Ne radi nam TI to, Freddy!“ –odmahnula je glavom i otrgnula si ruku. „Žao mi je... Moram misliti i na svoje osjećaje!“
„Mary Jane!“
„Od sad na dalje smo samo cimeri....“ –otvorila je vrata.
Ispred vratiju su stajali Victor i Dania. Djevojka je spustila pogled i popela se stepenicama na kat, a oni su okrenuli glavu prema Freddiju koji je gledao u pod i odmahivao glavom kao da ne može vjerovati što se dogodilo.
„Čuli smo vas...“ –rekao je Victor.
„Je li sve u redu?“ –upitala je Dania.
„Ne!“ –odgovorio je, uzdahnuo i izašao iz kuhinje.
Popeo se stepenicama kako bi otišao popričati s Mary Jane. Djevojka je ležala na krevetu i plakala. Na svu sreću, Oscara nije bilo kod kuće. Natasha joj je rekla kako će biti kod njene majke kako ne bi morao trpiti tužnu atmosferu i kako se ona ne bi morala brinuti za previše stvari.
„Mary Jane, otvori, molim te!“ –Freddy je pokucao na vrata.
Djevojka je odmahnula glavom, začepila si uši kako ne bi više morala slušati kucanje i počela je jače plakati. Bila je shrvana i tužna. Nije željela prekinuti s njim jer ga je obožavala, voljela više od svog života i baš zbog tog razloga ga je morala napustiti kako ne bi plakala u slučaju da se i njemu slično desi. Ne bi mogla podnijeti da ga izgubi, pa se trebala odvojiti od njega makar joj srce pucalo u stotine komadića.
Freddy je duboko uzdahnuo, pa je sjeo preko puta njene sobe i nagnuo se na zid, nadajući se da će uskoro otvoriti. Nije ju želio izgubiti, nije ju smio izgubiti jer bi bez nje bio... ništa!
„Gđice Han, možete sjesti.“ –njen odvjetnik joj je prišao. „Pozivam gđicu Cox da nam se pridruži!“
Dania se dignula sa stolice i sjela je na mjesto za ispitivače.
„Gđice, Cox, je li istina da se g. Mark pojavio po noći kako bi tražio od gđice Han da vidi sina?“ –upitao ju je odvjetnik.
„Istina!“ –klimnula je glavom.
„Što je tražio još?“
„Htio je sina samo za sebe. Nije želio otići!“
„I što ste napravili onda?“
„Zaprijetila sam mu policijom. Postajao je nasilan!“
„Hvala vam. Možete sjesti!“ –uzvratio je. „Pozivam ponovno gđicu Han!“
Djevojka se ponovno dignula sa mjesta i sjela na stolicu.
„Vratio se ponovno?“ –upitao je.
„Da.“
„Kada?“
„U srijedu!“
„Što je tražio od vas?“
„Htio je pod svaku cijenu vidjeti sina!“
„I što se desilo kad ste ga odbili?“
„Udario me!“
„Mislim da je ovo dovoljno.“ –uzvratio je i pogledao u porotu. „Nadam se da ste shvatili da ovaj čovjek nije sposoban biti uz malenog Oscara. Nije osoba kojoj se može vjerovati! Ovo je sve od mene, sada je red na vama da shvatite što trebate učiniti!“
Odvjetnik je gledao ozbiljno u njih, pa se okrenuo i sjeo kraj Mary Jane. Sudac je najavio polasatnu stanku kako bi porota odlučila presudi, pa su ljudi napustili sudnicu i svatko je otišao svojim putem do nastavka suđenja.
Mary Jane i društvo su sjeli u kafiću, blizu sudnice, a novinari su cijelo vrijeme ispitivali djevojku koja nije željela govoriti ništa. Pošto su je napadali, morala je zatražiti pomoć policije kako bi ih udaljili od nje.
Sjedila je sa svojim prijateljima, koji su pričali, smijali se i raspravljali o odluci porote, dok je ona zanišljeno gledala kroz prozor u ulazna vrata sudnice. Srce joj je ubrzano kucalo. Bojala se same pomisli da bi porota mogla odlučiti nešto krivo i kako će ju odvojiti od Oscara. Razmišljala je o tome kako bi umrla od tuge da izgubi sina kojeg obožava i voli više od vlastitog života i za kojeg bi umrla, ako treba.
„S nama si?“ –upitao ju je Dean.
„Molim?“ –okrenula se prema njemu.
„Jesi li dobro?“
„Samo sam se zamislila!“
„Ne razmišljaš valjda o presudi?“ –pogledao ju je Freddy.
„Ne mogu si pomoći.“ –uzdahnula je.
„Zašto?“ –uzvratila je Dania.
„Strah me da ne izgubim Oscara!“ –odgovorila je.
„Jesi li ti normalna?!“ –nastavio je Dean. „Nećeš!“
„Rekao sam ti toliko puta da nitko neće dopustiti da ti ga oduzmi!“ –nasmiješio se Freddy i poljubio je.
„Što ako dopuste?“ –pogledala ga je tužnog pogleda.
„Pa nisu ludi da dopuste kretenu da dobije dijete!“ –rekla je Dania.
Mary Jane se okrenula prema njoj, a ona ju je promatrala. Djevojka je uzdannula i ponovno zamišljeno pogledala kroz prozor. Iako je predpostavljala da Dania govori istinu, pošto uskoro završava pravni fakultet, nije mogla biti sigurna da bi odahnula i smirila se. Znala je da će biti sigurna kako ju nitko neće odvojiti od Oscara tek kad sazna odluku porote i nadala se kako će razmisliti kome treba dodijeliti dijete i kako treba osuditi Marka.
Njeni prijatelji su gledali u nju. Što god su joj govorili, ona se nebi razveselila i nebi prestala razmišljati o tome kakva bi mogla biti odluka porote, a pokušavali su je oraspoložiti.
Bilo je vrijeme za povratak na sud, pa su izašli iz kafića i uputili se prema sudnici. Ušli su u nju i krenuli u sobu za suđenje, u kojoj su se prije nalazili. Otvorili su vrata i sjeli svatko na svoje mjesto.
Mary Janino je srce ubrzano kucalo od straha kad je ugledala porotu i suca kako ulaze. Dignula se, kao i svi ostali, ali pomišljala je kako bi mogla pasti u nesvijest dok čeka presudu. Vidjela je ženu, kako se diže sa stolice i u ruci je držala papir.
„G. Marka Stevena proglašava se...“ –spustila je pogled na papir. „Krivim za napadaj nad gđiceom Mary Jane Han zbog kojeg će odslužiti mjesec dana zatvora ili platiti 1000 $ jamčevine. Može se približiti sinu i bivšoj djevojci do dvijesto metara. Ukoliko prekrši odluku, ide u zatvor!“
Mary Jane se nasmiješila, zahvalila je odvjetniku i okrenula se, te zagrlila Freddija, Deana i Daniju osmijehom na licu. Poljubila je Freddija, a on ju je snažno zagrlio, pa je primjetila Marka, kojeg je policija odnosila. Ljutito je gledao za njom, a ona se nasmiješila i nastavila grliti svog dečka.
Bila je sretna, zadovoljna odlukom suda jer se osjećala sigurnije i znala je kako joj nitko više ne može oduzeti Oscara. On je sada pripadao Freddiju, obitelji i njoj. Podignula je pogled prema Freddiju, poljubila ga je sretno, nasmiješnog lica, još jednom, pa je uzašla iz sudnice kao da se preporodila, uz pratnju Danie i Deana koji nisu mogli, kao niti ona, sakriti njihovo oduševljenje.
Bila je polovica ljeta. Vrijeme je uvijek bilo toplo, ali lijep i sunčan dan ili vedra i mirna noć, a bila je i te večeri kad su Victor, Freddy, Dean, William i Nigel radili nočnu smijenu. S društvom iz posla, sjedili su ispred vatrogasne postaje i pričali su cerekajući se usred noći, dok su cvrčci cvrkutali u blizini, a ćukovi kukali iz daljie.
Dean je bio udaljen od prijatelja i zamišljeno je gledao u zvijezdano nebo, promatrajući puni mjesec i osjećajuli povjetarac po licu. Pokušavao se umiriti i ne razmišljati o problemu koji ga je tištio.
