ninč

petak, 25.05.2007.

Kaka II. dio

Evo opet ja pišem o nogometašu poznatom kao Kaka! Iako sam već prije pisao o njemu htio sam se ponovo osvrnuti na njega nakon što sam gledao finale Lige prvaka i vidio njega tamo te kako se proslavio pobjedu svojeg kluba - ponovo bez srama priznajući cijelom svijetu da je kršćanin!!



Što me je natjeralo da malo razmišljam - danas je tako normalno da ljudi bez srama govore kojoj stranci pripadaju, za koji klub navijaju, s čim se slažu ili ne slažu ali kad dođe do pitanja vjere onda sve postaje tajnovito! Zašto? Jeli zbog toga što se srame onog u što vjeruju ili zato jer i sami znaju da ne žive ono što vjeruju? Mhatma Gandhi je rekao (parafraziram) kad bi kršćani živjeli ono što propovjedaju svi bi bili kršćani!

Pitanje vjere u Boga za mene je najvažnije pitanje o kojem se čovjek mora izjasniti -jer o tome mu ne ovisi samo život ovdje na zemlji već i vječnost.

Neki dan sam pročitao jedan zanimljiv citat:

Radije bih živio svoj život kao da ima Boga
i umro da otkrijem da ga nema,
nego živio svoj život kao da ga nema,
pa umro da otkrijem da ga ima.

Zbog toga mi je fenomenalno što Kaka radi bez srama i stida i skidam mu kapu zbog toga!

L8r

srijeda, 16.05.2007.

Razlog zašto biti prof. povijesti i dipl. povjesničar u Hrvatskoj i nije neka fora

Evo ovaj post je za svaasta koji me je pitao zašto sam napisao da biti prof. povijesti i dipl. povjesničar i nije neka fora.

svaasta...well my young aprentice....da ja sam profesor povijesti i dipl, povjesničar, a razloga zašto to nije tako fora ima dosta. Probat ću objektivno navesti najvažnije:
1. Povijest - ja sam volio povijest, sve dok je nisam počeo studirati. Jedan od razloga za to je zastarjeli model studiranja na Filozofskom fakultetu. Primjer - na faxu su 2004. uredili jednu učionicu s fenomenalnom opremom, na stolovima touch screenovi, projektori, internet veza, san snova za svakog studenta - da bi većina profesora na odsjeku na jednom okruglom stolu rekla da ne znaju što bi s time?!! De facto ti ponovo prolaziš sve kaj si prolazio i prije (OŠ i SŠ) samo naravno puno dublje. Vrlo malo imaš slobodu ući posebno u neka područja koja te više zanimaju. Da ne spominjem da sam ja imao ispit iz gospodarske povijesti gdje sam morao učiti koliko tona kuruze je proizvedeno 1900 i neke.
2. Perspektiva - nažalost kod nas je vrlo teško naći posao u struci kao prof. povijesti ili kao znanstvenik. Ja sam hvala Bogu brzo pronašao posao, ali velika većina mojih kolega nažalost i po par godina tražila je posao u struci (neki još uvijek traže). Samo jedan banalan primjer koliko se ozbiljno uzima taj posao – kad sam se prijavljivao na Zavod za zapošljavanje nakon diplome rekli su mi da oni uopće nemaju zanimanje dipl. povjesničar pa da će me voditi u bazi podataka samo kao prof. povijesti!??
3. Profesor povijesti - na Zavodu za zapošljavanje ima jako puno nezaposlenih prof. povijesti. Znam osobno primjere gdje se za jedno slobodno mjesto prof. povijesti u 1 školi javilo više od 100 kandidata!!! Nije nemoguće, ali je jako, jako teško.
4. Satnica - kad radiš kao profesor moraš imati 20 sati tjedno nastave da bi imao punu satnicu - tj. punu plaću. To je de facto jedino ostvarivo u gimnazijama, koje sve imaju prof. zaposlene za stalno. Druga varijanata je da - se radi u više škola kako bi se popunila satnica (do pune plaće), a to može biti jako naporno i zahtjevno pogotovo ako su škole udaljene. Vrlo često se godinama mora raditi kao zamjene (par mjeseci, ili godinu dana) za porodiljni dopust ili tome slično prije nego se dobije stalno zaposlenje. Na kraju se to svede da ti jedina šansa da dobiješ posao kao prof. povijesti – ako netko ode u penziju, umre ili promijeni posao.
5. Plaća – u prosvjeti plaće su još uvijek niske. Prof. početnik s punom satnicom ima oko 3500 kn. Nakon položenog stručnog ispita plaća se penje nešto iznad 4000.
6. Znanstvenik – to može biti zanimljivo ako te to zanima i ako se uspiješ ubaciti u te vode. To su dosta zatvoren krugovi u koje nije jednostavno upasti i potreban ti je dobar odnos s nekim profesorom ili moraš biti nobelovski genije da te netko zapazi i pruži ti šansu.

