|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada nam smrt postane
spas od života.
U čemu nas život,
vremenom prevari.
Kad ispružimo ruku prema
tom zadnjem trenutku.
Da li pomislimo gdje sjaj
života izgubi draž.
I prije no što izgubimo
sjaj života u očima.
Zbog čega i zašto izbor
smrti i bespuća tame?!
Zar zbog nemoći pronaći sebe
u vremenu drugih.
Ili zbog nemira duše,
što u smrti potraži spokoj.
Zar je bitno u životu tko će prvi prići?
Tko prvi nazvati? Tko sa ponosa sići?
Zar je bitno uvijek macho biti?
Čekati, trpjeti i alkohol piti?
Zar nije ljepše preko ponosa prijeći,
reći oprosti, ponos srcem sasjeći?
Griješiti je ljudski,
opraštati božanski.
Zato umri muški
ne ljubi poganski....
Nemoj da ti srce od ponosa kamen bude,
nemoj da ti dušmani u ljubavi sude.
I kad ti srce sve sumnje sabere,
ne daj da te ponos do srži razdere..
Nek ti srce oprosti toplinu i nadu,
nek zla mržnja nestane
Jer ljubav sve prašta,
svemu se nada...
Ljubav nikad ne prestaje....
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Voze se cura i dečko na motoru.
Cura: 'Nemoj tako brzo,smanji!!!!!'
Dečko: 'Ne, baš je ludo...
Cura: 'Ne, nije...molim te uspori'
Dečko:'Reci da me voliš!'
Cura: 'Znaš da te volim!'
Dečko:'Zagrli me'
(cura ga zagrli)
Dečko: 'Molim te uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna i stavi je sebi na glavu!!!'
Sljedeće jutro u novinama: Motor imao nesreću, jer su kočnice popustile, dvije osobe su bile na motoru-jedna je preživjela, a druga poginula.
ISTINA JE: Da je dečko ustanovio na pola puta da su kočnice popustile, a to nije htio reći svojoj curi...želio je posljednji put čuti njene rijeći-]
VOLIM TE! Želio je posljednji put osjetiti njen-]ZAGRLJAJ!
Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu, jer je želio da ona preživi, iako je to značilo da će on poginuti!
Danas sam uhvatila svoj san......
i večeras sam ostala sama u polumračnoj sobi......
sama sa suzama.........
.....možda mi svi samo dođemo na svijet bez pravca i putokaza..........
......možda samo ostavljamo svoje sitne,bezbojne,duboke tragove po pustini duša.......
....možda samo nestanemo bez trunke kajanja........
.....možda samo u trenucima bola,tuge,razočarenja želimo otići,zaboraviti,pobjeći.......
Ali......ja to nisam uspjela........i dalje ne uspjevam......
....izaći iz ovog debelog trnja koje mi ostavlja jake,trajne rane...........
....ja sam previše dijete...........previše mala.........previše sretna i nasmijana u svakom trenutku.........
....previše željna iskrene ljubavi......
I zato mi ovaj uhvaćeni san i odnosi sve suze u ponoć.......
....večeras sam umorna od beskonačnog čekanja.......isčekivanja.......očekivanja........
.....mene i tebe........NAS.....
.....beskonačne brige.....tuge.......osjećaja nesigurnosti..
A ti zbog mene nećeš nikad osjetiti brigu...tugu...nesigurnost...
..niti ćeš moći sumnjati u moju ljubav jer sve što sam
ja proživjela do tebe sigurno neće stići....u to vjerujem i pružam tebi svojom nevinom
Daleko od tebe ja sam sad,
neka druga zemlja i neki drugi grad,
neki novi snovi koji nisu naši,
i užasna daljina koja me sad plaši...
Sve bi dala da sam sada tu uz tebe,
da poljubim te nježno
i prigrlim uz sebe...
Doći će i taj dan za koji se molim,
da ti opet kažem koliko te volim!!!
...ljubav ili sjećanje...
Ponekad jednostavno zaboravim sve, zaboravim da smo bili zajedno,da smo se smijali i voljeli. A onda, sasvim slučajno, lice, pogled ili okret nekog slučajnog prolaznika podsjeti me na sve... sjetim se naših dugih šetnji, sjetim se našeg samo našeg mjeseca, mirisa tvoje kose, dubokog plavog jezera u tvojim očima, sjetim se rastanka, sjetim se...pa me zaboli negdje duboko u meni i pitam se po ko zna koji put:"Da li te jos uvijek volim ili se sjećam? Da li je to ljubav ili sjećanje"???