„Sve je u redu, kompa?“ –kraj njega je stajao Freddy, a ovaj drugi se okrenuo prema njemu i klimnuo je glavom. „Ne izgledaš najbolje.“
„Ma posvađao sam se s Mary Jane.“ –rekao je Dean.
„Zašto?“
„Nije htjela da idem na posao. Nagovarala me da ostanem kod kuće!“
„Zašto?“
„Govorila je da ima loš predosjećaj i da je najbolje da ne idem nikamo!“
„Mary Jane se uvijek brine. Znaš kakva je!“
„A brine se bez veze. Ide mi ponekad na živce jer ne...“
Oglasilo se zvono i crvena sirena na ulazu je svijetlila. Znali su da moraju na posao i da je najvjerojatnije izbio požaru. Potrčali su u vatrogasnu postaju kako bi obukli odjela.
Villa izvan grada je gorjela, pa su vatrogasci jurili što su brže mogli ulicama kako bi stigli ugasiti vatru prije nego se proširi.
Vidjeli su veliki plamen u daljili i crni dim kako se širi vedrom nebom. Vozač je stisnuo papučicu gasa i požurio je, što je brže mogao.
Vozač je zaustavio kamijon ispred kuće koja je isparavala toplinu zbog koje se nisu mogli ni približiti kući. Vatrogasci su izašli iz vatrogasnog kombija. Primjetili su kombi Hitne pomoći, koja je pregledavala osobe čija je kuća gorjela, i vatrogasce iz susjednog grada kojima su poskočili u pomoć.
Nigel je dao koordinate svojoj grupu. S njim su išli William i Victor, gasiti požar iza kuće, a Freddy i Dean su morali pomoći ostalim vatrogascima u kući kako bi lakše ugasili vatru.
Društvo se razdvojilo i svatko je otišao pomagati na određenu stranu. Freddy i Dean vukli su debelu i dugačku cijev, pa su maknuli dečku kraj kombija da pusti vodu. Trebala im je pomoć. Ušli su u villu, s ostalim vatrogascima, ali nisu im bili dovoljni kao pomoć, pa su morali, preko radija pozvati Nigela i ostalu ekipu da im se pridruže.
Pojavili su se u samo nekoliko minuta pošto su znali da hitno trebaju pomoć. Postajalo je sve toplije, a zbog vjetra koji se povečavao, vatra se počela širiti i onemogučavala je vatrogascima da je ugase.
„Idemo odavdje!“ –viknuo je Nigel. „Ne možemo više ništa napraviti!“
Kolege s posla su pogledali u njega, klimnuli su glavom i pratili su ga prema izlasku. Hodali su što su brže mogli, požurivali su se jer je bilo pretoplo i vatra se širila sve više i više.
„Gdje je Dean?“ –upitao je Victor Freddija kad su bili daleko od kuće.
„Mislio sam da je ispred tebe.“ –odgovorio je zbunjeno.
„Ja sam mislio da je ispred tebe!“
„Vidjeli ste Deana?“
„Pa šta nije bio ispred vas?!“ –dodao je Nigel jako zbunjenog lica.
„Ne!“ –odgovorili su.
„Možda nije izašao!“ –uzvratio je William i okrenuo se prema kući.
Društvo je gledalo oko sebe, kako bi pronašli prijatelja, ali ga nije nije bilo. Freddy je potrčao prema kući. Nije ga bilo briga ako mu se nešto desi. Trebao je spasiti prijatelja, ako je uopče ostao unutra.
„Freddy, ne!“ –viknuo je Nigel i potrčao ga je zaustaviti.
„Pusti me, Nigel!“ –otimao se. „Dean je unutra!“
„Urušit će se sve!“
„Pusti me!“
Nisu se ni snašli kad su osjetili podrhtavanje i pali na pod slušajući udarac koji je odzvanjao onim krajem. Podignuli su pogled. Villa se urušila.
„Dean!“ –proderao se Freddy.
Slavio se Oscarov rođendan, pa je dvorište iza kuće bilo lijepo uređeno s velikim stolom i hranom na njemu. Odlučili su napraviti roštilj na kojima su bili samo uži prijatelji, koji su već bili kod Mary Jane. Pjevali su, uživali i smijali se pričajući i družeći se.
Oscar se igrao sa Natashinom i Williamovom djecom jer je jedna curica imala šest godina, a dječačić tri, pa su trčali po dvorištu i igrali se. Mary Jane je sretno gledala u svoje maleno dijete kako se igra. Bila je sretna što nisu imali više probleme i što Oscar nije morao upoznati niti gledati više čovjeka koji ih je zamalo rastavio i uništio život. Netko ju je obgrlio oko struka. Okrenula se i pogledala Freddija.
„Gledaš Oscara?“ –upitao ju je nasmiješeno.
„Da.“ –odgovorila je. „Natasha i Dania trenutno paze na njih.“
„Neće mu se ništa desiti, bez brige.“
„Znam! Potpuno sam sigurna da ću u ponedjeljak potpuno udaljiti Marka od nas.“
„Hoćeš, bez brige. Dania zna koga ti preporučiti!“
„Tako sam sretna što ide na pravni fakultet i može pronaći odličnog odvjetnika. Sigurna sam da nećemo izgubiti bitku!“
„Naravno da nećemo!“ –nastavio je on. „A i ne bi tako lako dopustio da ti oduzme Oscara, kao što ne bi ni ti!“
„Nikako!“ –odmahnula je glavom i poljubila ga.
Nasmiješili su se jedno drugome, pa su izašli kroz kuhinjska vrata u dvorište, gdje su svi njihovi prijatelji bili. Mary Jane je sjela za stol, a Freddy se pridružio muškom društvu, koji je stajalo kraj roštilja i gledalo u meso koje se peklo. Obožavali su trenutke i zabave kad bi se svi zajedno našli jer onda bi se odlično i društveno osjećali.
„Jedva čekam hranu!“ –rekao je Victor.
„Misliš li ti na nešto osim na... hranu?“ –uzvratio je Nigel pogledavši ga.
„Ne!“
„Primjetio sam!“
„Baš je dobra atmosfera!“ –nasmiješeno će Dean. „Oscar slavi svoju prvu godinu, svi smo zajedno... Odlično!“
„I ja volim okupljenja, a to je rijetko kod nas!“ –nadodao je William. „Posao, obitelj... Rijetko smo zajedno!“
„I zbog toga uživamo kad se ovako nalazimo iako se mi dečki svaki dan vidimo!“ –nastavio je Freddy.
„Istina!“ –pogledao ih je Victor. „Btw, Nigel, kad ćeš meni dati slobodan dan?“
„Neću ti dati.“ –odgovorio je. „Bilo bi mi dosadno bez tebe na poslu!“
Victor ga je pomalo ljutito pogleda, a on njega ozbiljno. Nigel se počeo smijati, kao i ostali iz drušva, dok ih je Victor oponašao na sarkastičan način i kolutao je očima, okrenuvši glavom, ali nasmiješio se.
Nije bila osoba da se ljutila na gluposti, a na velike stvari bio duže vremena živčan iako bi se uvijek pokušavao smiriti. Volio se zabavljati, nasmijavati ostale jer je tako nasmijavao i sebe. Društvo ga je obožavalo zbog simpatičnosti i gluposti koje je uvijek izvaljivao u društvu. Večinom bi on započeo smiješne razgovore na kojima bi se svi smijali i zabavljali.
Mary Jane je gledala dečke iz daljine, a Dania i Natasha su razgovarale. Promatrala je svoje prijatelje osmijehom na licu. I ona je, najviše od svih, obožavala trenutke poput ovih, kad bi svi bili zajedno uživajući u lijepom vremenu i trenutcima. Obitelj je bila jako važna stvar za nju, a svi oni su joj bili baš to. Obožavala ih je, volila, nije mogla zamisliti život bez njih jer su bili nešto posebno za nju. Bili su osobe koje su joj davale osmijeh na licu, puno ljubavi, razumjevanja, nade za lijep i miran život, te su je šitili kad joj je bilo potrebno, a i ona je sve to davala za njih. Bili su spremni dati život jedno za drugog.
