Kronike Izgubljene Djevojke

Ovdje sve počinje...moj put u izgbljeno jer ovdje me nitko ne zna....

Bila sam tako mala i sitna za svoje godine, jako sam se bojala kao i sva ostala djeca, svog prvog polaska u školu.
Živm 5 minuta od svoje osnovne škole tako da smo mama i ja odlučile ići pješke.
Navršila sam 7 godina i 4 mjeseca bila sam spremna za svoj prvi dan u školi.
Početak mjeseca rujna bio je prilično topao, mama me držala za ruku koja se ubrzano znojila, bili smo na samom ulazu škole.
Moram priznati nije mi bilo lako. Većina roditelja već je sjedila u dvorani i čekala prozivku.
Naime na prozivci su čitali ime i prezime svakog djeteta, govorili u kojem je razrednom odjeljku i kod koje učiteljice.
Napokon ugledala sam jedno poznato lice povukla sam mamu za sobom i sjele smo pored Dee,sjedila je pored mame (Gane).
Dee je bila moja prva susjeda i najbolja prijateljica uvijek smo bile zajedno, razveselila se mom dolasku,
Prozivka je počela, meni nepoznati ljudi velikom brzinom čitali su imena djece, među njima začula sam i nekoliko poznatih imena, to su bili moji vrtički prijatelji.
Došao je red na razredni odjeljak C začula sam svoje ime. Sue,sue...Odjekivalo je u mojoj glavi.
Osjećala sam se tako važno jer sam prozvana...Došao je red i na Dee.
Naša iščekivanja su ispunjena nismo bile rastavljene, u istom smo razredu.
U isti glas vrisnule smo od sreće. I tako je prošao moj prvi dan školske sreće.


NAPOMENA:priče se temelje na stvarnim događajima opisuju stvarne osobe, ali zbog zaštite identiteta izmjenila sam imena!

Ako sam vas zainteresirala,nastavak sljedi uskoro...