Kada bi mi zatvorili oči
ja bih te opet pronašla
i kada bi mi zarobili dušu
opet bi se zvala tvojom...
iz srca kad bi iščupali ljubav
našlo bi opet put do tebe
i noge kada bi mi vezali,
same bi krenule ka tebi...
svi putevi me samo tebi vode
sve što vidim si samo ti
nebo je bez mjeseca i zvijezda
ako te nema tu...
samo ti mi venama kružiš
svuda te ima u svakom dijelu mene
moje si jučer i danas,
moje si sutra....moje si sve...
ako postoji mir na ovom svijetu
taj mir si ti u meni
nemirne su noći kada mi u san ne dođeš
još nemirniji su dani kada te nema...
hvala ti što postojiš
hvala što si dio moje stvarnosti
moj pratioc na životnoj stazi
moj dosanjani san...
pogledom me rastopi
usnama zarobi
dušu zovi svojom
samo ti to možeš, samo ti to znaš...
sve je moje sada tvoje
iza nas ništa ne postoji
ispred nas su prostranstva sreće
uzmi me za ruku,
i odvedi tamo, daleko, daleko
samo ti znaš put...
Da li uopće vrijedi voljeti
kad se samo poraz za porazom niže
da li uopće vrijedi živjeti
kad si svakim korakom bezdanu bliže...
Više nema smisla reći nekome
da ti je do njega jako stalo
onda se sve okrene protiv srca
koje je htjelo samo sreće malo...
I pad za padom ide u nizu
teško se dići opet sa dna
čemu uopće nada u novo sutra
kada sam ostala i bez svog sna...
Ni poljubaca više za druge nemam
sve je u meni zamrlo u trenu
ranilo me u srce i boli jako
ono što ubije u ženi ženu....
Zar opet suze da mi kvase lice
i ima li kraja porazima mojim
ne želim više voljeti nikog
živjet ću bez ljubavi dok postojim...
Rođena sam samo da patim
uzalud mi srce što bezgranično voli
zato neka me odnesu vjetrovi tuge
i neka me ovako očajno boli...
Bol je ono što je dio mene
ono što nosim, ono što živim
šarenilo svijeta za mene ne postoji
živjet ću svoj život u bojama sivim..
Ovu dušu ću zatvoriti za sve dane nove
baciti ključ da ga niko ne može naći
i živjeti ovaj prokleti život
i čekati kad će moje sunce u tamu zaći...
Onda neka idem u pakao ili raj
više mi ništa nije važno
ostavit ću ovdje još jednu suzu za kraj
pobjeći od tuge što boli tako snažno...
To je sve što mi od sreće osta
krvavi usud koji me godinama prati
umrijet će tiho ljubav u meni
a to nikad niko neće znati.....
Zašto liješ suze
Zar nisi shvatio
Drugi me od tebe uze
I nije me vratio
Prekasno je za oproštenje
Trebao si na to misliti prije
Treba ti ponovno krštenje
Stalno mi, stalno tvoja ljubav mozak ispire
Rekla sam ti vec, naucila sam reci: „Ne!“
Sad sam našla drugog voli me više od tebe
Mislim da se hrabro bori se za mene
Takvog zaslužujem, za druge mi se j**e!
Nevjeran
Za mnom si plakao
Dok si druge hvatao
Bio si nevjeran, oprostiti nemogu
Kad sam kraj tebe guši me kao u najvecem smogu
Shvati moju bol, nisi tužan samo ti
Ima i drugih ljudi, ali više nepostojimo mi
Nikad mi više poljubce neces krasti
Niti cu ja iz sazaljenja u tvoj zagrljaj pasti
Prekasno je za nas nema više nade
Zašto da trosimo naše živote mlade
Ja cu naci drugog,ti nadi drugu
Pokusaj u njoj utapati tugu
Sklopila sam ruke
i tiho izustila molitvu :
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"
ali moja molitva nije uslišana.