„Uzimam si godišnji odmor!“ –rekla je Natasha.
„A da?“ –Mary Jane se okrenula prema njoj.
„Da. Ne sjećam se kad sam zadnji put otišla negdje s Williamom i djecom. On još nije tražio slobodne dane ove godine, pa će pitati Nigela i vjerojatno mislimo ići na tjedan dana ili dva kod njegovih na Floridu!“
„Lijepo!“
„Barem ti misliš uživati dok si na godišnjem, a ne kao Mary Jane, koja je radila čak i kad nema posla!“ –uzvratila je Dania.
„Pa rekla sam ti da ja ne mogu biti birna. Ne mogu ništa napraviti!“ –odmahnula je glavom.
„Da želiš, mogla bi!“
Mary Jane joj se nasmiješila i odmahnula je glavom. Koliko god je željela biti u pravu, znala je da ne može i da joj nitko, od prijatelja, neće dopustiti da ikada bude u pravu kad se radi o poslu i odmaranju. Uskoro su im se pridružili prijatelji jer je roštilj bio gotov, pa su sjeli za stol i počeli sa slavljem. Slikali su se, smijali dok je u pozadini svirala dobra glazba.
Ugodna i ljetna atmosfera im je donosila veliku sreću jer je bilo prekrasno i sunčano vrijeme bez ikakvog oblaka na nebu dok je lagani vjetar puhao.
Došao je ponedjeljak i Markovo suđenje. Mary Jane je obukla jeans hlače i bijelu majicu kratkih rukava jer je vani bilo užasno toplo i jedva se moglo disati od vručine, pa su svi čeninom bili na ugodnim mjestima ili kraj mora, gdje je puhalo vjetar.
Victor je bio taj koji je trebao ostati kod kuće pričuvati Oscara kako ga ona ne bi nosila sa sobom, a Dania, Dean i Freddy su išli s njom. Društvo je pozdravilo prijatelja, kad se djevojka spremila, i izašli su iz kuće i sjeli u auto.
Mary Jane je zanišljeno gledala kroz prozor i pomalo u strahu jer se bojala odluke kojom bi sud trebao osuditi Marka. Bojala se da mu neće dati veliku kaznu i da će ponovno moći nauditi Oscaru i njoj. Osjetila je nečiji dodir, pa se trgnula i okrenula vidjevši kako joj Freddy drži ruku.
„Brineš se?“ –upitao ju je Freddy.
„Malo.“ –slegnula je ramenima. „Strah me...“
„Čega?“
„Da ga neće osuditi kako treba. Ne želim da naudi Oscaru!“
„Neće! Danijin prijatelj sigurno zna raditi svoj posao. Dugo je odvjetnik!“
„Znam, ali... Ma ne znam! Jednostavno me strah!“
„Vjerujem. Vidjet ćeš da će sve biti ok!“
„Prestani se živcirati!“ –dodala je Dania sa prednjeg suvozačevog sjedala. „Filip zna svoj raditi svoj posao, bez brige!“
„Znam, ali... Jednostavno me strah!“ –uzvratila je.
„Ne vjerujem da će tako lako proći nakon što te napao, Mary Jane!“ –dodao je Dean. „Prestani se pitati kako će biti. Sve ćemo uskoro otkriti!“
Uskoro su stigli do sudnice. Vidjeli su puno ljudi ispred nje. Parkirali su se i izašli iz automobila. Mary Jane je vidjela nekoliko novinara kako trče prema njoj i zbunjeno je gledala u njih. Toliko glasno i istovremeno su pričali da ih nije mogla ni razumijeti.
„Prekinite!“ –proderao se muški grubi glas.
Novinare je guralo debeljuškasti muškarac sijede kose i gustih sijedih brkova.
„G. McGuily!“ –uzvratila je Mary Jane.
„Dođi, Mary Jane!“ –povukao ju je. „Novinari su ti kao strvine. Vidjela si i sama da ne možeš ni disati od njih!“
„Valjda rade svoj posao...“ –nadodala je.
„Idemo, idemo! Za deset minuta počinje suđenje!“ –rekao je.
„Kako mislite da ćemo proći?“ –upitala je Dania.
„Ne znam, draga, ali nadam se da će sve biti u redu.“ –odgovorio je. „Trebao bi dobiti veliku kaznu. Pokušat ću da dobije!“
„I trebate!“ –nadodao je Dean. „Ne možemo samo tako prijeći preko toga!“
„Smiri se, Dean!“ –pogledao ga je Freddy. „Sa živciranjem ti ništa neće dobro proći!“
„Znam, ali živcira me!“ –uzvratio je.
Policajci su im otvorili vrata sudnice i zaustavili odvjetnike koji su htjeli ući za njima. Djevojka je pratila svojeg odvjetnika sa prijateljima i srce joj je ubrzano kucalo kad su se približavali vratima, u kojoj je trebao biti proces, a vidjela je i Marka sa strane kako priča sa svojim odvjetnikom. Njihovi pogledi su se susreli. Nisu bili nimalo ugodni, a onda se trgnula kad je shvatila da bi Dean mogao nešto učiniti, pa ga je zaustavila i odmahnula glavom. Odvjetnik je otvorio vrata i zakoračila je u prostoriju u kojoj se nalazilo dosta ljudi. Duboko je uzdahnula jer ju je bilo strah, ali nastavila je hodati. Morala je pozdraviti prijatelje kako bi sjela na mjesto za tužitelja, a oni su sjeli u publiku.
„Sve će biti u redu, Mary Jane!“ –nasmiješio se njen odvjetnik. „Vidjet ćeš da će dobiti zasluženu kaznu!“
Klimnula je glavom i pogledala ispred sebe pokušavajući umiriti otkucaj srca iako je to bilo nemoguće jer je bila u panici da izgubi Oscara. Krajičkom oka je primjetila Marka kako sjedi sa strane i okrenula je glavu prema njemu. Bila je ljuta, bjesna i htjela je skočiti na njega kao bi ga udarila što je jače mogla i kako bi napokon shvatio da nesmije dirati njenog sina.
Sudac je ušao u sudnicu, pa su se svi morali dignuti, a kad je on udario svojim čekičem po drvenoj okrugloj postavi, svi su sjeli na svoja mjesta i počelo je sa suđenjem.
„G. McGuily, možete započeti!“ –rekao je sudac, pogledavši u Mary Janinog odvjetnika.
„Hvala Vam, g. suče!“ –klimnuo je glavom i dignuo se sa stolice, pa je stao ispred porote. „Ova gospođica je prijavila g. Stevena, jer joj je želio oteti sina!“
„To nije istina!“ –uzvratio je Markov odvjetnik. „G. suče...“
„Tišina!“ –lupio je u postavu. „Nastavite...“
„G. Steven se vratio nakon gotovo dvije godine i zatražio od nje da mu da sina za kojeg nije ni želio čuti!“
„Nije istina!“
„Možemo nazvati g. Han kao svijedoka? Ona će nam to najbolje objasniti!“ –pogledao je u suca, a on je klimnuo glavom. „Dođite, gđice Han!“
Mary Jane se dignula sa svoje stolice i sjela je s lijeve strane sunca, na stolicu za ispitivanje gdje je morala obečati da će reći istinu nad Biblijom.
„Gđice Han, istina je da vas je g. Steven ostavio kad je saznao za vašu trudnoću?“ –upitao ju je odvjetnik.
„Da.“ –odgovorila je.
„Nestao je iz grada nakon nekoliko dana?“
„Da.“
„Javljao vam se u proteklih godinu i devet mjeseci?“
„Nije.“
„I vratio se tek prošli tjedan?“
„Da.“
„Mislim da je to dovoljno, za sada.“ –rekao je odvjetnik i sjeo na svoje mjesto.
„Tražio je od vas da vidi dijete?“ –upitao je njegov odvjetnik dignuvši se stolice.
„Da.“ –odgovorila je Mary Jane.
„I rekli ste mu da mu ga nećete pokazati, jelda?“
„Da jer...
„Mislim da sam dovoljno čuo!“ –rekao je i sjeo kraj Marka.
