Veliki problem odustajanja koji njegujem godinama natjerao me u dokazivanje samoj sebi kako mogu jednom,nešto privesti kraju i tako je započeo moj 365dnevni projekt Svaki dan fotka jedna
Kada vas nešto toliko trivijalno može dovesti do stanja ponosa znate da ste učinili nešto veliko za sebe,a neznatno za ostatak čovječanstva
Osim te osobne satisfakcije natjerao me u razvijanje kreativnosti,koliko uspješno nije ni bitno,ali uistinu nije baš tako lako pronaći svaki dan kadar,i kada si loše volje i pun problema,pod temperaturom,kad od posla ne znaš sastavit smislenu cjelinu,kad je sunce prejako ili kiša ne prestaje danima,a cipele mokre od prethodnih dana...na kraju pobjednosno odahneš; e imam je i danas,mala osobna pobjeda
Tragom 1. projekta započeo je i drugi 365 DanaBezBoje.
Nisam ih na blogu objavljivala,ali projekt i dalje živi i danas privodim kraju 225. dan
Gledam tu brojku dvjestodvadesetineku cijeli dan kroz laganu sumaglicu strepnje,svjesnost prolaznosti vremena,dana,noći,trenutaka koji zaboravljaju reprize u udarnim terminima.
I to je to doba godine kada se vrte sve te male i velike inventure,reprogramiranje emotivnih higijena i sudara unutarnjih nemira,natuknice sjećanja,pražnjenja,a još
kada dotakne bolest u obitelji postaješ svjesniji smrtnosti i konačnosti i sve jače odzvanja ona turska godine lete,a dani se vuku ili splitska inačica
vrijeme pići a mi za .urac