Moje su rijeći otišle s vjetrom
u neki drugi svijet,
I spustila sam glavu,
sklopila oči
i iz srca ponovo tiho izustila :
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"
ali želja mi se nije ispunila,
A nebo... nebo ponovno nije
uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla
niz moje lice
i zauvijek zapisala u mom srcu
onu molitvu:
"Molin te Bože da ponovo budem njegova"
Odlazim
Ne pitaj kamo
Ne pitaj zašto
Ne pitaj ništa, samo šuti
Šuti u toj divljoj noći
Prepunoj boli i suza
Pusti dušu neka miruje
Pusti srce neka luduje
Ne diraj u snove
Jer oni nešto znače
Na kraju svega shvati
Shvati da je život borba
U kojoj ljudi dolaze i odlaze !
Ja odlazim ...
Ne pitaj kamo ...
Ne pitaj zašto ...
OPET TEBI ...
Što te dulje gledam
to sve više gubim inspiraciju.
Jer sa svakim tvojim pogledom
duša mi je praznija
a takav ostaje i papir
Šteta je,
jer toliko ti toga želim reći,
samo što ne smijem !
Ali što dulje ostaje neizrečeno
to se više gubi.
Nemam što misliti,
nemam što reći,
nemam što zapisati.
Papir ostaje prazan.
Duša mi je prazna.
Moja duša je papir
i prazna je.
Osjećaji dolaze i prolaze
ostavljajući samo trag
ali ne i sjećanje na njih.
Samo ostaje bol.
Bol koju ne mogu pretočiti u rijeći.
Papir ostaje prazan .
Bio mi je sunce
bio mi je sreća
bio je moj anđeo
Za mene je bio sve
Tražila sam njega ispod ovog neba
sad svejedno je
Jer on više nije kraj mene
više mi ne dolazi
Svi mi kažu bolje za mene
A što mislim ja i što osjećam
Nitko ne pita.
Ne dirajte moju bol
ne stavljajte rani sol
Ne pričajte samnom kao da sam dijete
Ja sam sad žena od glave do pete
Možda draga mama nije bio on
ono što si htjela ti
Možda stvarno neznam ništa o životu
Ali znam o ljubavi
Jer on više nije kraj mene
više mi ne dolazi
Svi mi kažu bolje za mene
A što mislim ja i što osjećam
Nitko ne pita .
Tako mi fališ anđele moj
ali nebi ti to više pokazala...
Fališ mi
da izbrišeš tugu iz mog srca,
vratiš osmijeh na moje lice,
da budem sretna kao nekada.
Fale mi svi oni dani u kojima
sam bila sretna...
dani u kojima sam bila
samo tvoja devojčica..
Više nemam onaj isti osmijeh
na licu...
Postala sam hladna.
Trudim se da drugi ne vide
koliko je tuge u mom srcu...
Da ne osjete koliko patim,
i za kim ...
Sjetis li se ti ikada
Naseg prvog dodira,
Pogleda??
Sjetis li se nasih prvih rijeci
Svidjas mi se?
Nasih prvih poruka?
Naseg prvog poljupca?
Sta vidis kad me pogledas?
Vidis li ovo ranjeno srce u meni
Koje samo za tebe kuca
I nikom neda da pridje?
Vidis li oci
Koje su stalno pune suza…
A moju dusu??
Sta ne cujes kako te doziva
S jecajima???
Dragi puno je proslo,
A ja pamtim i dan i sat i mjesto…
Pamtit cu zauvijek onaj tvoj osmjeh
Nacin kako si izgovorio moje ime…
Nacin kako si me zagrlio,
Onaj topli osjecaj koji dugo nisam osjetila…
Onaj nas prvi poljubac…
Sjecas li se icega??
Ili je stvarno sve to bila igra,
Sta si se cijelo vrijeme igro s mojim srcem,
Koje sam ti pustila??
Jesi shvatio ijednu moju suzu koju
Sam ti na ramenu prolila…
One silne rijeci
Koje sam ti govorila,
Koje su skupa s suzama iz srca dolazile?
Il si to sve shvatio kao salu
Jer ti nikad nisi volio??
nakon svega ti i dalje želiš nju
a ne mene...
Ljubavi nakon tolko vremena
Zapamti…
U mome srcu za tebe
Mjesta uvijek ima…
Voljet cu te
Do smrti i zadnji uzdah bit ce
Tvoje ime…
Otici cu s ovog svijeta…
I zauvjek cu te cuvati u mom srcu
I necu te nikad pustiti…
A suze ce i dalje teci…