Popravila mi se tipkovnica, pa cu vam se moci javljati.=) PUSA
Parkirala se ispred Natashine kuće, koja se nalazila blizu restorana u kojem je radila. Izašla je iz automobila i uzela Oscara, pa ga je zaključala, te krenula prema ulazu.
Natashina je kuća bila prosječne veličine, lijepa i nježne boje, a cvijetni vrt je davao ugodnu atmosferu. Popela se drvenim stepenicama i pozvonila na zvono, koje je stajalo kraj vrata.
„Oh, Mary Jane!“ –Natasha je uzvratila kad je otvorila vrata.
„Hej, Natasha!“ –nasmiješila se Mary Jane i poljubila ju u obraz.
„Uđi!“ –rekla je i zatvorila vrata nakon ulaska druge djevojke. „Nisam te vidjela od prošlog tjedna!“
„Nisam stigla prije. Oprosti! Ispričat ću ti što me zadržalo!“
„Nešto loše?“
„Recimo. Kako je William?“
„Dobro sam!“ –viknuo je, a glas je dolazio iz dnevnog boravka.
„Odgovorio ti je!“ –nasmiješila se Natasha i ušla je u dnevni.
„Bok, William!“ –pozdravila ga je djevojka, pa je sjela na fotelju i spustila Oscara na pod. „Kako si?“
„Dobro, dobro!“ –klimnuo je glavom. „Dva tjedna uživanja je odlično!“
„Vjerujem!“ –rekla je. „Dolazite u subotu na Oscarov rođendan?“
„Kakvo je to pitanje?! Pa naravno da dolazimo. Već smo mi mislili doći i bez da nas nazoveš!“
„To je dobro znati!“
„I što se dogodilo?“ –upitala je Natasha. „Trebala si nam nešto reći!“
„I Freddy nam se pohvalio da ste skupa!“ –dodao je William.
„Istina. Kako je bilo kod njegovih?“
„Odlično!“ –odgovorila je Mary Jane. „Njegovi su jako dobri, grad je prekrasan, ali... Mark se vratio!“
„Mark?!“ –viknuli su. „Tvoj Mark?!“
„Da.“ –uzdahnula je.
„Ma što on želi od tebe nakon toliko vremena?“ –uzvratila je Natasha.
„Želi Oscara!“
„Oscara?!“ –zbunjeno će Willaim. „Kako ja znam... On ga se odrekao prije nego se rodio!“
„To sam mu i ja rekla!“ –nadodala je MaryJane. „Vratio se isti dan po noći, ali Dania mu je zaprijetila da će nazvati policiju ako ne ode jer su ovi bili na poslu!“
„Koji kreten!“ –ljutito će Natasha.
„Ma nema se zbog čega vratiti!“ –nastavio je William. „Oscar nije njegov sin više!“
„Znam! on je samo moj i ne može mi ga oduzeti!“
Natasha i William su klimnuli glavom jer su se slagali s njom. Smatrali su da je Mark izgubio pravo nad Oscarom kad nije prihvatio njenu trudnoću, prekinuo s njom i nestao bez ikakvog traga. Nije se smio pojaviti i tražiti da mu da sina, ne nakon toliko godina i vremena.
Mary Jane je parkirala auto ispred svoje kuće pošto je već bilo dosta kasno za Oscara, da bude izvan kuće, i jer mu se počelo spavati, pa je morala pozdraviti svoje prijatelje i što prije se uputiti doma.
Otključala je kuču, zatvorila vrata i popela se na kat kako bi stavila Oscara na spavanje. Polako ga je spustila na krevet, kako ga nebi probudila, jer je zaspao na putu za kući. Tiho je izašla iz sobe, nakon čega se spustila u dnevni boravak, upalila je televiziju i pogledala na sat. Devet sati je prošlo, a društvo bi se trebali vratiti kod kuće za sat vremena. Vrtila je programe na televiziji, pokušavajući pronaći nešto zanimljivo kako bi joj vrijeme brže prošlo prije nego se ostali vrate kod kuće. Zvono se oglasilo na vrata, pa se dignula i otišla ih otvoriti. Šokirala se kad je vidjela ponovno Marka ispred sebe. Nije očekivala da bi se mogao pojaviti, ponovno, ne nakon što se ponadala da je napokon nestao.
„Mislim da sam bila jasna kad sam rekla da nas više ne tražiš!“ –prekrižila je ruke.
„E, pa mislila si krivo!“ –nadodao je ljutitim glasom Mark.
Osjetila je ponovno smrad alkohola iz njegovih usta. Znala je da je bio pijan, kao prije dvije noći, i mrzila je mirisati njegovi uzdah u blizini.
„Mark, otiđi, molim te!“ –uzdahnula je.
„Neću!“ –rekao je odlučno. „Rekao sam ti da želim vidjeti svoga sina!“
„A ja sam kratko i jasno rekla da ti ga ne namjeravam pokazati, jasno?!“
„Zašto, Mary Jane?! Zašto?!“
„Rekla sam ti! Izgubio si pravo na njega kad si me napustio. Sada imamo novi život i već ima oca. Ne trebaš mu ti!“
„Mary Jane, kao njegov biološki otac, zahtjevam da mi ga pokažeš!“
„Ne i gotovo!“
U trenutku kad se djevojka proderala, Mark ju je udario što je jače mogao. Mary Jane ga je pogledala. Ljutito je htjela zalupiti vrata, ali ju je zaustavio i pogurao unutra, pa ih je on tada zalupio. Djevojka je gledala preplašeno u njega, ne znajući što napraviti, a on je htio otići prema katu. Uzela je vazu i udarila ga po glavi. Nije ju bilo briga ako nastrada jer joj je Oscarova sigurnost bila važnija. Potrčala je kraj njegovog tjela, ali ju je on zaustavio, pa je pala na stepenicama oslijedivši se. Mark ju je vukao na ravno dok se ona otimala, ali uspjela se istrgati tako što ga je udarila nogom u glavu. Brzo se dignula i potrčala na kat, ušla je u svoju sobu i zaključala je vrata. Pogledala je u torbicu i izvadila mobitel, pa je utipkala broj policije.
„Mary Jane!“ –proderao se Mark i počeo je lupati na vrata.
Poskočila je od straha i ispao joj je mobitel, ali nije pogledala gdje jer je Oscar počeo plakati od buke, pa ga je morala smirivati u strahu. Mark nije prestajao udarati, a ona je začepila Oscaru uši kako nebi morao slušati što se oko njega dešava, dok su njoj suze silazile niz lice. Bojala se previše za njihov život. Više nije znala tko je njen bivši dečko. Nije ga mogla prepoznati jer nikada nije bio nasilak kao tada. Začula je kucanje, nakon nekoliko minuta. Podignula je pogled prema vrata drhtajući.
„Gđice, policija ovdje!“ –začula je glas.
Odahnula je, dignula se sa poda i otvorila jvrata. Ispred nje se nalazio visoki brkati policajac s tamnom kosom. U ruci je držao kapu.
„Dobro ste?“ –upitao ju je, a ona je klimnula glavom. „Uhvatili smo dečka na izlazu. Došli smo što smo brže mogli! Nije vam ništa učinio?“
„Ne...“ –odmahnula je glavom.
„Vidim udarac na licu!“ –dodao je. „Dolje je medicinski tehničar, pa bi najbolje bilo da vas pregleda!“
Klimnula je glavom i prošla kraj njega. Znala je da je sigurna, da je sve gotovo i kako ju Mark neće gnjaviti sada kad ga je policija uhvatila.
Freddy, Victor i Dean su pričali na putu do kuće. Smijali su se i razgovarali o glupostima, pa su se pomalo i gušili u smijehu. Skrenuli su u svoje susjedstvo, a kad su se približavali njihovoj kući šokirali su se jer su ugledali policijske automobile i kombi Hitne pomoći. Zaustavili su odmah auto i istrčali prema ulazu. Policija ih je zaustavila, ali pustili su ih kad su im pokazali dokumente i shvatili gdje žive. Ušli su u dnevni boravak preplašeno i udahnuli su kad su ugledali Mary Jane, živu i zdravu, kako razgovara s policajcem dok je policajka nasmijavala Oscara sa strane. Mary Jane ih je primjetila tek kad je policajac pogledao u nju. Dignula se i otišla zagrliti snažno Freddija. Tek u onom trenutku se osjećala sigurno i kao da joj se ništa ne može desiti.
