utorak, 28.12.2004.
Kako je propao RnR
Sinoćke sam bio na koncertu Hladnog piva i jebeno se zabavio. Bilo je tu svega, i kršenja zakona 0,00% i đuskanja i poljevanja pivom i žmiganja zgodnim punkericama i vožnje pod utjecajem opijata i ... Saso mange kažem vam, provod do jaja. Međutoa, problemi nastaju idućeg dana s mojim buđenjem i pokušajem ustajanja na posao. Jebeni raspad sistema počinje, dakle, s alarmom na satu. "AAAAAGGHHH!!! Moja glava!!!!" "Pa to je čudo glasnije od pneumatske bušilice koja tuče po loncima. Ili meni malo glava puca? Ma koja glava crni sine, pa nisi popio više od... Stvarno,koliko sam popio?" - mislim si fino zavaljen u krevetiću - "Ćek da vidim, jedno čim smo došli, drugo kad je Draško dofuro rundu, ondak moja runda, Pajdo treća i ... JEBOTE!!! Samo 4 piva!!!" Od sramote pred Bogom pokrivam se jorganom i neutješno kukam, cca 5 min. "Gdje mi mladost ode!!" Nema druge Alene ustani i nosi se s tim kao pravi muškarac. Ustajem. "AAAAAGGHHH!!! Moj vrat!!!!" Idućih 5 min provodim u pokušaju da podignem glavu s jastuka svesrdno pomažući mom jadnom vratu koji nakon sinoćnjeg mlaćenja glavušom na opake ritmove danas nema snage da to sam obavi. "Dobro je majstoriću" - hrabrim se - "popit ćeš kavicu i stvari će sjesti na svoje mjesto." Tupam po kuhinji, rasčupan kao ovca i pokušavam se sjetiti što ti sve treba da skuhaš kavu. Mogu vam reći da je kuhanje kave u takvom stanju izuzetno zahtjevan posao. Jedanko teško poput depiliranja intimne zone brenerom ili oblačenja vunenih tangi na dupe puno hemoroida. Nije da znam išta ni o jednom ni o drugom, samo pretpostavljam. Sa šalicom tople kave sjedam pred TV i sabirem misli. A nema ništa bolje za koncentarciju od kave i cigara, stoga palim jednu. "AAAAAGGHHH!!! Moje grlo!!!!" Bit će da poznavanje kompletnog ospusa neke grupe i dokazivanja glasnim pjevanjem svima ko sebe da si ti njihov najvjerniji fan i nije neka fora. "Grlo mi je izborano kao babina guzica i cigareta je zadnje što ti sad treba, legendo." razmišljam dok uzimam novi dim. "Ko ga jebe i duhanska industrija treba od nećeg da živi!" palim novu pljugu. Nakon nekoliko šalica božanskog nektara (kave) i par novih pljugica, jedno oko kao da mi se otvorilo. "AAAAAGGHHH!!! Kasnim na posao!!!!" Pocupkujem na jednoj nozi pokušavajući istovremeno odući čarape, popit još malo kave i prebacit na teletext da vidim kako stojim na kladuši. "Sizife, amaterčino prokleta!" Ulećem u auto, pri tom si vratima uhvatim kaput i sjebem ga. Stižem na posao s 40-min zakašnjenjem i s uzdahom olakšanja sjedam u stolicu. "Hm, a gdje su ostali?" Maznem glavušom u tastaturu, tiho opsujem i kući. Bakica ulaz do: "A ti sinko jadan radiš i nedjeljom, e baš mi te žao!" |