Naravno da rad u školi ima i svoje prednosti – ako voliš predavati, voliš mlade i prenošenje svojeg znanja njima, imaš (možda ne na početku) dodatnog vremena kojeg možeš popuniti dodatnim poslovima i projektima.
Zapravo mislim da biti profesor u školi je vrlo plemenito zanimanje jer imaš priliku utjecati na mnoge mlade živote i nažalost to se kod nas još uvijek ne cijeni dovoljno.

Sve se svodi na ono što stvarno želiš, ali nije loše imati objektivnu sliku stvarnosti. Moj savjet je da se dobro razmisli. Iskreno meni nitko nije rekao te stvari. I mnogi mladi upisuju, pogotovo na Filozofskom fakultetu, programe i smjerove koji super zvuče – komparativna književnost, indologija, fonetika, itd., ali koji osim za znanstveni smjer zaista ne nude veliku mogućnost kasnijeg zaposlenja! Primjerice na jedan od posljednjih natječaja za vježebnike, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa na nekih 20 mjesta javilo je više od 1000 ljudi (!!!) i to velika većina upravo s Filozofskog fakulteta. To je brutalna istina, koji mnogi prekasno saznaju.

Iako je teško, nije pesimistično, ako čovjek želi raditi i dobije malu priliku iskoristit će je da se dokaže i otvoriti će mu se mnoga vrata.
Ako imaš još pitanja prijatelju – slobodno pitaj – a ja ti želim puno sreće i mudrosti u odabiru svojeg zanimanja!!! Sretno!

petak, 11.05.2007.

Slikice

BRISEL

Glavni trg


Gradska vijećnica


Uličica


Panorama


Europska komisija


Famozni Maneken Piss


BONN

Rodna kuća Ludwiga van Beethovena


Glavni trg s gradskom vijećnicom u pozadini


Rijeka Rajna (na ovom dijelu široka 400 m)


Katedrala


Vlak kojim sam se vozio, čak 280 km/h

subota, 05.05.2007.

Back in the hood

Evo me natrag u kišovitom, tmurnom Zagrebu. Ovo moje zadnje putovanje stvarno je bilo posebno - barem što se tiče dijela s putovanjem. Kao što već napisah u dolasku mi je bilo zanimljivo, a ni u povratku nije nedostajalo iznenađenja. Naime u povratku sam imao kombinaciju s putovanjem vlakom do Frankfurta i onda avionom do Zagreba. Još ja lijepo pitam agenticu koja mi je sređivala karte jel to znači da trebam ipak doći na aerodrom, kaže ona da.

I tako dođem ja danas 1,5 sat prije polaska vlaka na aerodrom Cologne/Bonn kad mi tamo kažu da sam na krivom mjestu i da mi vlak polazi s Glavnog kolodovora u Kölnu!!!! Aaaaaaaaaaaaaa! Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Presjeklo me! Užas, vlak mi u tom trenutku kreće za sat vremena, a ja nekih 30 km udaljen od pravog mjesta! Trčim ja po aerodromu do željezničke stanice, kupim kartu i kaže kondukter ide vlak za 10 minuta i vozi 20 minuta do Kölna. Koma, totalni cajtnot! Sjedim ja na željezničkoj stanici ispod aerdoroma i samo slušam spikericu kako govori da jedan, po jedan vlak kasne 20 minuta! Ja se molim - Pomozi Bože, jer sam se već vidio kako spavam na aerodromu u Frankfurtu. I hvala dragom Bogu jedino je moj vlak stigao na vrijeme. Izletio sam iz njeg au Kölnu uletio u Lufthansin ured i checkirao kartu. U zadnji tren.

Vozio sam se u onom brzom vlaku Deutsche Bahna, u jednom trenutku vozili smo se 280 km/h. Zanimljivo iskustvo. Dođem u Frankfurt na taj njihov aerodrom - ogroman je, gigantski. Sjednem ja u avion, kad ono i on kasni pola sata u poletanju. Fakat zanimljivo!