„Što se dogodilo?“ –upitao je Dean.
„Vašu sestru je napao Mark Seston!“ –odgovorio je policajac. „Na sreću, uspjela je nas je nazvati, pa smo stigli na vrijeme i uhapsili ga!“
„Dobro si?“ –upitao je Victor.
„Da!“ –odgovorila je.
„Znate da imate jako simpatičnog sina?“ –policajka joj je pružila Oscara.
„Hvala!“ –klimnula je glavom.
„I što ćete sada s njim?“ –upitao je Dean, grubim glasom i prekriženih ruku na prsa. „Ne može proći nekažnjeno...“
„Neće!“ –rekla je policajka. „Gđica Mary Jane ga je prijavila. Bit' će u pritvoru dok ga ne osude.“
„To i zaslužuje!“ –rekao je Freddy i poljubio djevojku u čelo.
„Vidimo se na suđenju, gđice!“ –policajac je stavio kapu.
Victor ih je ispratio do ulaza dok je Mary Jane čvrsto držala Oscara, a Freddy ju je grlio. Osjećala se ugodno i dobro, te sigurno. Znala je da više nitko neće nauditi njenoj malenoj bebi i njoj.
„On te udario?“ –upitao je Freddy, pogledavši ju u lice.
„Da.“ –odgovorila je u strahu.
„Rekao sam vam da sam ga trebao pretuči!“ –uzvratio je Dean. „Vi ste me prekinuli! Evo što se dogodilo! Mogli smo to spriječiti!“
„Barem je samo on završio u zatvoru, a ne i ti!“ –nastavio je Victor.
„Nije bitno!“ –odmahnuo je glavom. „Mogao sam ga pretuči!“
„Idem se odmoriti. Umorna sam previše!“ –uzdahnula je djevojka.
„Idem s tobom!“ –rekao je Freddy.
Victor i Dean su ih pozdravili, pa su sjeli na trosjed, a Freddy i Mary Jane su se penjali stepenicama prema sobama. Djevojka je bila šokirana, uplašena i tužna, a još je drhtala od straha. Iako je Mark bio uhićen, bojala se kako bi joj ponovno mogao nauditi. Stavila je Oscara u krevet i gledala je kako tone u san dok su joj suze navirivale na oči.
„Ne brini se. Sada je sve gotovo!“ –Freddy joj je utisnuo poljubac na čelo.
„Bilo me tako strah, Freddy!“ –zagrlila ga je snažno.
„Znam, ljubavi, ali ne trebaš se sada brinuti. Ovdje sam!“
„Želiš da uvijek budeš ovdje, u redu?“
„Hoću, ne brini se. Idem se istuširati, a ti slobodno spavaj! Sigurna si sada!“
Poljubio ju je u usta i izašao iz sobe, a djevojka je skinula odjećua sa sebe, stavila je hlačice i ljetnu potkušulju, pa je legla u krevet. Nedostajalo joj je malo da zaspi, ali čula je vrata koja su je odmah trgnula iz sna, pa se okrenula i ugledala Freddija kako ulazi. Podignuo je plahtu i legao kraj nje, pa ju je obgrlio rukom oko struha, a ona ju je uhvatila. Bila je sigurna uz njega.
ps pokvarila mise tipkovnicaipoceojestekatikomp¸paneznamhoculivamsecestojavljatidoknepokusamsredititeprobleme.ovovampisemprekoworda
Freddy je otvorio oči. Kraj njega je spavala Mary Jane koja je izgledal poput mitskih božica. Njena tamna kosa stajala joj je preko očiju, pa ju je odmaknuo i podragao po mekanom, nježnom i rumenom licu. Nosom joj je prošao po licu i poljubio ju po nosu, pa obrazu i usnama, ali nije se budila. Polako se dignuo sa kreveta i, laganim hodom, se uputila prema prozoru. Otvorio ga je i lagani vjetar je ušao u sobu, dok su zavijese vijorile u ritmu povjetarca. Ljetno jutro bilo je ugodno, malo hladno, ali osviježavajuće dok su zrake sunca ulazile u sobu i osvijetljavale ju.
Udahnuo je, a onda izdahnuo. Obožavao je osjećaj ugodnog jutarnjeg zraka. Pogledao je u Oscarov krevet, nasmiješio se i poljubio u obraz, nakon čega je izašao iz sove i popeo se do svoje kako bi uzeo odjeću i otišao se istuširati, opustiti ispod svježeg tuša.
Mary Jane je polako otvorila oči nakon što ju je probudio udarac. Pogledala je kraj sebe i, kad nije vidjela dečka, shvatila je kakjo je upravo on izašao iz sobe. Zijevnula je, pa se dignula i stala ispred prozora. Kosa joj je vijorila na povjetarcu, kad je zapuhao, a ona se osjećala dobro i ugodno razmišljajući o lijepim i mirnim stvarima. Mark nije dolazio nekoliko dana, a uskoro se približavao i Oscarov prvi rođendan, pa su se svi spripremali na slavlje. Najbolje od svega je bio Markov nestanak i nadala se da više ni neće doći.
Pogledala je Oscara, uvjerila se kako spava i shvatila da je tek šet sati prošlo, pa je skinula odjeću sa seve i stavila drugu, a onda se uputila izvan sobe. Spustila se niz stepenice i čula je zvukove iz kuhinje, pa je provorila i ugledala Deana kako stoji kraj prozora i zamišljeno gleda u nešto.
„Dobro jutro, Dean!“ –zakoračila je.
„Oh, Mary Jane!“ –nasmiješeno ju je pogledao. „Kako to da si budna u ovo doba?“
„Nisam mogla više spavati. A ti? Jučer ste kasno došli s posla!“
„Navikneš se s vremenom. Kako si mi, seko? Nismo baš imali previše vremena popričati!“
„Dobro sam i bit' ću tako sve dok se Mark ne pojavi!“
„Valjda neće! Za njegovo dobro mu preporučujem da se ne pojavi jer me ovaj put neće nitko zaustaviti!“
„Smiri se, bro!“ –nasmiješila se. „Nema potrebe za živciranje!“
„Kako neću kad te dira?!“ –uzvratio je Dean. „Ne mogu biti miran kad je kreten i dira Oscara i tebe! Nema pravo na to!“
„Imaš pravo, ali se smiri!“ –rekla je i zagrlila. „Znam da se brineš, ali nemoj se živcirati! Trenutno nema potrebe za to!“
„Trenutno nema!“ –poljubio ju je u čelo. „Ali nema šanse da ću mu dopustiti da ti se ponovno približi!“
„Previše se brineš, bro!“ –nasmiješila se.
„To je moja zadača!“ –nasmiješio se.
„Jutro za grljenje ili?“ –Victor je stajao na ulazu. „Volio bih se i ja malo grliti!“
„Dođi!“ –nasmiješeno mu je rekla Mary Jane.
Victor se nacerio, prišao joj je i zagrlio ju poljubivši je u čelo. Sjeli su za stol, sa šalicom kave i počeli su s pričanjem. Mary Jane je obožavala pričati, ponekad, samo s njima. bili su jako dobro i simpatični, a Victora je oduvijek smatrala bratom i obožavala je što se navikla na njega iako bi ju svako toliko naljutio, ali normlano je da se ne slažu uvijek. Voljeli su se i to je bilo najbitnije, pa su uvijek brzo zaboravljali prepiranja.
Freddy je silazio niz stepenice, pjevušeći, pa je čuo plakanje koje ga je prekinulo. Okrenuo se prema curinoj sobi kad je već bio na pola puta do prizemlja, ali okrenuo se i otišao pogledati Oscara. Otvorio je vrata i ugledao Daniu kod krevetića.
„Preduhitrila sam te!“ –pokazala mu je jezik i uzela Oscara, koji je odmah prestao plakati.
„Sad sam ljubomoran!“ –rekao je nasmiješeno. „Inače bi prestao plakati samo kad bi ga ja uzeo!“
„Valjda osjeća majčinski istinkt!“
„Majčinkski istinkt?“
„Da!“
„Želiš reći da si trudna?!“
„Ne!“ –odmahnula je glavom. „Kažu da žene uvijek nose majčinski istinkt u sebi!“
„Dean i ti razmišljate o djeci?“ –upitao je Freddy.
„Da.“ –odgovorila je Dania. „Pričali smo o tome daćemo se vjenčati kad diplomiranm, a una još vremena do onda!“
„Lijepo. Mary Jane zna za to?“
„Ne... Ti si prva osoba koja je čula za to!“
„Kad mislite reći ostalima?“
„Kad se dogovorimo i kad sve bude spremno!“
„Odlično!“ –nasmiješio se. „Idemo k ostalima?“
Djevojka je klimnula glavom, pa su zajedno s Oscarom izašli iz sobe i spustili se niz stepenice. Otvorili su vrata kuhinje i zakoračili su k ostalima.
„Evo vas, napokon!“ –rekao je Victor. „Koliko vam je trebalo? Nije da živimo daleko!“
„Pričali smo.“ –rekla je Dania i poljubila Deana.
„O čemu?“ –upitao ju je dečko.
„Nije bitno!“ –pogledala je u Freddy, nasmiješila s ei sjela kraj dečka.
„Nešto nam tajite?“ –pogledala ih je oboje Mary Jane.
„Ma ne... Kao da morate znati o čemu smo pričali!“ –Freddy ju je poljubio.
„Ne morate nam reći! Ne zanima nas, samo da znate!“ –dodao je Victor.
„To je tvoja obrnuta psihologija, jelda?“ –uzvratila je Dania.
„Zašto me uvijek prokužiš?“
„Kako je William?“ –Mary Jane je pogledala u brata.
„Dobro.“ –odgovorio je. „Opravlja se! slijedeći tjedan bi treao početi s poslom!“
„Danas bi trebala ići k njima!“ –rekla je.
„Dogovorila si se?“ –upitao je Freddy.
„Da.“ –klimnula je glavom. „Vi ste na poslu, Dania ja društvom s faska... Ne znam što bi mogla raditi!“
„Barem se nećeš dosađivati!“ –rekao joj e Freddy.
„Snalazim se!“ –dodala je Mary Jane. „I trebala bi otići po tortu za Oscara i kolače!“
„Pa možemo mi proći sutra ili prekosutra po to.“ –uzvratio je Victor. „Ne moraš se ti za sve truditi!“
„Nije mi problem!“ –nastavila je Mary Jane. „Tek od ponedjeljka počinjem raditi, pa neću imati što raditi, a ne da mi se svaki dan čistiti kuću kad nikog nema!“
„Pa uživaj!“ –Dania je odmahnula glavom. „Na godišnjem si i ne bi se trebala umarati!“
„Znaš da ja nisam osoba koja neće raditi ništa!“
„Trebala bi biti.“
Mary Jane joj se nasmiješila. Znala je da nje osoba koja neće samo ležati i ne raditi ništa, a društvo ju je uvijek nagovaralo da se ne umara previše i neka samo uživa. Uživala je uvijek, a kad je čistila po kući, večinom nikoga nije bilo doma, pa nije znala što raditi i s time joj se vrijeme brže prolazilo.
Victor, Dean i Freddy su otišli na posao, nakonručka, jer su radili popodnevnu smjenu, a trebali su se vratiti tek pred večer.
Dok je Mary Jane gledala televiziju, točnije, crtiće s Oscarom, Dania se spremala za izlazak. Na sebi je imala bijelu usku majicu, crnu haljinu do koljena, a na nogama bijele štikle. Kosu je podignula u rep i lijepo se našminkala. Oko vrata je stavila perlasti lančić. Spustila se niz stepenice u ušla u dnevni boravak.
„Kakva sam?“ –upitala je Dania.
„Lijepa!“ –namignula joj je Mary Jane. „Odlično si se sredila. Sviđa mi se!“
„Sigurno?“
„Lagala bi ti?“
„Odlično onda!“ –nasmiješila se i uzela je ključeve automobila sa stola. „Vidimo se pred večer!“
„Dania je poslala Oscaru i njoj poljubac, pa se nasmiješila i otišla iz dnevnog boravka. Otvorila je vrata i izašla iz kuće, pa se spustila stepenicama i ušla je u auto.
Mary Jane je i dalje gledala crtiće s Oscarom. Obožavala je sjediti, na samo, satima i gloedati s njim animirane filmove. Voljela je priče Walt Disneya, koje je gledala i ona kad je bila malena, pa se uvijek sjećala svoga djetinjstva.
I tata je ostajao, svako toliko, kod kuće s Deanom i njom kako bi satima veselo gledali televiziju i obiteljske crtiće.
Oni dani su joj nedostajali, ali znala je da će zauvijek biti u sjećanju.
Pogledala je na sat. Pet sati je već bilo prošlo, pa je podignula Oscara sa trosjeda, uzela je torbu i krenula prema izlasku.
Mary Jane je sjedila na krevetu i čitala knjigu dok je Oscar spavao. Nije mogla zaspati jer nije imala vijesti o ukučanima, pa se zabrinjavala.
Dania je satima spavala. Ona je bila ta koja se nije previše živcirala i satima razmišljala o tome kako su, da li su dobro i ako su na putu za kući.
Kad je Mary Jane shvatila da je tri ujutro prošlo, zatvorila je knjigu, ugasila svijetiljku i prislkonila glavu na jastuk.
U trenutku kad joj je samo nekoliko trenutaka nedostajalo da zaspi, čula je zvono. Zbunjeno je podignula glavu, uzdahnula je i dignula se s krevet. Polako je izašla iz sobe, a na vratima je netko dugo i puno zvonio, kao da je nekoga hitno trebao, a djevojka se spustila niz stepenice. Čula je korake i okrenula se, pa je ugledala Daniju.
„Tko je to?“ –upitala je.
„Ne znam, ali ne sviđa mi se jer je prekasno da netko zvoni u ovo doba noći!“
Dania je slegnula ramenima, a Mary Jane je uzdahnula. Približila se ulaznim vratima i otvorila ih je. ugledala je Marka i začudila se, ali nervoza joj je prolazila tjelom dok ga je promatrala. Osjetića je smrad alkohola. znala je da je pijan, kao što je bio dosta puta kad su njih dvoje bili skupa. Mrzila se prisjećati toga, mrzila je prisjećati se njih dvoje i njihove jednogodišnje veze.
„MJ...“ –rekao je.
„Ne zovi me ovako!“ –uzvratila je ljutito.
„Nekoć si to voljela!“
„Na svu sreću je to prošlo!“
„Nemoj tako!“
„Začepi! Što radiš ovdje?!“
„Želim vidjeti maloga!“
„Nemaš pravo na to, jasno?!“
„Imam!“
„Mark, odlazi!“ –Dania se pojavila kraj Mary Jane i pokazala je telefon. „Broj policije je utipkan. Ako kliknem slušalicu, dolaze!“
„Nemaš mi pravo oduzimati sina!“ –viknuo je.
„Nije tvoj sin!“ –viknula je Mary Jane.
„Rekla sam ti da odeš!“ –izašla je na ulazu i ozbiljno fa pogledala.
Mark je ljutito odmahnuo glavom, pogledao ih još jednom, ljutito, pa se udaljila od njih. Kad se dovoljno udaljio, Dania je progurila Mary Jane u kuću, zaključala je vrata i uzdahnula. Mary Jane je bila shrvana, živčana i ljuta, a njena prijateljica je gledala u nju. Suze su joj dolazile na oči. Razmišljala je o svome sinu. Bila je zabrinuta za njega. Bojala se da bi se Mark mogao vratiti i oduzeti joj ga na silu, a nije ga željela izgubiti, ne sada kad je sve bilo savršeno.