Ali evo dođoh doma. Dočekale su me jedne tužne i šokantne vijesti koje su me dosta potresle i rastužile. Nisu bitni detalji ali u takvim situacijama čovjek vidi koliko se često nervira oko nebitnih detalja kojih se za 5 dana nećemo ni sjećati, a kamoli za 5 godina.

Život je prekratak da bi ga potrošili na gluposti. Biblija kaže "dani su čovjekovi kao sijeno, cvate kao cvijetak na njivi, jedva ga vjetar dotakne i već ga nema!" Istina! I mogao bih se prepustiti nekom beznađu ili depri ali imam Nadu i Najboljeg Prijatelja da me tješi.

Danas sam pročitao super rečenicu, kaže: "Čovjek može preživjeti 40 dana bez hrane, 4 dana bez vode, 4 minute bez kisika, ali samo 4 sekunde bez nade!"

Riječi jedne pjesme koju pjevamo u Crkvi ide ovako. "Moja je Nada u Tebi, žudim za Tobom u viječnosti, kad gledati ću Tebe ja, mog Krista, Kralja, Gospoda". Večeras sam toga vrlo svijestan!

Vani kiša ispire ovu tmurnu i tešku zagrebačku noć.

L8r

petak, 04.05.2007.

Bonn iliti opet skitam po svijetu

I'm on the road again. Evo mene u Bonnu. Putovanje baš i nije počelo dobro. Avoin u polasku iz Zagreba mi je kasnio 40 minuta. Dok sam tako sjedio i čekao pojavio se u čekaonici Tonči Tadić – izgleda moj suputnik na Plesu.
Doaš je i taj avion, let je bio ugodan osim sletanja u München iliti Minhen. Avion se fakat tresao i ljuljao. Nije mi bilo jasno jer bilo je vedro vrijeme. Kako mi je prvi avion kasnio, moj drugi let je otišao pa sam morao raditi novu kartu. Ni Njemci nisu kaj su nekad bili (točnost, brzina itd.) No, dobro čekao sam 2 sata do drugog leta. I prvi i drugi avion bio je Lufthansin – i dalje ostajem pri tvrdnji da je Croatia Airlines najbolja. Na prvom letu dobili smo neki keksić, kavu i sok, a na drugom samo sok. Tja.
Dugi avion bio je Boing, prvi je bio opet propelerac! Kad smo sletali u Bonn, ljudi moji kaj je taj avion plesao. Stvarno neugodno. Ljuljali smo se, tresli, skakutali. Koma. Poslije sam szanao da su takva iskustva taj dan u Njemačkoj imali i ostali putnici, valjda od vjetra.
S aerodroma sam uzeo bus do Glavne stanice u Bonnu (cca. Pola sata vožnje). Dođem ja tamo, kad ono i tamo mi vlak/tramvaj/metro (ne znam kaj je?) kasni pol sata. Mislim si stvarno zanimljiv početak.
Uletio sam u svoju sobu spustio torbe i odma izjurio van da ulovim grupu kojaje obilazila grad. Iskreno grad me nie oduševio. Mislim lijep je ali ništa posebno. Iznenadio sam se kad sam saznao da Bonn ima samo 300.000 stanovnika! Za grad je bio veliki šok kad je prestao biti glavni grad Njemačke 1991. Ali upsjeli su se opraviti i dobili su veliku potporu države zbog toga. Sad privlače strane organizacije, a još uvije 6 ministarstva ima svoje urede u Bonnu.
Od znamenitosti zanimljivo je bilo posjetiti rodnu kuću Ludwiga van Beethovena i razgledati mali muzej unutra. I to je bilo to. Osim što sam saznao da je Karl Marx studirao u Bonnu.
Koliko sam vidio grad je dosta skup. Jedna vožnja javnim prijevozom je 2,30 €, za usporedbu u Briselu je 1,5 €!
Eto sutra se vraćam. Putujem onim super brzim vlakom do Frankfurtha i onda avionom – Croatia airlines to Zagreba.
Iako sam učio njemački u školi (kod prof. Jolera, sada ravnatelja škole !?) moram priznat da uhvatim tek svaku 5 riječ. Šteta, žao mi je što ne koristim češće taj jezik. Nije za bez veze latinska poslovica – tot linguas cales tot homine vales.

Kad se vratim stavit ću slike iz Brisela i iz Bonna.
L8r

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?