„Prestani plakati!“ –rekla je Dania. „Ne brini se. Ne će se ništa desiti!“
„Što ako se desi, Dania?“ –odmahnula je glavom. „Strah me! Ne želim izgubiti Oscara!“
„I misliš da ćemo mu mi to dopustiti?“ –nasmiješeno joj je obrisala rukama suze. „Zaboravljaš i da studiram za odvjetnicu. Poznajem dobre odvjetnike koji bi mogli već ujutro nabaviti nalog za njegovo uhičenje ako ti nešto učini!“
„Ma boli me briga za sebe!“ –uzdahnula je. „Ne želim da se Oscaru nešto dogodi!“
„Neće, nemoj se bez veze brinuti. Idemo sada spavati!“ –rekla joj je.
Mary Jane je spustila pogled i slijedila je prijateljicu, hodajući stepenicama. Dania ju je pozdravila jer je došla ispred svoje sobe, pa je otvorila vrata i ušla, a ova druga je ušla u svoju i, prvo što je učinila, otišla je kod Oscarovog kreveta. Htjela se uvjeriti da je bio tamo, da joj ga nitko nije oduzeo. Suze nisu prestajale kliziti niz njeno lice, razmišljajući o strahu njegovog kubitka. Nije ga smijela izgubiti jer bi tada umrla od tuge, nije smijela dopustiti joj ga Mark otme. Oscar je bio samo njen maleni dječačić, njen i od Freddija trenutno. Bili su mu oboje poput roditelja, a Mark nije imao pravo tražiti od nje da ga vidi, da mu ga da, ne nakon što je samo pobjegao poput kukavice kad je saznao da je trudna. Podragala ga je i poljubila. Nije se željela odvajati od njega, ne sada kad je postojala prijetnja koja je govorila da će on nestati iz njenog života, a to nije željela. Pogledala je kroz prozor, kako bi se uvjerila da nema nikoga kraj kuče, nakon čega je legla na krevet, prislonila je glavu na mekani jastuk i zatvorila je oči pokušavajući se smiriti, pokušati zaspati.
Osjetila je zagrljaj oko struka i polako je otvorila oči. Predpostavljala je da se Freddy vratio, pa je uživala u onoj toplini. Nježno je mazila ruke koje su je snažno grlile. Osjećala se odlično i zaštičeno, kao da je sve dobro i da se ništa neće desiti. Upalila je svijetlo, okrenula se i ugledala Marka kako ju zlobnim osmijehom promatra. Proderala se kad je krenuo prema njoj, a onda se naglo dignula sa kreveta i shvatila da je to samo bio san. Znoj je silazio niz njeno lice, kao i suze.
„Dobro si?“ –začula je muški glas.
Okrenula se. Ugledala je Freddija i bila je sigurna da ono nije bio san. Nije mogla zaustaviti suze koje su silazile niz njeno crveno, mokro lice. Uplakano ga je zagrlila. Htjela se uvjeriti da je on tamo, da njega grli, a on ju je, također, snažno zagrlio.
„Što je bilo?“ –upitao ju je. „Morao sam te prodrmati da se probudiš! Mrmljala si nešto sebi u bradu, plakala si...“
„Mark je navratio sinoć!“ –uzdahnula je „Bio je pijan... Htio je vidjeti Oscara!“
„Dobro si?“ –zabrinuto će. „Nije ti ništa učinio?“
„Nije.“ –odmahnula je glavom. „Ali sanjala sam da je bio ovdje umjesto tebe! Bojim se, Freddy! Ne želim da nam oduzme Oscara!“
„Nemoj se brinuti. Neće!“ –rekao joj je nježnim glasom i poljubio ju je. „Nitko od nas to nebi dopustio, a pogotovo ja neću!“
„Molim te, nemoj!“
„Neću, smiri se malo.“
„Ne mogu se smiriti. Skoro ništa nisam spavala! Strah me, paranoja... Užasno se osjećam! Jedva mogu i razmišljati o normalnim stvarima!“
„Nemoj paničariti kad se ništa nije dogodilo!“ –stavio joj je ruke na lice. „Ovdje sam, u redu?! Neću dopustiti da mu se išta dogodi, jasno?!“
„Dobro.“ –uzdahnula je i poljubila njegove ruke, pa njega. „Kad si se vratio s posla?“
„Oko četiri i pol. Čvrsto si spavala!“
„Uf, već je deset prošlo!“ –pogledala je na sat i okrenula se prema njemu. „Ne misliš li da je vrijeme da se dignemo?“
„Ne!“ –nasmiješio se. „Najrađe bi još uživao s tobom!“
Djevojka mu se nasmiješila, a on ju je poljubio i gurnuo natrag na jastuk, pa ju je počeo škakljati dok se ona smijala do suza. Kad je stao, pogledao ju je duboko u oči, a i ona je njega. Obožavali su jedno drugoga i više nego što su mogli zamišljati. Poljubili su se, a on ju je nastavio škakljati.
Victor, Dean i Dania silazili su niz stepenice i okrenuli se prema njihovoj sobi kad su čuli dernjavu i smijehove.
„Odlično!“ –Victor je zakolutao očima.
„Što to?“ –upitala ga je Dania.
„Sve ovo!“ –nadodao je.
„Molim?“ –zbunjeno će Dean. „NE razumijemo na što misliš!“
„Ma na sve ovo, čovječe!“ –uzviknuo je. „Prvo vas dvoje moram svako jutro slušati kako se hihotate, smijete i sad ću morati i njih dvoje slušati!“
„I u čemu je problem?“ –nastavila je Dania silazeći niz stepenice.
„Mislim da je jedino rješenje da i ti nađeš curu!“ –Dean ga je potapšao po ramenu.
„Ma koju curu...“ –pogledao ga je. „Kupit ću psa! On će me znati cjeniti!“
Dean i Dania su se zbunjeno pogledali dok je Victor prošao kraj njih i nastavio je hodati dalje. Njih dvoje su se počeli smijati, pa su odmahnuli nasmiješeno glavom. Uvijek ih je nasmijavao svojim ispadima, ali onaj je bio najboljih od svih. Poljubili su jedno drugoga i nastavili su ga pratiti.
Freddy i Mary Jane ležali su na krevetu, u zagrljaju, pričajući i uživajući. Djevojka nije razmišljala o Marku i o onome što se desilo jer ju je on umirio svojim pričanjem, nježnim glasom. Obožavala ga je imati kraj sebe, a znala je da će ga sada imati dok god bude želio i nadala se da će to željeti još dugo. Prekinuo ih je Oscar, koji se dignuo na noge, držao za krevet i gledao u njih. Freddy se dignuo i otišao je po njega, pa ga je poljubio i doveo kod Mary Jane, koja ga je primila i također poljubila. Dečko je rekao da se on ide istuširati, pa da će ju pričekati u kuhinju ili dnevni boravak i krenuo je prema vratima. Otvorio ih je, ali okrenuo se još jednom prema njima. Gledao je u Mary Jane i malenog Oscara, kako nasmiješeno gledaju jedno u drugoga. Vidio je njen prekrasan nasmiješeni izraz lica, kojeg je najviše od svega volio vidjeti. Znao je da ne može dopustiti da se Mark uplete u njihov normalno i spokojni život, znao je da ne može dopustiti da se ona i dalje ljuti, živcira i plačići se budi. Morao ih je zašititi pod svaku cijenu. Previše su mu značili da dopusti da ih netko ozlijedi. Primjetio je kako ga djevojka gleda i nasmiješio joj se, namignuo joj, nakon čega je izašao iz sobe.
Mary Jane je uzdahnula, odmahnula glavom i udaljila se iz sobe. Društvo je pogledalo u Freddy koji je zbunjeno gledao u prijateljicu, koja je izašla iz dnevnog boravka.
Djevojka se penjala prema sobi. Srce joj je ubrzano kucalo. Pokušavala se smiriti jer joj je bilo krivo što je udarila Freddija jer nije on bio kriv za ništa. Otvorila je vrata sobe i zatvorila, nakon čefa je otišla kod dječjeg kreveta. Oscar je čvrasto spavao, a njoj su suze došle u oči. Duboko je uzdahnula i podragala ga po licu. Nije ga smijela izgubiti, nije mu smijela to dopustiti.
Osjetila je zagrljaj s leđa i spustila je pogledl, ugledavši ruke koje je obožavala, koje je voljela osjećati. Podignula je ruke i stavila ih na njegove, nježno iz dragajući dok joj je srce ubrzano kucalo.
„Nisam te htjela ošamariti, Freddy!“ –uzdahnula je.
„Znam...“ –rekao je nježno. „Zaslužio sam to!“
„Nisi!“ –okrenula se prema njemu.
„Jesam.“ –nasmiješio se i podragao ju po mekanom i toplom licu. „Rekla si mi više puta da ne voliš taj nadimak!“
„Ali trebala sam ti reći zašto! Nisam... Nisam htjela to učiniti, stvarno!“
„Ne brini se. znam!“
„Bila sam tako živčana, Freddy! Kako se usuđuje vratiti nakon toliko vremena?! Oscar će uskoro napuniti godinu dana, a sad se pojavio s namjerom da mi ga želi oduzeti!“
„Ne brini se.“ –poljubio ju je u čelo. „Neću dopustiti da nam ga oduzme!“
Pogledala ga je ozbiljno i tužno, ali primjetila je iskrenost u njegovim očima i pogledu. Znala je da mu može vjerovati, da je on njihova nova nada, zaštita u životu.
Freddy joj se nasmiješio, a onda je pogledao u Oscara i nježno ga podragao po malenom i nježnom rumenom licu. Nije mogao zamisliti niti jedan dan bez njega. Bez da ga vidi. Obožavao ga je više od vlastitog života.
„Neugodno mi je zbog toga što te nazvao tata!“ –rekla je Mary Jane.
„Ma nema ti zbog čega biti.“ –nasmiješeno se okrenuo prema njoj.
„Što će tvoji pomisliti o meni?! Sigurno misle nešto loše!“
„Ne misle, bez brige!“
„Ali ne znam kako je moguće da...“
„Prekini!“ –zaustavio ju je nasmiješivši se. „Bilo mi je drago što me nazvao tako. Lijep osjećaš mi je prošao kroz tijelo!“
Mary Jane se nasmiješila. Užasno dobro se osjetila u onom trenutu i trnci su joj prošli kroz tijelo kad je čula što je rekao. Freddy se i njoj nasmiješio, pa joj se približio nježno ju promatrajući. Podragao ju je, ali zaustavio se prolaziti nježno kroz njenu tamnu valovitu kosu. Približio se svojim usnama njenima i nježno ih je utisnuo, pa ju je pogledao ravno u oči. Djevojka ga je obgrliila rukama i poljubila ga, ali se nisu zaustavili na tome.
Željeli su poljupce jedno drugoga već mjesecima, a kad su ponovno osjetili tople usne nisu se više htjeli odvojiti. Skidali su odjeću, ponovno, bacajući je po sobi, pa je Mary Jane povukla Freddija na mekani krevet. Osjećala je poljupce po vratu, tjelu... Dok su vodili ljubav, poljupci su bili stvavstveni i nježni istovremeno.
Mary Jane je bila nagnuta na njegovim prsima, slušajući njegovo srce dok ju je poljubio po glavio i mazio po dugoj kosi.
„I... o čemu si htjela pričati sa mnom?“ –upitao ju je.
„O ovome!“ –odgovorila je. „Izgleda da nam je bilo neugodno!“
„Nije mi baš bilo neugodno nego nisam znao kako bi Dean morao reagirati!“
„Nisam niti ja, ali Dania mi je rekla da bi mu najvjerojatnije bilo svejedno, pa sam zato htjela popričati s tobom!“
„I... što ćemo sada?“ –upitao ju je. „Mislim... Želiš da nešto pokušamo?“
„Želim!“ –odgovorila je i poljubila ga.
Freddy joj je uzvratio poljubac i podragao ju po licu. Obožavao je biti kraj nje i osjećati ju kraj sebe, pogotovo sada kad su bili u vezi, zbog čega je bio jako sretan i osjećao se dobro.
Njihovo maženje je prekinuo piskutavi zvuk.
„Što je to?“ –upitala je Mary Jane.
„Biper!“ –uzdahnuo je i dignuo se s kreveta.
Oscar je počeo plakati, pa se dignula i djevojka, obukla je majicu i hlače i otišla uzeti sina, pa ga je dignula sa kreveta i poljubila ga.
Freddy se obukao i tražio je biper po džepovima, kako bi zaustavio zvuk jer je plašio Oscara.
„Freddy!“ –Victor je otvorio vrata. „Izbila je uzbuna! Još jedan požar je obuhvatio plantažu. Dean nas čeka u autu!“
„Idem, idem!“ –rekao mu je.
Victor je klimnuo glavom i izašao je iz sobe. Freddy se okrenuo prema Mary Jane, koja ga je zabrinuto promatrala. Znao je da je zabrinuta jer je bila svaki put kad bi trebali otići na posao, a sad bi mogla biti još biše jer su u vezi. Približio jo se i poljubio ju, nakon čega je poljubio i Oscara.
„Vratit ćeš se, jelda?“ –upital je Mary Jane.
„Uvijek sam, jelda?“ –nasmiješio se. „Uostalom, dao sam ti svoje obečanje, pa se ne trebaš brinuti!“
„Vrati se brzo!“
„Hoću, hoću! Ako se Mark vrati i ponovno bude gnjavio, nazovi, u redu?“
„Hoću!“ –klimnula je glavom.
Nasmiješio se i poljubio ju još jednom, nakoon čega je izašao iz sobe, a djevojka je otišla za njim držajući Oscara u rukama. Zabrinuto je gledala prema njemu iako je znala da će se vratiti, pa ipak joj je obečao, a obečanje nikada nije prekršio. Dania je stajala u kuhinji, a Mary Jane je ispratila Freddija do vrata i poljubila ga je, pa je potrčao prema automobilu dok je Dean trubio sve dok nije ušao k njima.
Djevojka je zatvorila vrat i otišla je u kuhinju, vidjela Daniju za stolom, a djevojka ju je pogledala.
„Napokon si došla!“ –uzvratila je Dania. „Mislila sam da ću sama morat jesti!“
„Oprosti!“ –sjela je kraj nje. „Miriše odlično!“
„Ukusno je!“ –nasmiješila se uzevši jedan kumpir i stavivši ga u usta. „Nije vas bilo dosta dugo!“
„Pričali smo.“ –rekla je nasmiješeno.
„Samo to?!“ –nacerila se. „Ne vjerujem jer ti se po osmijehu vidi da je bilo nešto više od toga!“
„Pa... skupa smo!“
„Napokon!“
Dania je nasmiješeno pjevušila i izmislila pjesmicu za Mary Jane dok se ona smijala i nasmiješeno gledala u Oscarakoji je veselo pljeskao rukama.
Vatrogasni kombi se zaustavio na početku plantaže kave, koja je gorila iz daljine, a vatra se širila sve brže.
Nigelova ekipa je primjetila vatrogasce u daljini, kako pokušavaju ugasiti ogromni požar. Svi su se bojali jer je bilo užasno toplo ljeto, a uz to, je vatra bila visoka i topla.
„Idemo, dečki!“ –Nigel je stavio kacigu na glavu. „Ako sada to ne riješimo, ne idemo doma do jutra!“
„Bojim se da će tako i biti!“ –rekao je zabrinuto Dean. „Preveliki požar je da bismo mogli biti gotovi u kratko vrijeme!“
„Ja želim večerati, jasno?“ –proderao se Victor. „Moramo ovo riješiti što prije!“
„S pričanjem nećemo biti uskoro gotovi!“ -pogledao ih je Freddy. „Krenimo!“
Ostali su klimnuli glavom i potrčali su prema centru plantaže, gdje se odvijao požar, noseći sa sobom pumpu i morali su javiti kolegi da pritisne gumb i otvori vodu kad stignu do mjesta događaja.
Vatrogasci su kantama, pune vodom, i debelim dugačkim pumpama gasili vatru koja je obuhvatila veliki dio cijele plantaše. Bojali su se da neće uspijeti ugasiti jer je bila prejaka. Trčali su s jedne na drugu stranu, pomažući jedni drugima.
Vrijeme je brzo prolazilo, a vatru nisu mogli cijelu ugasiti. Znali su da će im dosta vremena trebati kako bi ju mogli ugasiti do kraja.
